Oznaka: 2. nedjelja po Božiću – homilija

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-13.14-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Drevno temeljno pitanje jest: odakle dolazimo, gdje smo i kamo idemo? Odakle ovaj svijet? Zašto je sve baš takvo kakvo jest? Zašto uopće postojimo? Jesu li u pravu oni pesimisti koji vele da ništa nema smisla?  Jer evo, rodimo se, mučimo u životu tražeći sreću i – onda odlazimo ne noseći ništa sa sobom, pa makar bili i dobitnici Nobelove nagrade. Već su stari Grci umovali jesu li Zemlja i cijeli svemir kaos, neuređeni nasumični svijet, ili je svemir kosmos, mudro uređeni svijet? A evo, prvo poglavlje Ivanova evanđelja – možda najljepša stranica cijele Biblije – započinje riječima: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Bog bijaše Riječ.“ U grčkom originalu za Riječ stoji Logos, što znači Riječ, ali i...

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-13.14-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Božji Sin koji se rodio i došao je na svijet s ciljem, to jest s Očevim poslanjem. Otac je odvijeka ljubio čovjeka i planirao svoj naum spasenja. Došao je u svijet da nas do kraja osposobi za mudrost, jer smo i bili stvoreni za spoznaju mudrosti. Kad nas je Bog stvarao, onda nam je udijelio i smisao života, jer nas je učinio razumnim bićima. No naša ljudska razumnost je imala smisla samo ukoliko je otvorena božanskoj mudrosti na koju je trebala biti upućena i od koje je trajno trebala primati dodatnu mudrost. No na žalost ljudi su odbili božansku mudrost u korist svoje ljudske, te su radije stvarnost htjeli promišljati samostalno, te biti gospodari svoga ‘dobra i zla’, umjesto da posluhom primaju iz ruke Božj...

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Prije izgradnje bilo kakvog objekta nužno je izraditi detaljan nacrt. Prije nego što se kuća izgradi ili bilo kakav stroj napravi, čovjek je to morao zamisliti, pa tek onda izraditi. Sve što je izrađeno i sagrađeno, prethodno je bilo zamišljeno u nečijoj glavi: egipatske piramide, obiteljska kuća, najnoviji tip pametnog telefona. Na sličan način ljudi planiraju vlastiti život i život vlastite djece. Prema Bibliji, ništa nije postalo, prije nego što je to Bog zamislio. Međutim, u svem njegovu stvaranju, veli Pismo, čovjek zauzima posebno mjesto. U Poslanici Efežanima Pavao veli da je nas Bog u Kristu „sebi izabrao prije postanka svijeta“, te da nas je „u ljubavi predodredio za posinstvo, za sebe“. Zašto? Jer nas...

Misaoni život je središte ljudskoga života. Čovjek se razlikuje od sve ostale stvarnosti po tome što mu je dana sposobnost riječi, to jest što može misliti. A o tome što i kako mislimo ovisi cijeli naš život. Jer od misli počinje svaka inicijativa, odluka i djelo. Da nema misli ništa ne bismo mogli raditi na sustavan i planski način. Ali često zaboravimo kako nam misao nije dana tek usputno, za organizaciju zemaljskog života, koji je i tako privremen, koji druga bića imaju zadan na instinktivan i nagonski način, te se svako stvorenje u okviru svoje vrste brine za preživljavanje. Sposobnost riječi i misli nam je dana kao uzvišeni dar naše naravi, te treba služiti i najuzivišenijemu smislu života. Naravno da treba poslužiti i organiziranju i zemaljskih sadržaja, ali upravo time što je up...

Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Mudrost je pomalo zastarjela riječ. U starini je mudrost bila na posebnoj cijeni. U Bibliji postoji nekoliko knjiga koje se ubrajaju u takozvanu mudrosnu književnost: Izreke, Knjiga mudrosti, Knjiga Sirahova, Propovjednik… U Knjizi Sirahovoj čitamo: „Mudrost se sama slavi i u Bogu časti i sred puka svoga se hvali… Posred naroda svoga se uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje.“ Mudrost? Što je to? Znanje? Premalo. I računalo je puno znanja, pa ne bismo baš rekli da je ono mudro. Inteligencija? Možda. Međutim, znamo da se koji put upravo veoma inteligentni ljudi slabo snalaze u svakodnevnom životu. Mudar čovjek, pretpostavljamo, posjeduje i iskustvo i inteligenciju, ali rekao bih, mudrosti je svojstveno razlikovat...

