Svetkovina svetoga Ilije

Svetkovina svetoga Ilije


1. Povijest


Sveti se Ilija, kao jedini svetac starozavjetnog vremena, osim u Karmelu, slavi još jedino u našim krajevima.[1] O povijesti ovoga blagdana u našim krajevima mogla bi se napisati posebna studija. Mi ovdje donosimo tek osnovne natuknice. Sveti se Ilija slavi osobito u Bosni (i danas je zaštitnik crkvene pokrajine Bosne i Hercegovine), pa je onda razumljivo da je postao zaštitnikom donedavne Bosanske, odnosno Đakovačke biskupije. Naš časoslov ovako sažima čašćenje ovoga velikana:

Prorok Ilija je glavni zaštitnik Đakovačke ili Bosanske biskupije te crkvene pokrajine Bosne-Hercegovine. U Svetom pismu pojavljuje se Ilija kao čovjek Božji, koji uvijek hodi u Božjoj prisutnosti te za štovanje jedinoga pravoga Boga vojuje gorljivom revnošću. Na brdu Karmelu branio je Božja prava u svečanoj javnoj raspravi, a potom je na brdu Horebu bio obdaren unutarnjim iskustvom Boga Živoga. Po uzoru na tradicionalno monaštvo, prvi pustinjaci 12. stoljeća, koji su na čast Djevice Marije obnovili monaški život na brdu Karmelu, obratili su se Iliji, tom velikom proroku, te su ga, uz Bogorodicu, uzeli za uzor svoga zajedničkog života.[2]


2. Misne molitve


Svi dosadašnji vlastiti misali,[3] donose istovjetne molitve.[4] Sadašnji Vlastiti misal donosi nove molitve te, kao novinu, i vlastito predslovlje. Zanimljivo je da za izdanje Vlastitih misala iz 1967. i 1968. đakovački biskup Bäuerlein traži od banjalučkog biskupa Pichlera da mu pošalje hrvatsku i latinsku verziju mise o sv. Iliji, koja je tada bila u uporabi u Banjalučkoj biskupiji, što je banjalučki biskup i učinio. Međutim, radilo se o istim molitvama koje su se već nalazile u dotadašnjim đakovačkim vlastitim misalima iz 1885., 1919. i 1932.[5] Hrvatski prijevod tih molitava  iz Banjalučke biskupije nije prihvaćen, nego je načinjen novi za izdanje našeg Vlastitog misala iz 1968.

Sadašnji Vlastiti misal doslovno preuzima molitve iz rukopisa za novi Vlastiti karmelski misal (koji se djelomično razlikuje od sada važećeg Vlastitog karmelskog misala).[6]


a) Zborna


(1) Dosadašnji Vlastiti misali (1885., 1919., 1932., 1967. i 1968.)[7]

Podaj, molimo, svemogući Bože, da mi, koji vjerujemo, da je blaženi Ilija, Tvoj prorok, ognjenim kolima bio čudesno uzdignut, njegovim zagovorom budemo uzdignuti do nebeskih stvari i da se radujemo u društvu tvojih svetih.[8]

(2) Sadašnji Vlastiti misal (1990.)[9] 

Svemogući vječni Bože, ti si blaženoga Iliju, proroka,[10] pozvao da živi pred tvojim licem i revnuje za tvoju slavu. Daj i nama, tvojim slugama da vazda tražimo tvoje lice i svjedočimo tvoju ljubav.

Ili: 

Bože, svetoga si Iliju, proroka, učinio neustrašivim navjestiteljem svoje riječi i gorljivim revniteljem svoga Zakona: daj nama, koji slavimo njegov spomendan, s vjerom primati tvoju riječ i revno je ostvarivati.[11]

Dosadašnja molitva, kako je to često bilo u starim misalima, naglašava čudesa vezana uz život sveca (Ilija čudesno uzdignut na nebo u ognjenim kolima). Dvije nove molitve u anamnetskom dijelu naglašavaju Ilijinu gorljivost za Božju slavu, a u prozbenom se dijelu moli da prihvaćamo Božju riječ te ju u životu ostvarujemo i za nju svjedočimo, baš kako je to činio i sveti Ilija.


b) Darovna


(1) Dosadašnji Vlastiti misali (1885., 1919., 1932., 1967. i 1968.)

