Sveti Ivan Bosco

Sveti Ivan Bosco posebno je poznat po ljubavi i strpljivosti prema mladima, a njegova je karizma naročito bila u okupljanju mladića s ruba društva i nastojanje oko njihove duhovne izgradnje. Tako je od skupine delikvenata došao do svećeničke Družbe salezijanaca.



Sveti Ivan Bosco, obično nazivan samo don Bosco, utemeljitelj salezijanaca, rođen je 16. kolovoza 1815. god. u malom talijanskom mjestu Becchi, nedaleko od Torina. Kada je imao dvije godine, umro mu je otac, pa se majka Margarita morala skrbiti za Ivana i njegova dva starija brata, živeći u vrlo teškim uvjetima.

Uz potporu njegova duhovnoga učitelja, don Calossa, koji je Ivana prepoznao kao dobra, pobožna i mudra dječaka, don Bosco započinje školovanje i napreduje u duhovnom sazrijevanju. Međutim, taj je starac uskoro preminuo, pa je školovanje morao nastaviti uz rad, ali nije posustao. Tako je 5. lipnja 1841. god. zaređen za svećenika.

Imao je posebno razumijevanje za razularene i duhovno zapuštene mladiće, kojih je tada bilo puno u Torinu, odnosno dok su drugi u njima vidjeli samo razbojnike i lopove, don Bosco je gledao i uzroke takvog njihova ponašanja, a koje je najčešće bilo rezultat krajnjega siromaštva i nepravednoga iskorištavanja maloljetničke radne snage.

Zato odlazi u zatvore, zapodijeva razgovore i nagovara takve mladiće da promijene život, odnosno malo-pomalo pridobiva jednoga po jednoga da dođu živjeti s njim, te osniva tzv. oratorij – mjesto zajedničkoga obitavanja, ispunjeno radom i molitvom. Kasnije im se pridružila i njegova majka, koja je na razne načine skrbila o tim mladićima, a posebnu im je potporu davao prijatelj don Cafasso, duhovni vođa i ispovjednik svetoga Ivana Bosca.

Iako su kao zajednica imali velikih problema i nailazili na nerazumijevanje i iz društvenih i iz crkvenih krugova, a sveti Ivan Bosco je uz to doživljavao mnogostruka ponižavanja, neki su mladići odlučiti postati svećenici, tako da je s vremenom prvotna zajednica delikvenata postala Družba koja je uzela svoje ime po svetom Franji Saleškom – salezijanci.

Štoviše, valja istaknuti da se oratoriju bio pridružio i posebno pobožan i mudar dječak – Dominik Savio, koji je oplemenio cijelu zajednicu, a kad je umro u dječačkoj dobi, svima je bilo jasno da je živio i umro kao svetac, te se zajednica još više duhovno osnažila. Sveti Ivan Bosco je kasnije napisao životopis maloga Dominika, koji je 1954. god. proglašen svetim.

Don Bosco je znao da je učenje vrlo važno, pa je puno snage ulagao kako bi svoje mladiće naučio čitati i pisati, a još više izgrađivati ih u vjerskom znanju i pobožnosti. Tako su zajedno kasnije radili na općem i vjerskom opismenjavanju širokih masa, izdajući mnoge knjige, brošure, časopise i sve drugo što bi moglo u tom pogledu koristiti, i to u vlastitoj tiskari koju su mučno, ali ipak uspješno utemeljili.

Don Bosco je umro 31. siječnja 1888. god., 1929. god. proglašen je blaženim, a svetim 1943. god. Papa Ivan Pavao II. 1988. god. proglasio ga je ocem i učiteljem mladeži, a njegov odgojni model stavio kao poseban uzor svim današnjim nastojanjima oko odgajanja djece i mladih. Blagdan mu se slavi na dan smrti – 31. siječnja.