Oznaka: 2. nedjelja po Božiću – homilija

Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Ako ozbiljno pratimo sebe i ako nam je stalo do kvalitetne komunikacije s drugima, onda ćemo primijetiti kako su naši razgovori vrlo često površni. Ne izgrađujemo pravo povjerenje niti se bogatimo razgovorima s drugima jer su ‘izgrađeni’ na vrlo siromašnim argumentima. Zato nam svima nedostaje iskustva susreta koji dušu ispunjaju i obogaćuju ljepotom i smislom življenja. Naši razgovori i rasprave sliče razgovorima gluhih ljudi koji jedni druge ne čuju, pa onda i ne razumiju. Kad razgovaramo, najčešće slušamo samo sebe i ne trudimo se čuti drugoga. Trudimo se eventualno oko toga da mu nametnemo svoje mišljenje, a da se pred Bogom i njegovom Istinom ne pitamo o ispravnosti svoga mišljenja. Umjesto da se trudimo otkri...

Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Redovito su diktatori narodu doslovno obećavali „svijetlu budućnost“ Tako su u vremenu jednoumlja – sjećam se jako dobro! – vojnici pjevali: „U tunelu usred mraka sija zvijezda petokraka!“ Što god govorili o ovim ili onim sustavima, čovjek nužno traži neku svijetlu točku, nešto što će davati smisao njegovu životu, neku zvijezdu vodilju. A to nije lako pronaći. Čovjek u nekim trenucima može uzeti za svoj ideal obitelj, domovinu, neku ideologiju. Međutim, može – s druge strane – uzimati od života najviše što može, pa onda bira uvijek ono što je lakše, zabavnije unosnije, što pruža više užitka. Pa onda, pri koncu života ili u nekoj životnoj prekretnici ili nakon neke obiteljske i osobne tragedije, čovjek zastane i ne ...

Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 U vremenima jednoumlja učili su nas kako je čovjek svemoćan: probija brda, ukroćuje rijeke, podlaže sebi sve prirodne sile, otkriva tajne svemira, tako da njegovu napretku nema kraja. Ukratko, čovjekov bi razum bio središte svega i najjača sila u svemiru. U današnje se vrijeme uz razum i napredak sve više naglašava da bi čovjekova sloboda bila najviše mjerilo. Od prvih mjeseci njegova života čovjeku bi trebalo omogućiti da se razvija u smjeru u kojem sâm to želi. U tome smjeru, primjerice, idu zahtjevi da se brakom proglasi zajedništvo osoba istoga spola. U tome smislu netko bi mogao zahtijevati da se zakonom dopusti uživanje teških droga – jer to netko u svojoj slobodi želi. Konačno u najnovije nam se vrijeme u ov...

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-13.14-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Drevno temeljno pitanje jest: odakle dolazimo, gdje smo i kamo idemo? Odakle ovaj svijet? Zašto je sve baš takvo kakvo jest? Zašto uopće postojimo? Jesu li u pravu oni pesimisti koji vele da ništa nema smisla?  Jer evo, rodimo se, mučimo u životu tražeći sreću i – onda odlazimo ne noseći ništa sa sobom, pa makar bili i dobitnici Nobelove nagrade. Već su stari Grci umovali jesu li Zemlja i cijeli svemir kaos, neuređeni nasumični svijet, ili je svemir kosmos, mudro uređeni svijet? A evo, prvo poglavlje Ivanova evanđelja – možda najljepša stranica cijele Biblije – započinje riječima: „U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Bog bijaše Riječ.“ U grčkom originalu za Riječ stoji Logos, što znači Riječ, ali i...

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-13.14-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Božji Sin koji se rodio i došao je na svijet s ciljem, to jest s Očevim poslanjem. Otac je odvijeka ljubio čovjeka i planirao svoj naum spasenja. Došao je u svijet da nas do kraja osposobi za mudrost, jer smo i bili stvoreni za spoznaju mudrosti. Kad nas je Bog stvarao, onda nam je udijelio i smisao života, jer nas je učinio razumnim bićima. No naša ljudska razumnost je imala smisla samo ukoliko je otvorena božanskoj mudrosti na koju je trebala biti upućena i od koje je trajno trebala primati dodatnu mudrost. No na žalost ljudi su odbili božansku mudrost u korist svoje ljudske, te su radije stvarnost htjeli promišljati samostalno, te biti gospodari svoga ‘dobra i zla’, umjesto da posluhom primaju iz ruke Božj...