Prinosimo ti, Gospodine, žrtvu hvale, u čast svetog Ilije, tvoga proroka, moleći te, kao što su svojom moću bio prisutan u njegovoj žrtvi, tako da se dostojiš primiti i naš prinos, te po njemu zaslužimo doći u vječnu radost.[12]

(2) Sadašnji Vlastiti misal (1990.)

Gospodine, dobrostivo se obazri na darove svoje Crkve. Na čudesan si način primio žrtvu Ilije, proroka, primi dobrostivo i naše žrtve.[13]

Nova molitva ne donosi neke nove naglaske. U anamnetskom dijelu neizostavan je spomen na Ilijinu čudesnu žrtvu. Molba je stereotipna: vjernici traže da na sličan način Bog prihvati i njihove žrtve. Izraz “naše žrtve” može biti više višeznačan. Naime u ovom dijelu mise po sebi se tek može govoriti o darovima, a ne o prinosu i žrtvovanju. Međutim, ovdje se može (ispravno) shvatiti da se radi o našim duhovnim žrtvama (tj. našem nastojanju oko vršenja Božjih zapovijedi). Zato je bogatija verzija koju donosi još uvijek važeći karmelski misal: i nas učini sebi ugodnim darom.


c) Predslovlje


U dosadašnjim vlastitim misalima nije bilo vlastitog predslovlja o svetom Iliji, nego se upućivalo na predslovlje o Svima svetima. Nalazimo ga u našem Vlastitom misalu[14] i u rukopisu za novo izdanje karmelskog vlastitog misala.

Ti si podigao izabrane proroke da ispovijedaju tebe, Boga živoga i pravoga, a narod tvoj poučavaju u iščekivanju spasenja. Među njima uresio si božanskim prijateljstvom Iliju Tišbijca, da, revnujući na slavu tvoju, očituje tvoju svemoć i milosrđe. Htio si da on bude uz Krista među svjedocima njegova preobraženja i da se raduje slavnome licu tvoga Sina, koji je vazda hodio pred licem tvojim.

Predslovlje na lijep način spominje tolike velike (i svete) proroke koji su naviještali dolazak Mesije. Među njima se ističe Ilija kao poseban Božji prijatelj, što se očitovalo u čudesima i milosti kojima ga je Bog obdario. Osim toga, Ilija je, zajedno s Mojsijem, svjedok Kristova preobraženja. Predslovlje, tako, vrlo lijepo povezuje Stari i Novi zavjet: navještaj Kristovog dolaska i Kristovu proslavu.


d) Popričesna


(1) Dosadašnji Vlastiti misali (1885., 1919., 1932., 1967. i 1968.)

Bože, koji si po svetom anđelu blaženom proroku Iliji podao hranu, dopusti, njegovim zagovorom, da iskrenom dušom neokaljano čuvamo, što smo primili kod nebeskog stola.[15]

(2) Sadašnji Vlastiti misal (1990.)

Gospodine, za stolom tvoga Sina ojačali smo se anđeoskom hranom. Daj da te vjerom tražimo te na gori Slave uživamo u gledanju tvoga lica.[16]

Druga je molitva bogatija. I u jednoj i u drugoj se u anamnetskom dijelu spominje euharistija kao anđeoska hrana (prema opisu kako je anđeo dao Iliji blagovati kruh). U prozbenom dijelu druga molitva lijepo uklapa događaj Kristova preobraženja: po euharistijskoj hrani vjernici, koji Krista vjerom traže, dopiru do gledanja njegova preobraženoga lica.


3. Misna čitanja


a) Prvo čitanje (1 Kr 19,4-9a.11-15a)


U one dane 4ode Ilija dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reče: “Već mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih.” 5Zatim leže i zaspa. Ali gle, anđeo ga taknu i reče mu: “Ustani i jedi.” 6On pogleda, kad gle – kraj njegova uzglavlja na kamenu pečen kruh i vrč vode. Jeo je i pio, pa opet legao. 7Ali se anđeo Jahvin javi i drugi put, dotače ga i reče: “Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!” 8Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je četrdeset dana i četrdeset noći sve do Božje gore Horeba. 9Ondje je ušao u neku spilju i prenoćio u njoj. 11Glas mu reče: “Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.” Pred Gospodinom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu; 12a poslije potresa bio je oganj, ali Gospodin nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora. 13Kad je to čuo Ilija, zakri lice plaštem, iziđe i stade na ulazu u pećinu. Tada mu progovori glas i reče: “Što ćeš ovdje, Ilija?” 14On odgovori: “Revnovao sam veoma gorljivo za Gospodina nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i mačem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život.” 15Gospodin mu reče: “Idi, vrati se istim putem u damaščansku pustinju.

