Sveta braća – Ćiril i Metod
Život i djelovanje Konstantina (Ćirila) i Metoda ponajbolje opisuju njihova Žitja, u kojima se nalaze i različiti dokumenti o svetoj braći.
Rođeni su u grčkom gradu Solunu, u obitelji od sedmero djece. Metod se rodio oko 815., a Ćiril 826. godine. Postavši svećenici, za sebe su izabrali monaški način života.
Prema povijesnim izvorima, svetu braću, Ćirila i Metoda, na poziv kneza Rastislava, bizantski car Mihajlo šalje u Panoniju.
Djelovanje svete braće na tim prostorima bilo je prije svega evangelizacijskog karaktera – širiti evanđeosku poruku narodima. Bilo im je potpuno jasno da sva njihova nastojanja da ucijepe Riječ Božju u određenu kulturu neće imati uspjeha ako ta riječ do puka ne dolazi na jeziku njima razumljivom. Danas takva nastojanja nazivamo inkulturacijom. Isto tako, znali su da inkulturaciju neće biti moguće provesti bez slavljenja liturgije na narodnom jeziku. Uočili su kolika je važnost uzdignuti slavenski jezik na razinu književnog jezika s vlastitim pismom (glagoljicom), kako bi taj jezik mogao postati jezikom vjerskog kulta. Preveli su s grčkog jezika na slavenski jezik, za crkvene potrebe, Sveto pismo i bogoslužne knjige.
Osjećaji svete braće za vrijednost i snagu koju imaju izrečene i napisane riječi, neke su slavenske narode potaknuli na razvoj vlastite kulture i jezika, dok su nekim drugim narodima, koji su već u tom pogledu imali korijene, bili dragocjena podrška u daljnjem razvoju.
Blaženi papa Ivan Pavao II., u enciklici Slavenski apostoli, objavljenoj o jedanaeststoljetnoj obljetnici evanđeoskog djela Svete Braće, odnosno 1100. obljetnici smrti svetoga Metoda (885.–1985.), zapisao je kako su sveta braća, „da bi evanđeoske istine mogli prevesti na novi jezik, morali shvatiti unutarnji svijet onih kojima su se spremali navješćivati Božju riječ, te se služiti slikama i pojmovima na koje su oni bili navikli“.
Enciklikom Grande munus, apostoli Ćiril i Metod proglašeni su svetima u Katoličkoj Crkvi. Papa Pavao VI. u apostolskom pismu Antiquae nobilitas decora (1969.) istaknut će ih kao one s kojima je počeo razvoj i napredak naše kulture i civilizacije.
Blaženi papa Ivan Pavao II., apostolskim pismom Egregiae virtutis (1980.) ističe i zaključuje:
„Na temelju sigurnih poznavanja stvari i zrelog razmišljanja, kako puninom svoje apostolske vlasti, a snagom ovoga pisma, svete Ćirila i Metoda postavljamo i proglašujemo kod Boga nebeskim suzaštitnicima (uz svetog Benedikta) cijele Europe i dodjeljujemo im sve časti i liturgijske povlastice koje po pravu pripadaju osobitim mjesnim zaštitnicima“.
Stoga i danas privlačnost i uspjeh njihove misije nalazimo u tadašnjem zagovaranju političke i crkvene samostalnosti slavenskog naroda, te evangelizaciji na narodnom jeziku. Njihova baština ostaje tako trajan spomen utkan u kršćanskim temeljima Europe. Njihov spomendan Crkva slavi 5. srpnja.