Čitanja: Sir 24,1-2.8-12; Ps 147,12-15.19-20; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Prije izgradnje bilo kakvog objekta nužno je izraditi detaljan nacrt. Prije nego što se kuća izgradi ili bilo kakav stroj napravi, čovjek je to morao zamisliti, pa tek onda izraditi. Sve što je izrađeno i sagrađeno, prethodno je bilo zamišljeno u nečijoj glavi: egipatske piramide, obiteljska kuća, najnoviji tip pametnog telefona. Na sličan način ljudi planiraju vlastiti život i život vlastite djece. Prema Bibliji, ništa nije postalo, prije nego što je to Bog zamislio. Međutim, u svem njegovu stvaranju, veli Pismo, čovjek zauzima posebno mjesto. U Poslanici Efežanima Pavao veli da je nas Bog u Kristu „sebi izabrao prije postanka svijeta“, te da nas je „u ljubavi predodredio za posinstvo, za sebe“. Zašto? Jer nas...

Misaoni život je središte ljudskoga života. Čovjek se razlikuje od sve ostale stvarnosti po tome što mu je dana sposobnost riječi, to jest što može misliti. A o tome što i kako mislimo ovisi cijeli naš život. Jer od misli počinje svaka inicijativa, odluka i djelo. Da nema misli ništa ne bismo mogli raditi na sustavan i planski način. Ali često zaboravimo kako nam misao nije dana tek usputno, za organizaciju zemaljskog života, koji je i tako privremen, koji druga bića imaju zadan na instinktivan i nagonski način, te se svako stvorenje u okviru svoje vrste brine za preživljavanje. Sposobnost riječi i misli nam je dana kao uzvišeni dar naše naravi, te treba služiti i najuzivišenijemu smislu života. Naravno da treba poslužiti i organiziranju i zemaljskih sadržaja, ali upravo time što je up...

Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Mudrost je pomalo zastarjela riječ. U starini je mudrost bila na posebnoj cijeni. U Bibliji postoji nekoliko knjiga koje se ubrajaju u takozvanu mudrosnu književnost: Izreke, Knjiga mudrosti, Knjiga Sirahova, Propovjednik… U Knjizi Sirahovoj čitamo: „Mudrost se sama slavi i u Bogu časti i sred puka svoga se hvali… Posred naroda svoga se uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje.“ Mudrost? Što je to? Znanje? Premalo. I računalo je puno znanja, pa ne bismo baš rekli da je ono mudro. Inteligencija? Možda. Međutim, znamo da se koji put upravo veoma inteligentni ljudi slabo snalaze u svakodnevnom životu. Mudar čovjek, pretpostavljamo, posjeduje i iskustvo i inteligenciju, ali rekao bih, mudrosti je svojstveno razlikovat...

Crkva - šator Božji među ljudima Čitanja: Sir 24,1-3.8-12; Ps 147; Ef 1,3-6.15-18; Iv 1,1-18 Uvod Najodličnije boravište Božje Slave jest Crkva, zajednica vjernika koja je Tijelo Kristovo. Ta Crkva, to smo mi po krštenju i po Božjoj milosti. S druge smo strane, nažalost, budući da smo slabi ljudi, skloni griješiti. Htjeli bismo i po ovoj svetoj misi postati ono što jesmo: Kristova živa slika na zemlji. Misao za homiliju Poslanica Efežanima uči nas kako nas je Bog u Kristu prije svim vjekova izabrao da budemo sveti i bez mane pred njim. Doista, braćo i sestre, bi li se moglo zamisliti da je ijedan od nas svet i bez mane pred Bogom? Što dakle znače ovi reci? Naravno, samo je jedan među nama uistinu svet: to je Krist Gospodin. I što se zbiva? Krist je naše krivnje na se uz...

Uvod i pokajnički čin S nelagodom se sjećamo nekih ludosti koje smo učinili. U prvom nam se trenutku činilo da smo mudri, da smo jaki, da činimo dobro, ali smo brzo uvidjeli da smo slijedili ono što je loše u nama. Ubrzo smo shvatili da je bila prava ludost ono što nam se činilo i dobro i mudro. Evo, danas nam Božja riječ govori o pravoj mudrosti, Božjoj mudrosti. Božju mudrost mogu spoznati samo oni koji su ponizni i koji se priznaju slabima. Zato ćemo i mi, na početku ove svete mise priznati pred Bogom svoje grijehe i propuste, da bismo zadobili njegovu milost i postali dionici njegove mudrosti. Gospodine, od vijeka si nas htio kao svoje sinove i kćeri, a mi često tražimo utočište u stvarima koje nas udaljuju od tebe. Gospodine, smiluj se! Kriste, uzeo si našu lj...