U dosadašnjim je vlastitim misalima kao prvo čitanje uvijek bio odlomak iz Knjige mudrosti (48,1-10) gdje se uzdiže Ilijina veličina i čudotvorstvo. Sadašnje je čitanje iz Prve knjige o kraljevima sretnije odabrano. Više je naglašeno Božje djelovanje: Bog jača Iliju po svome anđelu (slika euharistijske hrane!) i on, Gospodin, pokazuje se velik pred njim, s tim da je Božja veličina, zapravo, u blagosti.


b) Drugo čitanje (1 Pt 1,8-12)


Predragi: Iako Isus Krista 8ne vidjeste, vi ga ljubite u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene 9što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša. 10To su spasenje istraživali i pronicali proroci koji prorokovahu o milosti vama namijenjenoj. 11Pronicali su na koje ili kakvo je vrijeme smjerao Duh Kristov u njima koji je unaprijed svjedočio o Kristovim patnjama te slavama što su nakon njih imale doći: 12bi im objavljeno da ne sebi nego vama poslužuju ono što vam sada u Duhu Svetom s neba poslanom navijestiše vaši blagovjesnici, a nada što se i anđeli žude nadviti.

U dosadašnji misalima, naravno, nije bilo drugog čitanja. Poslanica govori kako vjernici, istina, nisu Isusa vidjeli u tijelu i kako još ne mogu gledati u potpunosti njegovu slavu. Međutim sve su to proroci prorokovali, a apostoli naviještali i nama predali da vjerujemo. Time se u ovom odlomku sretno povezuje Stari i Novi zavjet. Božje je spasenje prvo bilo naviještano, zatim se ostvarilo u Kristu, a po djelovanju Crkve u nama se ostvaruje.


c) Evanđelje (Lk 9,28b-36)[17]


U ono vrijeme: 28Povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova te uziđe na goru da se pomoli. 29I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. 30I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. 31Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. 32No Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. 33I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: “Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.” Nije znao što govori. 34Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. 35A glas se začu iz oblaka: “Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!” 36I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.

Ilija je uz Mojsija onaj velikan Staroga zavjeta koji se stavlja uz Isusa i pokazuje da je Isus onaj obećani Mesija. Prisutnost Mojsija i Ilije u Isusovu preobraženju potvrđuje ono drevno pravilo da je Novi zavjet u starom sakriven, te da je Stari zavjet u Novom otkriven.


4. Zaključak


Ilija je osoba koji divno povezuje Stari i Novi zavjet. On je Božji čovjek koji pokazuje silnu snagu, ali mu Bog u isto vrijeme daje do znanja da sva njegova snaga dolazi od Boga koji je dobrostiv i koji je konačno svoje spasenje izveo po poniznoj službi i žrtvi svoga utjelovljenoga Sina. Sveti se Ilija u Crkvi slavi samo u našim krajevima i u Karmelskom redu. Svetkovanje svetoga Ilije u našim krajevima, dakle, još je jedan lijep primjer naše posebnosti i osobitosti koju valja njegovati. Ono što Europa danas želi biti, multikulturalna, Crkva je na svoj način uvijek bila. Ona je, naime, njegovala posebnosti i hvalevrijedne običaje svakoga kraja i naroda.


Tekst je objavljen u VĐON-u 11/2009.


[1] Vrijedno je spomenuti da je i u židovskoj tradiciji Ilija ima posebno mjesto. Uz njegov se drugi dolazak povezuju mesijanska vremena. Osim toga, za Isusa je Ivan Krstitelj, zapravo, Ilija koji je imao doći: Ivan je, naime, navijestio Kristov dolazak i puku ga pokazao.

[2] Vlastiti Božanski časoslov Đakovačke i Srijemske biskupije. Dodatak časoslovu Rimskog obreda, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1995., str. 36.

