Četvrtak, 20 siječnja

Sveta Obitelj (A) – nacrt za homiliju


Uvod i pokajnički čin


Danas slavimo Svetu Obitelj Isusa, Marije i Josipa. Crkva nam na poseban način stavlja pred oči činjenicu da se Sin Božji rodio u ljudskoj obitelji i da je u ozračju obitelji rastao i stasao do svoje spasiteljske službe. Bog je u samim počecima osnovao obitelj, Krist ju je posvetio, a vlastitim je životom u obitelji pokazao koliko je obitelj temelj i ljudskog društva, ali i Crkve.

  • Gospodine, rodio si se i odrastao u ljudskoj obitelji i tako je posvetio. Gospodine, smiluj se!
  • Kriste ti si i svojim zemaljskim roditeljima bio poslušan. Kriste smiluj se!
  • Gospodine, ti nas sve pozivaš da njegujemo obiteljske vrline: poštovanje i međusobnu ljubav. Gospodine, smiluj se!

Nacrt za homiliju


Jednom prigodom Pavao piše svome učeniku Timoteju o tome kakav treba biti budući biskup. Neko bi rekao da treba poznavati Božju riječ, da treba biti čovjek molitve, da treba biti pobožan. Sve se to, naravno, pretpostavlja i sve je to izuzetno važno. Međutim, Pavao nabraja i neke, rekli bismo, čisto ljudske osobine. Budući da su u ono vrijeme biskupi redovito imali vlastitu obitelj, Pavao naglašava kako se budući biskup treba pokazati valjanim i čestitim u prvom redu u vlastitoj obitelji, da znade svojom kućom i svojom djecom dobro upravljati. Zasigurno slično možemo reći i za nas. Tko je dobar čovjek, dobar političar, dobar poduzetnik, dobar učitelj ili profesor. Prvenstveno onaj koji se pokazuje čestitim u vlastitoj obitelji. Tako nam, evo, danas, na blagdan svete Obitelji Božja riječ jednostavnim riječima govori o tako običnim, a ipak temeljnim vrednotama koje trebaju biti nazočne u kršćanskoj obitelji (Kol 3, 12-21).

Pokušat ćemo vidjeti što znače četiri glagola kojima Pavao u Poslanici Kološanima označava ispravne odnose u obitelji: pokoravati se, ljubiti, slušati i ne ogorčavati. Evo cijelih rečenica!


Pokoravati se


Pavao veli: “Žene, pokoravajte se svojim muževima, kao što dolikuje u Gospodinu!” Riječ “pokoravati se” ne zvuči danas baš osobito privlačno. Mi toliko rado naglašavamo slobodu i mogućnost da čovjek živi po vlastitom uvjerenju, da njeguje vlastitu slobodu, te ga nitko i ništa ne uvjetuje. Pa ipak, Božja riječ veli u ovome slučaju ženama: “pokoravajte se”. Što to znači?

Kao prvo valja zapaziti da se prvo zlo i dogodilo kad se prvi ljudi nisu htjeli pokoriti Božjoj zapovijedi. Želja i volja za posvemašnjim nepokoravanjem – to je đavolska osobina. To je grijeh prvih ljudi.

Drugo, koliko god netko sebi umišljali da se nikome ne pokoravamo i da živimo po svojoj vlastitoj volji, današnji se čovjek i te kako pokorava mnogočemu i koječemu, a da toga nije ni svjestan. Pokoravamo se modi, pokoravamo se reklamama i činimo upravo onako kako one od nas žele. Pokoravamo se neprestanoj potrebi da uvijek više i bolje imamo, posjedujemo i postignemo. Pokoravamo se svojim strastima. I to sve ide do te mjere, da se stvarno pitamo, koliko uopće držim u vlasti samoga sebe, a koliko zapravo drugi čine od mene ono što hoće.

