Srijeda, 8 prosinca

Oznaka: 22. nedjelja kroz godinu (C)

Znati vlastito mjesto – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Znati vlastito mjesto – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)

U današnjem evanđeoskom odlomku (Lk 14, 1.7-14) čitamo o jednoj svakodnevnoj situaciji koja je Isusu bila prigoda uputiti duhovnu pouku svojim slušateljima. Naime, nema ništa jednostavnije od svakodnevnoga druženja koje se obavljalo redovito uz obiteljski stol i prigodne gozbe. No i u tim svakodnevnim situacijama ljudi su pokazivali vlastitu razinu duhovnosti obojene probitcima umjesto da uživaju u jednostavnom zajedništvu, pa Isus nije mogao a da ih ne pouči ispravnoj duhovnosti i ispravnom stavu i u svakodnevnom životu. Primijetio je naime kako određeni ljudi biraju prva mjesta na gozbama, te mu je bilo jasno da su ljudi i takve prigode za zajedništvo pretvorili u sredstva vlastitih dokazivanja i pokazivanja vlastite veličine koja izvire iz mora taštine u kojoj žive. No ovo na što je ...
22. nedjelja kroz godinu (C) – homilija
Homilije u godini C

22. nedjelja kroz godinu (C) – homilija

Uvod i pokajnički čin U životinjskom svijetu stvari su jasne. Oni koji su jači grabe sebi veće komade kod razdiobe plijena. Oni mlađi i slabiji čekaju. Sve dok onaj jači ne ostari i ne oslabi. A kako je s nama ljudima? Nažalost, kao da i među nama ponekad vlada mentalitet čopora. Pa se onda uzdižemo i izdižemo, svađamo i glođemo. I tako griješimo pred Bogom koji je jedini uzvišen i koji nas je stvorio kao braću i sestre. Pokajmo se za sve svoje grijehe, osobito protiv naših bližnjih. Tako ćemo plodonosno i radosno moći proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si jedini svet, ti si jedini Gospodin. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si nam pokazao put poniznosti. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da jedni drugima služimo i samo tebe veličamo. Gospodine, smiluj se! Nacrt ...
22. nedjelja kroz godinu (C) – nacrt za homiliju
Homilije u godini C

22. nedjelja kroz godinu (C) – nacrt za homiliju

Uvod i pokajnički čin Osnovni stav čovjeka pred Bogom jest smjernost, poniznost, zahvalnost. Bogu se u molitvi i obraćamo upravo zbog toga što se osjećamo slabima i potrebitima njegove pomoći i njegova milosrđa. Konačno, i sama nas Božja riječ opominje kako se „Bog oholima protivi, a poniznima daruje svoju milost“. Zato ćemo i mi danas, u skromnosti i jednostavnosti vlastitoga srca i ovoga puta zazvati na nas Božje milosrđe i Božju milost, da bismo bili dostojni ovih svetih otajstava koja se pripravljamo proslaviti. Gospodine, ti si uzvišen iznad svega, Gospodar svega. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si kao pravi čovjek svima nama pokazao pravi put krotkosti i poniznosti. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti nas pozivaš da u poniznosti smatramo jedi druge višima od sebe. Gospodine, smilu...
22. nedjelja kroz godinu (C): Koji se uzvisuje
Homilije u godini C

22. nedjelja kroz godinu (C): Koji se uzvisuje

Tko ima strašnu potrebu reći: „Znaš li ti, tko sam ja?“ Nesiguran čovjek, kojemu treba nešto izvanjsko da ga pridrži i uzdrži na njemu umišljenoj visini. Pa onda sam „ja“ sin toga i toga ili čovjek kojemu je društvo omogućilo nekakav „položaj“, „vlast“, ili sam onaj koji ima velik račun u banci, brojne nekretnine… Upravo je u tome smislu tipična česta fraza političara koji žele „osvojiti vlast“. Osvojiti? Vlast? Naprotiv, čovjek koji je istinski velik i u sebi bogat, kao na primjer, veliki znanstvenik, vrhunski umjetnik, istinski mecena nema potrebe isticati svoju veličinu. Njegova djela za nj govore. Mozart je uvijek Mozart, što god o njemu ljudi govorili. Einstein je uvijek Einstein, iako – kako vele – nije nosio čarape i nije baš znao zavezati kravatu. Vrhunski pisac ne mora nužno bi...
Pravilo obrnute proporcionalnosti – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Pravilo obrnute proporcionalnosti – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)

