Oznaka: 12. nedjelja kroz godinu (A)

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69, 8-10.14.17.33-35; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33 Ljudi se ponekad ponašaju kao da su u vučjem čoporu. Netko se nametne kao alfa mužjak ili alfa ženka i svi ostali ih se na neki način boje. I danas je itekako vidljiva pojava da se čovjek stavlja iznad čovjeka, tako da jedan čovjek doslovno odlučuje o sudbini drugih. Međutim, Isusa to ne pogađa. Štoviše veli: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.“ Ove su Isusove riječi zapisane u vremenima progonstva, kada je već znatan broj kršćana životom platilo vjernost Kristu i evanđelju. Oni se stvarno nisu bojali svojih progonitelja, znajući da oni ne mogu nauditi onome duhovnom, duši koja ostaje za vječnost. Stvarno. I u najstrašnijoj tamnici i samici i u logorima gdje su pokušavali ljude pon...

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69, 8-10.14.17.33-35; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33 U današnjem evanđeoskom tekstu Isus želi osnažiti svoje učenike i osposobiti ih da budu hrabri pred ljudima kojima se neće uvijek svidjeti sadržaj koji oni naviještaju: “Ne bojte se ljudi. Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu.” Sudeći prema ovim Isusovim riječima, Isus je uočio bojažljivost i ustručavanje svojih učenika da naviještaju ono čemu ih je on poučavao. Uočio je zbunjenost i ustručavanje svojih učenika kojima nije bila nepoznanica moguća reakcija javn...

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69, 8-10.14.17.33-35; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33 Danas je riječ o nevoljama ovoga svijeta i o strahu. Prorok Jeremija, neshvaćen i odbacivan jadikuje: “Svi koji mi bijahu prijatelji, čekahu moj pad.” I to je sudbina svih proroka. Bili su i neshvaćeni i nepriznati i proganjani, tako da će Isus Židovima kasnije spočitnuti: “Kojega od proroka ne progoniše oci vaši?” Tako je bilo i s Isusom, tako su prošli i apostoli kao i njihovi učenici, sve do današnjeg dana. Međutim, što nam o tome svemu govori današnja Božja riječ? Evo prvo proroka Jeremije: “Sa mnom je Gospodin kao snažan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati.” A onda, današnje evanđelje. Veli Isus: “Ne bojte se ljudi! Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti!” Zašto se čovjek ne b...

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69, 8-10.14.17.33-35; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33 Strah je urođen čovjeku i bitan je za preživljavanje. Svaki se normalan čovjek boji nečega što može ugroziti njegov život. S druge strane, hrabrost nije odsustvo straha, nego odlučnost da čovjek unatoč strahu ostane na mjestu gdje smatra da treba biti. Konačno, i Isus je pokazao strah prije svoje smrti i to tako – veli evanđelist – da su ga spopali „užas i tjeskoba“. Međutim, njegova veličina, hrabrost i predanost očitovala se upravo u tome da je unatoč smrtnom strahu izvršio do kraja svoje poslanje. I evo, jednom zgodom Isus objašnjava kakav bi trebao biti čovjekov odnos prema strahu. Veli: „Ne bojte se ljudi… Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti.“ Duša je za kršćane ono neumrlo i neu...

Čitanja: Jr 20, 10-13; Ps 69, 8-10.14.17.33-35; Rim 5, 12-15; Mt 10, 26-33 Tko kaže da je svijet zao i pokvaren? Pogledajmo malo oko sebe. Zar ne da ima oko nas ljudi koji se – uza sve svoje ljudske slabosti – ipak trude živjeti odgovorno: pošteni su u svome poslu, nastoje biti čestiti u svojoj obitelji, trude se biti dobri kao susjedi, kumovi i prijatelji, koji put i sami sebe žrtvuju za neku dobru stvar. A onda se javljaju oni koji u svemu tome vide lošu namjeru, prljavštinu ili neku zakulisnu igru. Biblija izvješćuje da je upravo tako bilo i s prorokom Jeremijom. Bio je to miran čovjek, koji ni u čem nije htio stršiti. Ali, eto, upravo je Bog njega izabrao da Jeruzalemcima prorokuje da će grad propasti, ukoliko se ne obrate i ne promijene. Govorio je o stvarnoj opasnosti: grad će...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 10,26-33) Isus daje zanimljiv poticaj svojim učenicima hrabreći ih da se ne plaše ljudi: Ta ništa nije skriveno što se neće otkriti ni tajno što se neće doznati. Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte po krovovima. Isus dakle od svojih učenika očekuje da budu hrabri, te da odvažno iznose istinu kojoj ih on pouči. Gotovo kao da im želi reći da ne trebaju gajiti nikakav obzir prema ljudima kad govore, već u prvi plan staviti istinu, sviđala se ona kome ili ne sviđala. U svjetlu tih riječi valja nam pripitat stanje i ponašanje Crkve danas i svakoga od nas pojedinaca. Jer počesto su čuju prigovori da Crkva šuti kad bi trebala govoriti, te da govori kad bi trebala šutjeti. A nerijetko se onima koji upućuju takv...

