Sveta Bogorodica Marija – nacrt za homiliju

Uvod i pokajnički čin

Danas na Svetkovinu Marije Bogorodice slavimo i početak građanske godine Uz dobre želje koje jedni drugima izričemo, Crkva nas poziva da jedni druge blagoslivljamo te da jedni drugima budemo blagoslov.

• Gospodine ti nas blagoslivljaš utjelovljenjem svojega Sina. Gospodine smiluj se!
• Kriste, u tebi se blagoslivljaju sva plemena zemlje. Kriste smiluj se!
• Gospodine, ti nas pozivaš da budemo jedni drugima na blagoslov. Gospodine smiluj se!

Nacrt za homiliju

Danas će biti izgovoreno mnogo dobrih riječi, bit će izražene mnoge čestitke i dobre želje. Doista, osnovno sredstvo ljudske komunikacije jest riječ. Iako može izgledati da je istinita ona latinska izreka po kojoj riječi lete, a ono napisano ostaje, ipak je istina posve drugačija. Neke nam se riječi i te kako znadu urezati u srce. Važne su nam riječi! One prenose najnježnije osjećaje, osjećaje prijateljstva, radosti, dragosti, ali i osjećaje ravnodušnosti, osjećaje mržnje. Riječima prenosimo i misli i osjećaje, riječima prenosimo sva stanja vlastite duše, ali i vlastitu kulturu. Jezik kojim govorimo nazivamo materinjim jezikom, jer nam se u sjećanje i u srce najdublje usijecaju riječi i nježnost vlastite majke. Danas bismo na poseban način htjeli progovoriti o posebnim riječima, riječima blagoslova, o blagom govoru, blago-slovu. U židovskoj duhovnosti molitva se ponajviše i sastoji od blagoslivljanja: čovjek blagoslivlja Boga te u isto vrijeme zaziva Božji blagoslov na svoj narod. Psalmi su prava riznica takvih molitava. Danas smo u prvom čitanju čuli prelijepi primjer i obrazac blagoslova (Br 6, 22-27). To je naime blagoslov koji su starozavjetni svećenici zazivali na narod.

Evo prvog dijela blagoslova koje svećenik zaziva na Božji narod: “Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!” Neka Bog izrekne svoju blagu riječ, svoj blagoslov, neka te Gospodin čuva svojom zaštitom! Višestruko je plemenito ovo blagoslivljanje. Prvo, jedan se čovjek zauzima pred Bogom za druge ljude. Taj je čovjek već ispunjen blagošću, dobrotom i nježnošću prema onome na kojeg zaziva blagoslov. Zatim, Bog koji inače rado blagoslivlja čovjeka, čini to još radije, jer vidi kako se množe osjećaji dobrote čovjeka prema čovjeku. Tako blagoslov koji čovjek zaziva na druge ljude silazi i na njega samoga. Blagoslov zatim veli: Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude! Čovjek u sebi nosi lik Božji, lik koji se po ljudskoj slabosti ponekad zatamni. Zato se moli za svjetlost Božjeg lica. Konačno, svećenik zaziva blagoslov na Božji narod riječima: Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese! Mir o kojemu govori Stari zavjet označava, naravno, ono posvemašnje ravnovjesje, onaj mir između Boga i čovjeka, mir savjesti i mir duše koja se u potpunosti uzdaje u Boga.

Evo, to bismo htjeli. Blagoslivljati. Kao što nam je danas po sebi razumljivo da želimo dobro, da blagoslivljamo jedni druge, da zazivamo Božji blagoslov i Božju zaštitu jedni na druge, Božji čovjek to čini uvijek, a ne samo prigodice, kao što je na primjer današnji dan.

Zar stvarno mislimo da riječi nisu važne? Važna je riječ molitve koju upućujemo Bogu. Važna je riječ ohrabrenja i podrške koju dajemo jedni drugima. Važna je riječ praštanja, riječ podrške. Posebno je važna riječ priznanja, riječ pohvale. I to bismo htjeli naglasiti danas, na početku nove godine. Čovjek čovjeka treba blago-sloviti. Čovjek čovjeku treba biti na blagoslov, na radost. Kao što Bog čovjeka blagoslivlja samim činom stvaranja, kao što Bog Otac blagoslivlja čovjeka i čovječanstvo smrću i uskrsnućem svojega Sina, kao što Otac i sin blagoslivljaju čovječanstvom izljevom Duha Tješitelja i Branitelja, tako je i čovjek pozvan blagoslivljati, biti blagoslovom za svoje bližnje. Danas, u općoj inflaciji praznih i ispraznih riječi, prevažno je blagoslivljati, pozitivno gledati i pozitivno govoriti, prevažno je obraćati se bližnjemu onako kako se njemu sam Bog obraća: s ljubavlju, pažnjom, s blagoslovom.

Danas ćemo izreći još puno lijepih riječi i lijepih želja. I onima koji su nam dragi i onima koji su nam manje simpatični. Neka tako bude tijekom cijele godine. Jer lijepa riječ, rečena od srca ima čudesnu moć: ona umnaža ljubav. Lijepa, od srca rečena riječ, pokrenut će zrnce dobrote i u svakom čovjeku, pa i u onom za kojega možemo misliti da nema u sebi ništa dobra. Ima! I tvoja, od srca rečena lijepa riječ, pokrenut će u njemu osjećaje dobrote. Prije ili kasnije, ovako ili onako, primijetili mi to ili ne. Zar ne da je Isus govorio kako je Kraljevstvo Božje kao kvasac koji se širi.

Neka nam bude blagoslovljen današnji dan. Neka nam bude blagoslovljena cijela godina koja je pred nama. A iznad svega, neka naš svekoliki život bude na blagoslov našim bližnjima, tako da se na svakom od nas ispuni onaj blagoslov kojeg Bog izgovara nad Abrahamom: “Blagoslovit ću te, ime ću ti uzveličati, i sam ćeš biti blagoslov” (Post 12,2).