Četvrtak, 20 siječnja

Sveta Marija Bogorodica – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Noćas i danas prepuni smo čestitki i dobrih želja. Želimo jedni drugima prvenstveno dobro zdravlje, zatim uspjeh u školi i na poslu, uspjeh u društvu i obitelji; želimo jedni drugima da nam se sve želje ostvare. A što bi čovjek vjernik mogao i trebao poželjeti svome bližnjemu? Poslušat ćemo pažljivo Božju riječ i dopustiti da nas ona pouči, da bismo, kako to veli molitva Crkve, mogli misliti i željeti što je pravo, što je u skladu s Božjom voljom. Da bismo, dakle, dostojno proslavili ova sveta otajstva, pokajat ćemo se za svoje grijehe da bismo tako mogli obnovljena duha započeti prvi dan ove godine.

  • Gospodine, ti si svojom riječju sve ni iz čega stvorio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste, u tebi se blagoslivljaju sva plemena zemlje. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti si odredio da mi budemo jedni drugima na blagoslov. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Danas smo prepuni tolikih želja za ovu godinu koja je pred nama. Nekako u nama tinja nada da će sve biti bolje, sve uspješnije. Zato smo danas nekako otvorenija srca i za naše bližnje i puni smo lijepih želja za ljude s kojima živimo. Sveto pismo, osobito Stari zavjet, prepuni su lijepih želja, odnosno blagoslova koji Božji ljudi zazivaju na druge ljude ili na svoj narod. Tako smo i danas u prvom čitanju (Br 6,22-27) čuli lijepe želje sažete u trostruki blagoslov kojim su svećenici blagoslivljali Izraelce i koji je i danas sadržan u svakoj židovskoj službi u sinagogi. Prisjetit ćemo se tih riječi koje smo netom čuli.


Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva!


Božja riječ je svemoćna. Kad je Bog, na primjer, rekao: “Neka bude svjetlost!” – tako se i zbilo. Biblija nas uči da je Bog sve stvorio ni iz čega i to svojom riječju. Zato je njegova riječ blagoslov, stvaranje je prvi blagoslov kojim je Bog blagoslovio sve što je stvorio na čelu s čovjekom. Božji je blagoslov počelo, izvor i svrha svega što postoji. Zato nam ovaj prvi članak blagoslova dozivlje u pamet upravo to: u Bogu živimo, mičemo se i jesmo. Zato tražimo i zazivamo na sebe njegov blagoslov, tražimo njegovu blizinu. Naprotiv, pokuša li čovjek naći vlastito ispunjenje i vlastito ostvarenje izvan Boga, naići će na prazninu. Jer, izvan Boga sve je ništavilo i besmisao. Zato, kad poželimo bilo što, bilo koji stvar, bilo koji uspjeh, bilo koji položaj u društvu, a da to u isto vrijeme nije u Bogu i po Bogu, naići ćemo na potpuni besmisao i gorčinu.


Neka te Gospodin licem svojim obasja, milostiv ti bude!


Bog se u Svetom pismu rado pokazuje u svjetlosti. Tako se Mojsiju ukazao u gorućem grmu, u putovanju pustinjom Izraelce je noću vodio stup od ognja, Isus se pred svojim učenicima tako preobrazio da mu je lice zasjalo kao sunce. Međutim, Bog od svoje svjetlosti daje i čovjeku. Tako je Mojsiju nakon razgovora s Bogom lice tako zasjalo, da ga Židovi nisu mogli gledati, pa je morao staviti prijevjes. Zato i Isus, koji je svjetlost koja rasvjetljuje svakog čovjeka, ustvrdio: “Vi ste svjetlost svijeta!”, tražeći od nas, svojim učenika, da naša svjetlost tako svijetli pred ljudima da oni – radi nas – slave Oca nebeskoga. Molimo, dakle, Gospodina da nas uvijek obasjava svjetlošću svoje mudrosti, svoje dobrote, svoga praštanja i svoje ljubavi. Molimo Gospodina, da uvijek iznova omekšava našu tvrdoglavost, da uklanja zavist i mržnju. Molimo Gospodina da nas tako obasjava, da u sve većoj mjeri tu njegovu svjetlost isijavamo u ovome svijetu, to jest da budemo što je više moguće njegova vjerna slika. Na to smo pozvani. Ne da se suobličujemo ovome svijetu, tj. njegovu duhu zavisti, gramzivosti, mržnje, pohlepe, nadutosti, oholosti, uznositosti. Jer, stvoreni smo na Božju sliku, Krist nas je zaogrnuo svojim božanstvom, a Duh nas je Sveti opečatio da budemo prava djeca Božja.


Neka pogled svoj Gospodin svrati na te i mir ti donese!


U trećem zazivu se moli za mir, mir koji počiva na čovjeku i u čovjeku. Isus veli: “Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Dajem vam ga, ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši” (Iv 14,27). To nam govori današnja riječ Božja: čovjek koji je u skladu s Božjom voljom zadobiva potpuni mir. Naime, radi li čovjek protiv vlastite savjesti, protiv Božjega glasa u sebi, protiv Božjih zakona, u sebi osjeti duboki nemir. Naprotiv, čovjek koji se trudi biti vjeran Bogu i Božjoj slici u sebi, ima svoj mir. Može biti i u nevoljama, može biti i u poteškoćama, može biti ismijavan ili proganjan, ipak, duboko u njemu je mir, mir koji dolazi od Boga. U takvom su miru živjeli svi Božji ljudi, od kojih je prva Blažena Djevica Marija, čije materinstvo danas slavimo. Ona, milosti puna, živjela je u miru sa svojim Bogom, sa sobom i sa svojim bližnjima. Zato nam je uzor Božje službenice i vjernice. To je onaj mir, ono blaženstvo koje samo od Boga dolazi, baš kao što veli psalam: “Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje” (Ps 62,2). Tako, Božji čovjek već ovdje doživljuje predokus onog nebeskog, Božjeg mira. Eto, takav mir zazivamo danas na sve nas.

Zato, neka nas Bog blagoslovi. Od njega i samo do njega je svako dobro. Neka nas Bog svojim licem obasja, pokaže nam pravi put, da budemo njegova vjerna slika. I konačno, neka nam podari mir koji dolazi od njega, od onog suglasja između nas i Boga, mir u kojem uviru sve naše želje. Jer, od Boga dolazimo, u Bogu živimo i u Bogu i samo u Bogu će se jednoga dana u potpunosti ostvariti sve naše čežnje i sve naše želje.

Neka nas blagoslovi Gospodin i neka nas čuva, neka nas obasja svojim licem i neka nam podari svoj mir.