Sveti Ivan Maria Vianney
Sveti Ivan Maria Vianney, poznat kao Arški župnik, rođen je 8. svibnja 1786. god. u malom francuskom selu Dardilly, nedaleko od Lyona, u vrlo siromašnoj obitelji, gledajući materijalne prilike, ali istovremeno i iznimno bogatoj po svojoj duhovnosti i pobožnosti. Kao dijete i mladić, sv. Ivan Maria Vianney dane je provodio ponajviše vodeći stado na ispašu i radeći druge seljačke poslove. Bilo je to vrijeme strahovlade Francuske revolucije, koja je zabranjivala svaki oblik religioznog života, a namjesto njega silom nametala doslovno vjeru u razum. No, ni to nije slomilo toga sveca da napreduje u pobožnosti, nego je zajedno sa svojim roditeljima redovito kriomice išao na svetu misu, a na vjeronauk je odlazio pješačeći noću kilometre i kilometre. Prvu pričest je primio u štaglju.
Osjećao je svećenički poziv, ali put do njegova ostvarenja bio je vrlo trnovit. Naime, sve do svoje 17 godine bio je nepismen, a kad je, zahvaljujući samo razumijevanju i mudrosti onih svećenika koji su u njemu vidjeli puno više no što su to obično ljudi vidjeli, upisao teološki studij, prepreke su se itekako nastavile. Učenje mu je bilo izrazito teško, pa gotovo nije bilo ispita koji nije morao ponavljati, a latinski mu je ostao uvijek vrlo loš. Zbog toga su ga htjeli otpustiti, ali je zadržan na studiju isključivo poradi onih uglednika koji su se zauzeli za njega i jamčili da će biti izvrstan svećenik.
Konačno je nakon puno muke zaređen 1815. god., u svojoj 29. godini. Nakon tri godine djelovanja u službi župnog vikara u Ecullyju, postavljen je za župnika u selu Ars (Ars-sur-Formans), siromašnom i vjerski vrlo zapuštenom mjestu nedaleko od Lyona, gdje je ostao na službi punih 40 godina, sve do svoje smrti.
Bez umišljenosti i nadmenosti, živio je jednostavan život pobožnog župnika, prepun molitve, pokore, pomaganja svima koji su bili u bilo kakvoj potrebi, a posebno se njegova dobrohotnost i razumijevanje župljana i svih drugih koji su mu dolazili, osjetila u svakodnevnom klanjanju Kristu u euharistijskoj žrtvi, kao i u višesatnom ispovijedanju, koje je nerijetko bilo i više od dvanaest sati. Tako je svojim životnim primjerom i prednjačenjem u duhovnosti i pobožnosti obratio mnoge, a Ars je u narednom vremenu postao stjecište mnogih hodočasnika koji su se dolazili nadahnjivati na tom izvoru duhovne ljepote koja je izlazila iz tog jednostavnog župnika koji se nikad nije uzdizao iznad bilo koga drugoga.
Njegovi biografi kažu kako je znao čitati ljudske misli, pa je u tom smislu bio poseban blagoslov svima koji su dolazili k njemu na ispovijed. Također, pripisuju mu se i mnoga čudesa još za života.
Preminuo je 4. kolovoza 1859. god. u ranim jutarnjim satima, a dan njegova rođenja za nebo je i dan kada se liturgijski časti. Blaženim ga je proglasio papa Pio X. 1905. god., a svetim papa Pio XI. 1925. god. Zaštitnik je svećenika, ispovjednika i župnika.
