Sveti Marko Križevčanin [video]

Sveti Marko Križevčanin [video]

Sveti Marko Križevčanin jedan je od tri hrvatska sveca. Rođen je, logično, u Križevcima u 16. st. Živio je u vrijeme velikih napetosti pa čak i vojnih sukoba između katolika i protestanata. Unatoč opasnostima, vrlo rano se odazvao svećeničkom pozivu, a studirao je u Grazu te kasnije u Rimu na Gregorijani. Nama Hrvatima je posebno drago da se već tada potpisivao s dodatkom “Hrvat”.

Sve u svemu, kao Hrvat i kao katolik nakon studija se nakratko vraća u domovinu da bi ubrzo bio poslan u Košice koje se nalaze u današnjoj Slovačkoj. U to vrijeme radilo se o Ugarskom području pod snažnim utjecajem kalvinizma. S obzirom da je Marko bio vrlo obrazovan ne čudi da je u njega stavljeno veliko povjerenje od strane ostrogonskog nadbiskupa. Povjereno mu je na upravu sjemenište i odgoj budućih svećenika te benediktinske opatije, a proglašen je i ostrogonskim kanonikom. Osim Marka, u te su krajeve poslana i dva isusovca “Mađar Stjepan Pongrácz i Poljak Melkior Grodziecki, da se brinu za vjernike mađarskog i slovačkog jezika.

Glavna točka spora je s protestantima često, pa tako i u vrijeme Marka, bio odnos kršćanina prema papi. Kalvinisti su papu odbijali, a katolike su nazivali papistima. No, verbalne rasprave su često prelazile u otvorene sukobe koje je teško opravdati s kršćanske perspektive. Stoga su se koristile razne političke pa čak i kriminalne radnje da bi se sukob isprovocirao i opravdao. Tako je “13. srpnja 1619. god. izbio je požar, za kojega su neki kalvini lažno optužili katolike, što je dovelo do usijanja mržnje, a kada je György Rákóczi, zapovjednik kalvinske vojske, ušao s vojskom u Košice 3. rujna 1619., dao je odmah uhititi trojicu katoličkih svećenika.”

“Prisiljavali su ih da se odreknu pape i Katoličke Crkve, a Marku Križevčaninu, kao kanoniku i u tom smislu uglednijem među trojicom, nudili su i crkveno imanje, ali naravno pod uvjetom da prijeđe na kalvinizam. Kako oni nipošto nisu htjeli udovoljiti kalvinističkim zahtjevima, ovi su ih stavljali na različite okrutne muke i na kraju ubili. Marka su mučili vatrom, a potom mu odrubili glavu 7. rujna 1619. god. Istog je dana ubijen Melchior Grodziecki, dok je na sličan okrutan način ovozemaljski život završio treći svećenik – István Pongrácz.”

“Kad su mjesni kalvini čuli kako su vojnici okrutno mučili tu trojicu katoličkih svećenika, zbunjeni su priznali da nisu zaslužili takav barbarski postupak. Vijest je o mučeništvu kao munja prohujala Ugarskom. Kardinal Pázmany, ugarski primas, izvršio je kanonsku istragu o mučeništvu, a zatim u ime cijelog episkopata kraljevstva zamolio papu Urbana VIII. da se tim mučenicima može iskazivati javno štovanje. Lijes s posmrtnim ostacima mučenika premješten je 1635. godine u uršulinsku crkvu, u Trnavi, gdje se razvilo njihovo štovanje.

Prigodom 100. obljetnice Markove mučeničke smrti, 1718. godine, isusovački su đaci u Zagrebu u svojem veliku kazalištu priredili igrokaz Marko Križevčanin ovjenčan lovorom mučeničkim. Proces za njihovo proglašenje blaženima počeo je 1859. godine. Sveti papa Pio X. proglasio ih je blaženima 15. siječnja 1905, a papa Ivan Pavao II. svetima 2. srpnja 1995. u Košicama.”

“Sveti Marko Križevčanin zaštitnik je grada Križevaca i Koprivničko križevačke županije te Bjelovarsko-križevačke i Varaždinske biskupije. U Križevcima mu je posvećena župna crkva Blažene Djevice Marije Žalosne i kapela u križevačkom Gornjem gradu.

Njemu u čast sagrađena je župna crkva blaženog Marka Križevčanina u Zagrebu koju je blagoslovio zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac.”


IZVORI: