Petak, 27 studenoga

Oznaka: 29. nedjelja kroz godinu

29. nedjelja kroz godinu (A)
Homilije u godini A

29. nedjelja kroz godinu (A)

RAZMIŠLJANJE UZ SVETOPISAMSKA ČITANJA Iz 45,1.4-6 Smatra se da je prorok koji progovara u ovom dijelu knjige Izaijine živio u vrijeme uspona perzijskog kralja Kira. Sročen u himničkom stilu, naš tekst pripada sekciji koja povezuje govor o babilonskom egzilu s onim o povratku u Jeruzalem. Upravo ovdje u prvi plan uvodi lik perzijskog kralja Kira koji će osvojiti Mediju te napokon i samu Babiloniju 539.g.pr. Kr. Nitko mu se tada na istoku nije mogao suprotstaviti. Uživao je velike simpatije jer je mudro vladao znajući da se narodi pobjeđuju mačem, ali osvajaju dobročinstvima. Nije im nametao svoju religiju, štoviše poslat će kući Izraelce koji su u Babilonu bili zasužnjeni. U kojoj mjeri je uživao ugled, vidi se po tome što mu Izaija daje naslov mesije-pomazanika! Iako...
Dati se Bogu kao Božja svojina – razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu (A)
Homilije u godini A

Dati se Bogu kao Božja svojina – razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu (A)

U današnjem evanđeoskom odlomku farizeji pokazuju svu bezočnost i netrpeljivost prema Isusu, što uostalom nije samo njihova, nego je uopće bezočnost i netrpeljivost ljudi prema Bogu i prema prihvaćanju Božjeg nauka. Uslijed takve bezočnosti čovjek traži povoda odbaciti riječ istine koja od Boga dolazi, umjesto da priznaju svoje zablude i pristanu uz naviještenu istinu. Ali se mora priznati da je i njihov napor da pronađu neku optužbu protiv Isusa bio golem, jer on nije razmišljao poput njih, niti je životu pristupao s njihovih pozicija. Našavši se pred nedvojbenom uzvišenošću Isusovih djela, farizeji su odbijali u njima priznati prst Božji. Opirali su se svom silom tražeći izgovor kako bi, uz svu očevidnost, ustvrdili da se ne radi o Božjim djelima i nebeskom nauku. To će uočiti i ...
29. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

29. nedjelja kroz godinu (C)

Može li molitva biti način da „izmolimo“ tj. „prisilimo“ Boga da nešto uradi? Može li uopće Njega netko na nešto prisiliti? Nije li to puno zahtjevnije nego li riješiti bilo koji svoj problem vlastitim snagama? Ako molitva ne može biti sredstvo pritiska na Boga, zašto mu se onda čovjek uporno obraća? Čemu služi prošnja? Isus ovom problemu prilazi izgovarajući prispodobu o udovici ustrajnoj u molitvi (Lk 18, 1-8). Sudac kojem se obraća svjestan je svojeg ponašanja, sam priznaje da se Boga ne boji a za ljude ne mari. Naspram osobe takvih moralnih kvaliteta, koja je uz to još i tako moćno pozicionirana, stoji samo – udovica! Udovica je na starom Srednjem Istoku bila simbol nezaštićene osobe prema kojoj nitko nije imao stvarnu obavezu da je zaštiti i za nju se pobrine. Nije čudo da i...
Zašto treba moliti – razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Zašto treba moliti – razmišljanje uz 29. nedjelju kroz godinu (C)

U današnjem smo Evanđelju (Lk 18, 1-8) čitali jednu vrlo neobičnu prispodobu nepravednom sucu i udovici kojoj je trebala njegova pomoć, a on je dugo odbijao dok napokon nije pristao da se riješi njezina navaljivanja. Kad na prvi pogled povučemo paralele, to jest kad je pokušamo primijeniti na vlastiti molitveni život i odnos s Bogom, onda bismo mogli steći krivi dojam. To jest mogli bismo sebe zamisliti kako sirotu i nezaštićenu udovicu koja traži od Boga pomoć, a on sporo reagira i odbija od prve učiniti što tražimo, da bi nam se smilovao tek naknadno na naše navaljivanje. Ako bismo tako mislili, onda bismo sigurno pogriješili noseći u glavi krivu predodžbu o Bogu, što ne mislim da je bio cilj Gospodinu Isusu. Isus je, naprotiv, vidio da se njegovi sunarodnjaci prema molitvi odnos...
Meditacija uz 29. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Meditacija uz 29. nedjelju kroz godinu (C)

Hoće li naći vjere na zemlji? Često nas Božja riječ stavlja u nedoumicu kada govori o smislu i snazi molitve. Isus tako rado veli: „Tražite i naći ćete, kucajte i otvorit će vam se.“ Drugom prilikom veli: „Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: ’Iščupaj se s korijenom i presadi se u more. I on bi vas poslušao’“ (Lk 17,6). Razumljivo je onda da su tijekom povijesti Crkve bili na osobitoj cijeni koji su svojom vjerom i svojom svetošću činili takove čudesne stvari. Zar se već apostolima nisu divili i sami pogani videći kako istjeruju nečiste duhove? Čak i danas, želi li se dokazat iznimna svetost nekog kandidata za oltar, gleda se jesu li se događala čudesa na njegov zagovor. I tako smo, još jednom skloni zamijeniti bitno i nebitno. Ta što je važnije:...