Utorak, 11 svibnja

Sveta Obitelj Isusa, Marije i Josipa (A) – komentar evanđelja


Uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat


Mt, 2,13-15; 19-23

A pošto oni otiđoše, gle, anđeo se Gospodnji u snu javi Josipu: “Ustani, reče, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat i ostani ondje dok ti ne reknem jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi. On ustane, uzme noću dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga.

Nakon Herodova skončanja, gle, anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.” On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku. Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda, bojao se poći onamo pa, upućen u snu, ode u kraj galilejski. Dođe i nastani se u gradu zvanu Nazaret – da se ispuni što je rečeno po prorocima: Zvat će se Nazarećanin.


PIŠE: Alberto Maggi; prijevod: dr. sc. Zdenko Ilić


Obećana zemlja pretvorila se u zemlju ropstva i smrti iz koje treba pobjeći. U događajima Isusova djetinjstva evanđelist predskazuje tužne događaje koji će se dogoditi za vrijeme Isusova života. No, pogledajmo tekst.

Pošto oni otiđoše“ – govori o mudracima – „anđeo se Gospodnji“ – ponovno se vraća ovaj izraz, odnosno Bog. Bog, kada intervenira među ljudima, nikada ne biva predstavljen kao božanska stvarnost, kao Gospodin, nego uvijek s formulom „anđeo Gospodnji“ – no, uvijek je riječ o Gospodinu koji ulazi u kontakt s ljudima.

Taj anđeo Gospodnji intervenira tri puta u ovom evanđelju: kada Josipu navješćuje Isusov život, kada objavljuje svoje planove s njim – kao bijeg od Heroda – te kada potvrđuje život u trenutku uskrsnuća.

Javi se u snu“ – Gospodin se javlja prorocima u snu; dakle, na neki način Josip biva označen kao prorok; „I reče mu, uzmi dijete i majku njegovu te bježi u Egipat.“ Evo, obećana zemlja pretvorila se u zemlju ropstva. Narod je pobjegao iz ropstva da bi ušao u obećanu zemlju, ali sada mora bježati iz te zemlje kako bi pronašao sklonište upravo u zemlji ropstva, u Egiptu.

I ostani ondje dok ti ne reknem, jer će Herod tražiti dijete da ga pogubi.“ Ovo je stvarna činjenica. Znamo da se Herod, legitimni kralj, sumnjajući na svakoga tko bi mu mogao raditi o kruni, nije ustručavao desetkovati svoju obitelj; čak je dao ubiti i tri sina, posljednjega nekoliko dana prije svoje smrti.

To je reakcija moći na Božji dar – kao kada je faraon nastojao Mojsija ubiti, tako sada i Herod nastoji Isusa pogubiti. Evanđelist opisuje Josipov bijeg u Egipat kao bijeg židovskog naroda iz Egipta u pashalnoj noći. Doista, „on ustane, uzme noću…“ – kao noć oslobođenja, „uzme dijete i majku njegovu te krene u Egipat. I osta ondje do Herodova skončanja – da se ispuni što Gospodin reče po proroku: Iz Egipta dozvah Sina svoga“.

Evanđelist koristi ovo Hošeino proroštvo kako bi prikazao Gospodina na djelu koji uvijek štiti svoj narod kada se nalazi u opasnosti. „Nakon Herodova skončanja“ – ponovno se pojavljuje anđeo Gospodnji – „anđeo se Gospodnji javi u snu Josipu u Egiptu: “Ustani, reče, uzmi dijete i njegovu majku“ – i sada bismo očekivali da mu je rekao da se vrati u Izraelsku zemlju.

Umjesto da mu kaže: „Vrati se u izraelsku zemlju“ – vidjet ćemo zašto – „umrli su oni koji su djetetu o glavi radili“. Evanđelist ovaj posljednji izraz uzima iz knjige Izlaska u kojoj čitamo: „Gospodin reče Mojsiju: Ustani i vrati se u Egipat: mrtvi su oni koji su ti radili o životu.

Evanđelist, stoga, predstavlja Isusa kao novog Mojsija, novog osloboditelja svog naroda. Zašto on ovdje, osim citata iz knjige Izlaska, kaže da su mrtvi oni koji su namjeravali ubiti dječaka kada je u stvari riječ o samo jednoj osobi, Herodu? Jer Matej nastoji predskazati ono što će religiozna institucija Isusu učiniti. Prema tome, „oni“ znači farizeji, svećenički glavari, starješine, cijela će religiozna elita biti protiv Isusa.

On ustane, uzme dijete i njegovu majku te uđe u zemlju izraelsku.“ I ovdje bismo ponovno očekivali da se vratio u „zemlju Izraelsku“, međutim, Matej piše da se Josip, zajedno s majkom i djetetom, ne vraća u zemlju Izraela, nego ulazi. Ulazi u zemlju kao i narod koji uđe u Obećanu zemlju. Dakle, anticipira proces oslobođenja, novi izlazak koji će Isus ostvariti.

Ali saznavši da Arhelaj vlada Judejom namjesto svoga oca Heroda.“ Nakon Herodove smrti, kraljevstvo bî razdijeljeno između tri sina. Arhelaju je pripala Judeja sa Samarijom te Idumeja, a Herodu Antipi Galileja s Perejom; Filipu, pak, cijeli sjever i istok Tiberijadskog jezera.

Arhelaj bijaše krvnik. Svoju vladavinu započeo je masakrom tri tisuće ljudi. „Bojao se poći onamo, pa upućen u snu“ – evo ponovno Gospodinova djelovanja koje je zapravo vodič Josipu – „ode u kraj galilejski“ – najomraženije područje Izraela, koje čak nema ni svog imena.

Dok je Judeja nazvana Juda, prema jednom od patrijarha dvanaest plemena koja čine Izrael, Galileja dolazi od omraženosti kojom prorok Izaija u osmom poglavlju označuje područje poganâ. Na hebrejskom se piše Gelil, što znači područje pogana. Od tog izraza dolazi termin Galileja, koji označuje pogansko područje, daleko od religioznog središta.

I ne samo to. „Nastani se u gradu zvanu Nazaret“ – grad na lošem glasu. Poznato nam je Natanaelovo čuđenje u Ivanovu evanđelju kada mu rekoše da Isus dolazi iz Nazareta, a njegova reakcija bi: „Zar iz Nazareta može nešto dobro doći?

Da se ispuni što je rečeno po prorocima, zvat će se…“ – evanđelist ne piše Nazareno, nego Nazoreo. Važan je ovo izraz jer su u njemu sadržana tri značenja:

  • Nezer – znači mladica, izdanak, prema Izaijinu proroštvu: „Isklijat će mladica iz svog korijena, iz kuće Davidove“;
  • Nazir – znači posvećen;
  • I naravno Nazaret, Isusovo podrijetlo.