Uvod i pokajnički čin U športu, a i u životu, koji puta je lakše nešto postići, negoli to održavat. Uz puno napora dosegnemo neki cilj, a onda umorni i opušteni dopustimo da nam izmakne iz ruku ono oko čega smo se trudili. Tako nekako zna biti i u našem duhovnom životu: umorimo se činiti dobro, dopuštamo da nas zlo zavede. I onda se samo u čudu zapitamo, gdje je onaj naš nekadašnji zanos i polet za dobrom? Evo danas, na ovaj dan Gospodnji, htjeli bismo osvježiti svoj duhovni polet i ljubav prema Bogu. Zato ćemo se pokajati za svoje grijehe, pa da onda možemo u miru i radosno slaviti ova otajstva. Gospodine, ti si čovjeka pozvao na život i na prijateljstvo sa sobom. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si ustrajao na putu dobra i vjernosti svome nebeskom Ocu. Kris...

NE BOJTE SE LJUDI! Što je strah? Treba li se njega riješiti? Treba li ga zatomljavati u sebi? Psiholozi će reći da je strah praiskonski osjećaj koji čovjeka štiti. Jer, kad se čovjek ne bi bojao, lako bi mogao nastradati. I tako mi hodimo kroz ovaj život ispunjeni strahom i nadom, radošću i tjeskobom. Međutim, mogli bismo se upitati, zar Kristovo spasenje ne pobjeđuje strah? Pogledajmo. Prorok Jeremija, neshvaćen i odbacivan jadikuje: “Svi koji mi bijahu prijatelji, čekahu moj pad”. I to je sudbina svih proroka. Bili su i neshvaćeni i nepriznati i proganjani, tako da će Isus Židovima kasnije spočitnuti: “Kojega od proroka ne progoniše oci vaši?” Tako je bilo i s Isusom, tako su prišli i apostoli kao i njihovi učenici, sve do kardinala Stepinca i do današnjeg dana. Međut...

Jr 20,10-13 U vrijeme kralja Jojakima prorok Jeremija ukazuje na zaboravljanje Boga, neprihvaćanje proroka i njegove riječi, lažni kult, idolatriju; optužuje sve podjednako, no uhićen je i optužen za defetizam. Gotovo nikakav odaziv na prorokove pozive za posljedicu ima da je Jeremijina poruka skoro uvijek zatiranje i rušenje, navještaj nasilja i propasti koje će uzrokovati užas odasvud. Upravo riječima užas odasvud koje je izgovorio pozivajući na obraćenje, počinju se rugati njemu samomu. Tekst prvog čitanja pripada petoj od tzv. Jeremijinih ispovijesti. Od svih je pa i od prijatelja neshvaćen, zatočen i počinje Gospodinu izlijevati svoj jad, sumnja čak i u svoj poziv. No, koliko god bila velika razočarenja što ih je pretrpio, nisu mogla uništiti njegovo pouzdanje u Boga koje pr...

U današnjem evanđeoskom odlomku slušamo kako Isus priprema svoje učenike za službu propovijedanja. U tom smislu im s jedne strane ukazuje na ozbiljnost njihove zadaće u svijetu, a s druge strane na izazovnost i opasnost poslanja koje je pred njima. Ozbiljnost se sastoji u tome što su pozvani jasno i glasno navijestiti sve što su čuli i naučili od svoga Gospodina, a opasnost je činjenici da svijet, ne samo neće tako lako prihvaćati naviještaj, nego će se grčevito, pa čak i silom, opirati da ga odbaci. A kad sveti Ivan Zlatousti tumači ove retke, onda će najprije pokušati razjasniti zašto je Gospodin svojim učenicima rekao: Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima. Kao vrstan tumač Božje riječi Zlatousti će istaknuti da ne smijemo o...