U današnjem odlomku (Lk 14, 1.7-14) sveti nam Luka pokazuje kako je Gospodin Isus bio pozoran na svakodnevna događanja oko sebe, kao i na sve one, pa i nevidljive pokrete u ljudskoj duši. Dogodilo se tako da je jednom zgodom bio pozvan na objed kod jednog od farizejskih uglednika, te je brzo uočio kako se uzvanici bore za bolja, to jest prva mjesta. Ali on je dobro znao da biranje prvih mjesta ne ovisi samo o mogućem boljem komadu koji će dobiti ili ugrabiti, nego da takav stav izvire iz duše ispunjene taštinom, kao što svaka odluka o izvanjskom ponašanju dolazi iz nutrine srca i duše. Osim što je Isus uočio njihovo ponašanje u nekim detaljima koji su mogli biti zanemarivi, on ipak ne propušta prigodu poučiti ih o duhovnim propustima i pogrješkama u koje su upadali. Htio im je skre...
22. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

22. nedjelja kroz godinu (C)

Sir 3, 17-18.20.28-29 Mudri Sirah poučava svoga učenika da što je veći, neka se većma ponizi. Današnjem mentalitetu ovakve preporuke nisu jasne. Zašto bi onaj tko je velik trebao biti krotak, ponizan? U Svetom pismu poniznost je najuže povezana s – istinom! Čovjek svjestan istine o sebi, svih svojih vrijednost i prednosti, zna da je izvor svima njima – u Bogu. Dobio ih je od Gospodina kako bi ih dijelio s braćom i sestrama. Zato mudrac zanemarivanje prakticiranja ove istine ne samo da će nazvati ohološću nego je kvalificira bolešću; ona je za njega manifestacija opačine! Lk 14, 1.7-14 U Isusovoj domovini blagdanski ručak nije bio samo prehrambeni događaj nego je to bio važan društveni, pa na neki način i kulturni trenutak. Razgovaralo se o poslu, politici, obit...
22. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

22. nedjelja kroz godinu (C)

Lk 14, 1.7-14 U Isusovoj domovini blagdanski ručak nije bio samo prehrambeni događaj nego je to bio važan društveni, pa na neki način i kulturni trenutak. Razgovaralo se o važnim temama – poslu, politici, obitelji, društvu, religioznim temama. U tim su situacijama bili dobrodošli učitelji i rado se s njima razgovaralo. Današnje Evanđelje u jednu sličicu takvog tipa smješta i Isusa. Isus promatra oko sebe i opaža kako se ljudi mašaju prvih mjesta. Počinje svoj govor. Znalo se da u centru trebaju biti najugledniji gosti, uz njih domaćin a oko njih poredani po društvenom položaju, bogatstvu, dobi (i tko zna kojem još ne kriteriju) ostali uzvanici. Zašto Isus progovara ovako? Zar je protiv ovih koji su zauzeli prva mjesta? Ako nisu oni, onda će biti neki drugi, zar ne? Isus, kako ga predstav...
Meditacija uz 22. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Meditacija uz 22. nedjelju kroz godinu (C)

Biraju prva mjesta Vrlo suvremena prispodoba (Lk 14, 1.7-14): objed s mnogo gostiju ili neko svečano primanje s više poznatih osoba. Tu je i televizija, novinari... I onda se nekako osjeti kako ljudi, kao slučajno, biraju viđenija mjesta. Moguće je međutim da se dogodi nešto suptilnije: neki gosti koji imaju o sebi visoko mišljenje uopće ne zauzimaju mjesta ili biraju napadno posljednja mjesta očekujući da će ih ravnatelj stola „prinuditi“ da zauzmu neko bolje mjesto i to uz beskrajna natezanja u stilu: „Samo poslije Vas!“ Nije dakle čudo da se danas na svečanim primanjima i večerama, na mladomisničkim slavljima i na svadbama pribjegava onim karticama s imenima koje stoje na stolu. Tako svatko zna svoje mjesto i ne mora pasti u nepriliku na nekoga „podsjedne“, a ravnatelj st...
Djela iz koristoljublja – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Djela iz koristoljublja – razmišljanje uz 22. nedjelju kroz godinu (C)

Zajedničko blagovanje i okupljanje na gozbe dio je životne svakodnevnice, kako danas tako i nekada. Sveti Luka nam u današnjem Evanđelju (Lk 14, 1.7-14) opisuje da ni Gospodinu Isusu nije bilo strano družiti se na takav način, te u današnjem Evanđelju čitamo kako je jedne subote sudjelovao na jednoj gozbi koju je priredio neki farizejski prvak. Bilo je tu i drugih uglednih uzvanika, te Gospodinu nije promaklo njihovo pohlepno ponašanje, koje je inače tako uočljivo i danas na gozbama. Promatrajući ih Gospodin je uočio da se natječu, to jest bore, za bolja mjesta za stolom, te je smatrao shodnim intervenirati prigodnom poukom kroz prispodobu. Poučavao ih je da ne traže za sebe prva mjesta, jer bi im se nakane mogle izjaloviti, budući da nikad ne znaju kad će doći netko časniji od nji...