Crkva - šator Božji među ljudima Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Uvod Najodličnije boravište Božje Slave jest Crkva, zajednica vjernika koja je Tijelo Kristovo. Ta Crkva, to smo mi po krštenju i po Božjoj milosti. S druge smo strane, nažalost, budući da smo slabi ljudi, skloni griješiti. Htjeli bismo i po ovoj svetoj misi postati ono što jesmo: Kristova živa slika na zemlji. Misao za homiliju Poslanica Efežanima uči nas kako nas je Bog u Kristu prije svim vjekova izabrao da budemo sveti i bez mane pred njim. Doista, braćo i sestre, bi li se moglo zamisliti da je ijedan od nas svet i bez mane pred Bogom? Što dakle znače ovi reci? Naravno, samo je jedan među nama uistinu svet: to je Krist Gospodin. I što se zbiva? Krist je naše krivnje na se uz...

Uvod i pokajnički čin S nelagodom se sjećamo nekih ludosti koje smo učinili. U prvom nam se trenutku činilo da smo mudri, da smo jaki, da činimo dobro, ali smo brzo uvidjeli da smo slijedili ono što je loše u nama. Ubrzo smo shvatili da je bila prava ludost ono što nam se činilo i dobro i mudro. Evo, danas nam Božja riječ govori o pravoj mudrosti, Božjoj mudrosti. Božju mudrost mogu spoznati samo oni koji su ponizni i koji se priznaju slabima. Zato ćemo i mi, na početku ove svete mise priznati pred Bogom svoje grijehe i propuste, da bismo zadobili njegovu milost i postali dionici njegove mudrosti. Gospodine, od vijeka si nas htio kao svoje sinove i kćeri, a mi često tražimo utočište u stvarima koje nas udaljuju od tebe. Gospodine, smiluj se! Kriste, uzeo si našu lj...

Uvod i pokajnički čin Ljudi su oduvijek žudili za znanjem i mudrošću. Današnja nam Božja riječ predstavlja Sina Božjega kao onu Božju mudrost koja je od početka u Bogu i s Bogom. I evo, ta vječna Božja riječ, vječna Božja Mudrost predstavlja se kao ona koja je uzela našu ljudsku narav i obasjala nas svojom božanskom svjetlošću. Tako smo mi ljudi obdareni najvećim darom, samim sinom Božjim i to je ono što radosno slavimo na poseban način u ovom božićnom vremenu. A da bismo bili dostojni ovih otajstava, zazvat ćemo na nas Božju mudrost i svjetlost božanskog milosrđa. Gospodine, ti si odredio da tvoja vječna Mudrost bude nazočna kada si stvarao svijet. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si vječna Mudrost Očeva, ti si utjelovljena Božja riječ, ti si Svjetlost koja prosvj...

Prolog Ivanova Evanđelja već gotovo dvije tisuće godina neiscrpno je vrelo nadahnuća i poruke vjernicima, jer izlaže otajstvo dvostrukog rođenja Božjega Sina, to jest Božjeg Logosa – Riječi. Sveti Ivan nam vrlo uzvišenim riječima, na koje nismo navikli niti ih čujemo često u redovitom govoru, govori o tom Božjem otajstvu, to jest o Božjoj Riječi koja bijaše u početku u Boga i koja ujedno bijaše Bog. Nosiva riječ ovog teksta koju sveti Evanđelist koristi kako bi govorio o Sinu Božjemu jest počelo, početak. Sin Božji je onaj koji je u početku svega i koje je počelo svega, to jest koje je prije svega kao vječni Božji Sin u Bogu. A sveti nam Ivan ne želi govoriti samo o kronološkom počelu svega, premda je on i kronološki prije svega, nego je on uzrok i stvoritelj svega što postade, j...

Sir 24,1-4.8-12 Ovaj himan, središte i vrhunac Knjige Sirahove, izgovara sama Mudrost u jeruzalemskom hramu tijekom liturgijskog skupa. Okupljenom narodu ona se obraća u liku žene i obznanjuje im svoje božansko podrijetlo, veličinu i kraljevsko dostojanstvo. U najužoj je vezi s Bogom, od Njega izlazi i s Njime je stvarala svijet. Dominira cijelim kozmosom i vlada svim narodima. Štoviše, prebiva u Bogu i pred Njegovim nebeskim skupom uživa čast. Iako ovako uzvišena, istovremeno je prisutna i u Božjem Izabranom narodu. Nju, koja krasi Njegov nebeski dvor, Gospodin ne uskraćuje svojima! Od iskona Bog joj je namijenio povlašteno prebivalište u Izraelu – na Sionu. Tekst doslovno govori o šatoru (grč. skene) a evanđelist Ivan će za Riječ (grč. logos; po Pavlu Božju Mudrost) ti...