[3] To su Vlastiti misali iz 1885., 1919., 1932., 1967. i 1968.

[4] Još J. Benković u svome nacrtu novog vlastitog misala donosi stare molitve. Usp. J. BENKOVIĆ, Misae propriae Dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Đakovo 1972., str. 7-8 (rukopis iz ostavštine Jakova Benkovića.)

[5] Usp. Dopise biskupa Bäuerleina i biskupa Pichlera. u: Arhiv biskupskog ordinarijata u Đakovu, br. 1300/1965-ad. Pod istim su brojem također latinski i hrvatski tekst molitava.

[6] Trenutačno je u karmelskom redu u uporabi  ciklostilsko izdanje Vlastitog misala bez oznake mjesta i godine izdanja; Misal za karmelske svečanosti. U njemu se misa o sv. Iliji nalazi na str. 8. Misal je inače već od sedamdesetih godina prošloga stoljeća u uporabi u karmelskim samostanima. Naš Vlastiti misal iz 1990., međutim preuzima molitve o sv. Iliji koje se nalaze u rukopisu koji je pripravljen za novo izdanje Vlastitog karmelskog misala. Imali smo na raspolaganju taj rukopis tako da smo ga mogli usporediti s našim Vlastitim misalom.

[7] Hrvatski ćemo tekst prethodnog misala uzimati prema: Vlastite mise Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat, Đakovo, 1968., str. 29-31; a latinski predložak prema: Missae propriae dioecesis Diacovensis seu Bosniensis et Sirmiensis, Diacovae, 1967. Latinski tekst je istovjetan i u svim ostalim prethodnim Vlastitim misalima.

[8] Usp. latinski tekst: Praesta, quaesumus, omnipotens Deus: ut, qui beatum Eliam Prophetam tuum igno curru elevatum esse credimus; eodem interveniente, ad caelestia sublevemur, et sanctorum tuorum consortio gaudemus.

[9] Tekstove važećih molitava navodimo prema: Vlastiti misal Đakovačke i Srijemske biskupije, Biskupski ordinarijat Đakovo, 1990., str. 72-76.29.

[10] Karmelski rukopis ovdje, razumljivo, ima još i dodatak: i našega oca.

[11] U Misalu za karmelske svečanosti stoji: Bože, svetog si Iliju, proroka, učinio neustrašivim navjestiteljem svoje riječi i gorljivim revniteljem svoga Zakona. Nama, koji slavimo njegov spomen, daj s vjerom primati tvoju riječ i revno je ostvarivati.

[12] Usp. latinski original: Offerimus, tibi, Domine, hostiam laudis in honore sancti Eliae Prophetae: et sicut holocausto eius adfuisti; ita sacrificium nostrum suscipere digneris, ut per illud ad aeternam mereamur prevenire laetitiam.

[13] U Misalu za karmelske svečanosti stoji: Bože, žrtvu svetoga Ilije spalio si ognjem s neba u znak prijatnosti. Posveti naše darove ognjem Duha, te po njima i nas učini sebi ugodnim darom. Očito je da se važeća verzija htjela osloboditi prevelikog podsjećanja na Ilijina čudesa. Ostatak molitve je, praktički, istovjetan.

[14] U našem Vlastitom misalu, što je posve nepraktično, ovo predslovlje nije doneseno na istome mjestu gdje su ostale molitve i čitanja (str.72-76), nego na str. 29 zajedno s ostalim predslovljima) kao i na str. 137 (s notama), kao da se to predslovlje uzima i u nekim drugim misama, osim mise o sv. Iliji.

[15] Usp. latinski tekst: Deus, qui per sanctum Angelum tuum beato Eliae Prophetae cibum et potum tribuisti: ipso interveniente concede; ut qui de caelesti mensa percipimus, sinceris mentibus illibata servemus.

[16] Važeća karmelska molitva je drugačija. Puno je “lepršavija” i opširnija: Gospodine, nahranio si nas kruhom jakih, Tijelom i Krvlju svoga Sina. Daj da snagom toga kruha poput svetog Ilije neumorno idemo u susret tebi.

[17] Ovaj odlomak stoji u Vlastitim misalima iz 1885., 1919., 1932., dok se u Misalima iz 1967. i 1968. uzima događaj preobraženja prema Mt 17,1-9.