Utorak, 5 srpnja

Svetkovina Svete Marije Bogorodice – nacrt za homiliju


Čitanja: Br 6,22-27; Ps 67,2-3.5-8; Gal 4,4-7; Lk 2,16-21


Crkveni kalendar ne poznaje Nove godine. Danas u kalendaru stoji: “Materinstvo Blažene Djevice Marije”. Ima jedna divna Marijina osobina koju Luka spominje u današnjem evanđelju:

Pastiri pohite te pronađu Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše rečeno o tom djetetu. A svi koji su to čuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.

Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.

Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli kako im je bilo rečeno.

Eto to. Marija je puno toga vidjela i doživjela i uvijek je iznova bila iznenađena Božjim naumima. Eto, došli su se pokloniti Isusu pastiri, neznatni i prezreni siromasi. Čula je proroštvo o Isusu, da će biti velik i da će biti Spasitelj. Čudesno i nečuveno. I što čini Marija? Luka u takvim i sličnim prilikama za Mariju uvijek veli: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu. Znamo da Luka nije bio očevidac. On je svoje evanđelje napisao služeći se nekim spisima, ali i slušajući živu riječ očevidaca i svjedoka. Sigurno je da je slušao i Mariju. I eto, zahvaljujući tome što je Marija te događaje brižno čuvala i o njima razmišljala, došli su ti događaji po Lukinu peru i do nas.

Međutim, ne radi se ovdje samo o tome da je Marija sačuvala u sjećanju sve te događaje pa ih prenijela Luki, da bi to onda i do nas došlo. Marija je u sebi te događaje s ljubavlju u sebi pohranjivala, razmišljala o njima i prebirala ih u svome srcu naslućujući i otkrivajući otajstvenost i značenje svega što je vidjela i doživjela.

Ulazimo u novu godinu. Reći ćemo: Kako samo lete dani i godine! Možda lete i zbog toga što se dovoljno ne zaustavljamo u svome životu, što ne razmišljamo, što u molitvi ne prebiremo otajstva našega spasenja, što u svjetlu vjere ne promišljamo svoj život, što dijelimo svoj život na onaj svakodnevni i na onaj duhovni koji traje dok smo u crkvi i dok se na brzinu prekrižimo prije jela.

Ostavimo svakoga dana vremena za same sebe, za Boga. Bog nam progovara u svakodnevnim zgodama, Bog nam progovara kroz radosti i žalosti našega života. Neka nam dani ove godine koja je pred nama ne budu strka i trka. Neka ne budu jurnjava od posla do puke i isprazne zabave. Neka u njima uvijek bude vremena za molitvu, za Boga, za bližnje i za same sebe. Ugledajmo se u Mariju. Prisjetimo se: Marija u sebi pohranjivaše sve te događaje i prebiraše ih u svome srcu.