A evo pravog pokoravanja, onoga o kojem govori Božja riječ: čovjek Božji pokorava se iz ljubavi. sin se Božji pokorava volji svojega Oca, jer ga ljubi i jer ljubi nas ljude. A u našem životu? Majka se pokorava svim potrebama svoga nejaka djeteta, onaj koji voli vrlo rada ugađa ljubljenoj osobi. Kršćansko pokoravanje jest uvijek pokoravanje iz ljubavi. To onda nije robovanje, nego međusobno obogaćivanje, tako da se ne zna tko je zadovoljniji, onaj kojemu se ljubav iskazuje ili onaj koji ljubav iskazuje. To je smisao pokoravanja žene mužu i muža ženi. Tu se onda ne gleda tko je učinio više, a tko manje…


Ljubiti


Muževima Pavao poručuje: “Muževi ljubite svoje žene i ne budite osorni prema njima!” Time je sve rečeno: Tko ljubi, taj se ne nameće, ne dominira, ne traži svoje, nije nasilan. Tko ljubi, sebe daje. Ljubiti drugoga uvijek podrazumijeva da ga ljubim i prihvaćam kao sebe sama. I u tome je sve. Ne može reći da ljubi svoju ženu onaj koji dopušta da mu toliko puta bude važnije nešto drugo od njegove žene. Onaj tko misli da ni po koju cijenu ne smije propustiti neko društvo, neku zabavu, nešto što je samo njegovo, onaj tko uvijek želi nametati svoju volju, onaj tko ne prihvaća svoju ženu kao “sebi raznu družicu” (kako to veli blagoslov u obredu vjenčanja), taj ne može reći da svoju ženu ljubi. A ljubiti svoju ženu, jest zacijelo prvenstveni poziv muža i oca. Poziv koji je dobio od Boga i zavjet na koji se obvezao na svom vjenčanju.

Naravno, muž ne bi smio biti osoran, nego strpljiv, uviđavan. Onaj koji nastoji razumjeti. To je ono što nas čini sretnima. Veli na drugom mjestu Božja riječ: “Tko ljubi svoju žene sebe ljubi”. Baš kao i Krist Crkvu.


Slušati


I opet govori Božja riječ: “Djeco, slušajte roditelje u svemu, jer je to milo u Gospodinu! Sličan je ovo govor kao govor o pokoravanju. No, kada je u pitanju poslušnost djece prema roditeljima, navedimo samo dvije stvari. Iako Božja zapovijed govori da treba poštovati i ljubiti svoje bližnje, ipak četvrta zapovijed od svih bližnjih posebno izdvaja roditelje pa veli: “Poštuj oca i majku…” I to je jedina zapovijed koja čak obećava nagradu za one koji slušaju: “da dugo živiš i dobro ti bude na zemlji”. Drugo, što će nam veći i bolji primjer od samoga Isusa. I on je bio podložan svojim zemaljskim roditeljima. I time ni malo nije bio ponižen, time ništa nije bio manji, time nije prestao biti Sin Božji.


Ne ogorčavati


I, konačno, četvrta riječ upućena je očevima, odnosno roditeljima. Veli: “Očevi, ne ogorčujte svoje djece, da ne klonu duhom.” Znamo: djeca nisu vlasništvo svojih roditelja, oni nisu kopija svojih roditelja. Oni su ljudi, oni su Božja djeca, oni su od Boga povjereni svojim roditeljima da ih odgajaju i da ih usmjeravaju prema svemu što je dobro. Zato svaki roditelj treba znati da je i dijete čovjek, da je Božje dijete. Da ima i svoje dostojanstvo i vlastiti poziv kojim ga Bog poziva. Zbog toga ono zavrjeđuje i našu ljubav i poštovanje i pažnju.

Zahvalimo Bogu za ove riječi. One nas vode i usmjeravaju nam život na pravi put. Uvjereni smo da je kroz njih Bog progovorio našem srcu. Zahvalimo mu i zamolimo ga da po tim riječima i živimo.