»Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Božju, da se po njoj proslavi Sin Božji.« (Iv 11,4)
Shadow

Sveti Rok iz Montpelliera

16. kolovoza Crkva liturgijski časti svetog Roka, sveca koji je izložio svoj život pogibelji skrbeći se za oboljele od kuge, te je na kraju i sam od nje preminuo. Zato ga vjernici zazivaju u raznim  potrebama, a posebno u zaštitu od zaraznih bolesti.



Sveti Rok je rođen 1295. god. u francuskom gradu Montpellieru. Prema predaji, roditelji su mu bili pobožni plemići – otac Ivan i majka Liberija – koji nisu dugo mogli imati djecu, ali ih je Bog u poznim godinama blagoslovio sinom Rokom. Svoju vjeru, zahvalnost i ljubav prema Bogu i bližnjima, nastojali su usaditi u sina, što je on to i pokazao u narednim godinama svojega života. Naime, osim što je imao na tijelu biljeg u obliku križa, pa su ga smatrali odabranim od Boga, kad su mu roditelji umrli, prije no što je sveti Rok navršio dvadeset godina života, prodao je svu svoju imovinu i podijelio siromasima, postao franjevac, te se uputio na hodočašće u Rim.

Kako je završio tadašnji medicinski studij, osjećao je unutarnju potrebu pomagati oboljelima od kuge, kojih je u ono vrijeme bilo puno, pa se tako na putu zaustavio u  gradovima Aquapendente i Casena, kako bi u njihovim bolnicama i ubožnicama dvorio okužene. Prema predaji, po njegovoj molitvi više je oboljelih i ozdravilo.

Nakon hodočašća u Rimu, gdje je proboravio tri godine, vraćajući se kući, hodočastio je i u neka druga mjesta, te se na jednak način brinuo za oboljele od kuge. Tako je stigao i u Piacenzu, ali se ondje i sam zarazio, te je kao okužen istjeran iz grada. Stoga je otišao u šumu i ondje se hranio biljem, a vodu je pio iz vrela koje je poteklo u njegovu skrovištu.

Slikari i umjetnici ga vole prikazivati sa psom, a poradi legende koja kaže kako je svetom Roku svakodnevno jedan lovački pas dolazio i donosio mu kruh, a također mu je lizao rane, kako bi mu olakšao patnje. Prema nekima, vlasnik psa, neki grof imenom Gottardo Palastrelli, slijedeći životinju, otkrio je svetog Roka i doveo ga u svoju kuću, brinuo se za njega, te je svetac ozdravio. Drugi će pak reći kako je taj plemić, koji nije držao do vjere, slučajno sreo svetog Roka u šumi, te je s njim zapodjenuo razgovor, a sve je završilo tako da je sveca doveo svojoj kući i brinuo se za njega dok on nije ozdravio, a sam se grof obratio.

Potom je sveti Rok krenuo svojoj kući, ali kako ga je bolest potpuno fizički izmijenila, njegovi ga sumještani nisu prepoznali, nego su mislili da je špijun, a njegov ga je ujak, tadašnji sudac, iz razloga neprepoznavanja bacio u zatvor, gdje je proveo narednih pet godina. Ponovno je obolio od kuge i na samrti je svećeniku otkrio tko je. Umro je 16. kolovoza 1327. god., a predaja kaže kako se u njegovoj ćeliji odmah pokazala posebna svjetlost i pronašao ovaj zapis:

“Svi koji obole od kuge i zaištu pomoć sv. Roka, sluge Božjega, bit će iscijeljeni.”

Po njegovu zagovoru ubrzo su se počela događati ozdravljenja i druga čudesa, a njegovo se štovanje brzo proširilo najprije u južnoj Francuskoj i Italiji, a kada je u drugoj polovici 15. st. u Veneciji ponovno izbila kuga, utemeljena je njegova bratovština, te se odande njegovo štovanje proširilo po Dalmaciji i cijeloj Hrvatskoj, kao i po cijeloj Europi.

Posebno se štovao kao zaštitnik od kuge, pa je na takav način potisnuo i kult svetog Sebastijana, koji se također časti kao zaštitnik od te bolesti. Kako je kuga jenjavala, tako je i štovanje svetog Roka u narednim stoljećima slabjelo, ali kad se u 19. st. pojavila pandemija kolere, ponovno se vraća i njegovo štovanje. U najnovije vrijeme zazivaju ga kod bolesti AIDS-a.

Štuje se, dakle, kao zaštitnik oboljelih od zaraznih bolesti, a posebno kuge i kolere, kožnih bolesti i osipa, invalida, kirurga, hodočasnika, ljekarnika, grobara, krivo optuženih osoba, a također je zaštitnik pasa i bolesne stoke. Vinogradari ga zazivaju u pomoć kod obrane od filoksere, male uši koja uništava lozu i opustošuje vinograde.

Kao svetac, sveti Rok je vrlo omiljen u našem narodu, što se vidi i iz postojanja većeg broja molitava, kao i u brojnim hodočašćenjima u svetišta koja su mu posvećena. Također, u ranijim je vremenima, posebno u primorskim krajevima, bio raširen svečani ophod na Dan svetog Roka protiv kuge, a danas su u mnogim krajevima obnovljene i Bratovštine sv. Roka.

O legendama o svetom Roku, običajima o Rokovu, mjestima i načinima štovanja, molitvama i drugim važnim podacima vezanim uz kult svetog Roka može se saznati u članku autora  dr. sc. Marka Dragića, profesora na Odsjeku za hrvatski jezik i književnost Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Splitu, objavljenog pod nazivom Sveti Rok u tradicijskoj katoličkoj baštini Hrvata (Nova prisutnost, 11 (2013) 2, 165-182).