Sveta Marta
Spomendan svete Marte slavi se 29. srpnja, a ona nam je poseban uzor u posvećivanju svoga života i života drugih kroz najobičnije svakodnevne kućanske poslove, koji itekako mogu biti i obično jesu, ako im se pristupa kako treba, izvor velikog životnog zadovoljstva i darivanja drugima. Zaštitnica je domaćica, kuharica, konobarica, hotelijera, pralja, samaca, slikara, kipara…
Sveto pismo ne govori puno o svetoj Marti, sestri Lazara i Marije iz Betanije, ali iz njega saznajemo kako su njih troje bili posebno dragi Isusovi prijatelji i koje je rado posjećivao. Marta je bila radišna žena, domaćica koja je ulagala svakodnevno puno snage, vremena i ljubavi u kućanske poslove, a isto tako se iznimno odlikovala gostoljubivošću i željom da ugodi onima koji joj dolaze u kuću. Prema Isusovim riječima, u tome je čak i pretjerivala, pa ju je jednom zgodom i ukorio, stavljajući joj pred oči činjenicu kako je njezina sestra Marija izabrala bolji dio koji joj se neće oduzeti. Naime, dok se Marta sva dala u posluživanje, Marija je sjela do Isusovih nogu i slušala ga, a na Martin prijekor Isusu kako za to ne mari i kako treba upozoriti Mariju da pomogne sestri, Isus je uzvratio kako se brine za mnogo, a jedno je potrebno (usp. Lk 10,38-42).
Iako bi vjerojatno bilo pogrešno taj svetopisamski odlomak tumačiti na način da je gostoljubivost kakvu je Marta iskazala nebitna, ovdje bi se ipak mogla posebno naglasiti vrijednost onih Isusovih riječi po kojima je upozorio da ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (usp. Mt 4,4). Ako tome pridodamo kako se često smatra da je Martina sestra Marija zapravo Marija Magdalena, ona iz koje je Isus izagnao sedam demona, a također se češće drži da je istovremeno riječ o bivšoj bludnici koja je našla smisao svoga postojanja upravo u Isusovom oslobođenju od grijeha, onda bi se Marijin bolji dio mogao još lakše razumjeti. Ipak, valja uočiti kako egzegeti obično drže da je riječ o trima različitim ženama, ali svejedno ostaje činjenica da je Marija u tom trenutku prepoznala ono što je važnije.
O liku svete Marte možemo saznati i slijedeći svetopisamske zapise o preminuću i uskrisenju Martinog i Marijinog brata Lazara, a koje čitamo u Ivanovu evanđelju (usp. Iv 11,1-44). Kad se tako Lazar razbolio, sestre su poručile Isusu da je onaj kojega ljubi bolestan, ali je Isus, kada je to čuo, rekao kako ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji. Evanđelist Ivan potom dodaje važnu rečenicu, u kojoj treba svakako zapaziti redoslijed nabrajanja: A Isus ljubljaše Martu i njezinu sestru i Lazara. Čini se, dakle, da je Marta, koja se spominje poimence, za razliku od njezine sestre, ipak ona kojoj će Isus dati određeno prvenstvo, što dakako može podrazumijevati i da je ozbiljno shvatila svojevremeni Isusov prijekor o boljem dijelu. Također, s obzirom da je Marta domaćica i gospodarica kuće, može se pretpostaviti da ona za brata i sestru na određeni način vodi brigu, što dodatno pojačava sliku svete Marte kao vrlo odgovorne žene.
U tom se svjetlu mogu čitati i redci koji kažu da Isus nije došao odmah u Betaniju kada je čuo da je Lazar bolestan, nego tek nakon što je ovaj umro i proveo u grobu četiri dana. Iako je ta činjenica, da se Isus oglušio na poziv Marte i Marije, mogla dodatno boljeti i povrijediti sestre, pogotovo što su ih došli tješiti mnogi Židovi, ali ne i Isus, ipak je baš Marta, čim je čula da Isus dolazi, pošla njemu u susret, dok je Marija ostala u kući. Ono što mu je tada rekla pokazuje s jedne strane kako ju je njegovo neodazivanje povrijedilo, ali i s druge strane duboko pouzdanje da tu tragediju može promijeniti na dobro: Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti (Iv 11,21-22). Isus joj je tada uzvratio da će Lazar uskrsnuti te da je On uskrsnuće i život, a Marta je na njegovo pitanje vjeruje li u to odgovorila: Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!
Sve to pokazuje Martinu i sabranost i odgovornost u tako teškim trenucima, a jednako tako i duboku vjeru. Evanđelist Ivan nastavlja kako se Marta vraća nazad u kuću i tek tada kazuje svojoj sestri Mariji, koja je vjerojatno bila toliko obuzeta tugom za bratom da nije ništa oko sebe ni čula ni vidjela, pa tako ni da je Isus na ulazu u selu, ali na Martinu riječ da ju učitelj zove brzo ustaje i odlazi k njemu. I Marija Isusu prigovara istim riječima: Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro, a njezina bol i bol onih koji su bili oko nje toliko su potresli Isusa u duhu da je zaplakao. Potom je prišao grobu i zapovjedio da odvale kamen, a nakon što je Marta ipak iskazala svoju sumnju riječima: Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan, on ju je ponovno ukorio i obodrio: Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju? Tada su svi nazočni vidjeli slavu Božju u činu uskrisenja Lazara od mrtvih.
Evanđelist Ivan još jednom spominje Martu, Mariju i Lazara, odnosno navodi da je Isus sa svojim učenicima došao u njihovu kuću šest dana prije Pashe i da su mu ondje priredili večeru (usp. Iv 12,1-17). Dok je Marta posluživala, a Lazar bio jedan od sustolnika, Marija je pomazala Isusu noge skupocjenom nardovom pomašću i otrla ih svojom kosom. Ta je zgoda, s obzirom da ima sličnosti sa zgodom opisanom u Lukinu evanđelju, a koja govori o javnoj grešnici na gozbi kod farizeja Šimuna (usp. Lk 7,36-50), mnoge navela da Mariju poistovjete s tom bludnicom, iako za to, kako je već rečeno, nema pouzdanih podataka. Ipak, češće se smatra da je Marta svojim poticajima i poduzetnošću imala utjecaj na toliku Marijinu vjeru i zahvalnost.
O svetoj Marti su nastale razne legende koje su joj pripisivale izvanredne moći, pa se tako npr. navodi kako su Marta, Marija i Lazar nakon Kristova uskrsnuća sjeli u čamac i otisnuli se na more, da bi se čudesno našli u Marseilleu u Francuskoj. U tom su kraju obratili mnoge stanovnike i izbavili ih od zmaja. Obično se taj čin pripisuje baš svetoj Marti, a na način da je zmaja vezala svojim pojasom, odvela ga u grad Arles i bacila u rijeku Rhone. Zato se ponekad u ikonografiji prikazuje kako u ruci drži škropilo s blagoslovljenom vodom, a do nogu joj leži svladani zmaj. Time je lik svete Marte dobio neke konture koje su bitno drukčije od onih kako ju ocrtava Sveto pismo pa nam valja imati na pameti kako nam ona svojom zauzetošću, odgovornošću, gostoljubivošću, poduzetnošću i sličnim vrlo vrijednim osobinama itekako može biti uzor koji valja nasljedovati i bez takvih praznovjernih elemenata kakvi su sačuvani u legendama. Zato je i razumljivo da se najčešće prikazuje s kuhačom ili žlicom u ruci, ili tako da joj za pojasom visi svežanj ključeva, a riječ je o osobinama koje jasno pokazuju vrijednost njezine uloge kao domaćice. Zato se i časti kao zaštitnica domaćica, kuharica, gostioničarki, konobara, pralja itd.