Oznaka: 3. nedjelja kroz godinu (A)

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 4,12-23) imamo opisan početak Isusova javnog djelovanja u Galileji u koju se vratio nakon krštenja na Jordanu. On nije pasivan, već odmah poduzima korake neophodne za navještaj kraljevstva nebeskoga. Božji Sin dolazi kao čovjek među ljude te živi normalnim ljudskim životom, premda je pokazivao da on na sasvim drugačiji način zamišlja normalan život. No i onda kad je živio normalan život kao i svi ljudi, on nije pod tim pretpostavljao da ih treba pustiti da se uljuljaju u svoju ljudskost. Naprotiv, došao je kako bi ih dijelom izazvao, to jest pozvao na život u kojemu nema mjesta za uljuljanost. To nam otkriva njegov nastup i propovijed puku: Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko; ali i poziv prvim učenicima: Hajdete za mnom, učinit ću vas ...

Na početku semestra redovito kažem svojim polaznicima seminara da će biti mudro da se odmah na početku više pozabave seminarom, jer još nema ni ispita ni kolokvija. Redovito se događa da to oni s dužnim poštovanjem saslušaju, a u sebi misle kako ima još puno vremena i kako će oni taj seminar ionako napisati za dva, najviše tri poslijepodneva. I onda, dok dlanom o dlan prođu dva mjeseca, započnu kolokviji i parcijalni ispiti, a seminar tako ostane za jesenski rok, kako dodatna gnjavaža. Očito je, kako je u životu važno uočiti pravi trenutak i iskoristit ga. Na početku svoga javnog djelovanja Isus iznosi svoju temeljnu poruku i poziv (Mt 4,12-23): „Obratite se, jer približilo se kraljevstvo nebesko.“ Obraćenje u Isusovu govoru označava čovjekovu posvemašnju preobrazbu, tako da on počne ...

Neki lokalni dužnosnik odobri donaciju da se u nekome selu obnovi vatrogasni dom i nabavi vatrogasno vozilo. I onda će – naravno – zahvalni vatrogasci i svi mještani postaviti spomen ploču u kojoj se navodi ime spomenutoga dužnosnika. Ljudi su sretni i zahvalni. Što bi tu bilo sporno? Naravno, sporna je činjenica da su darovana sredstva uzeta iz lokalnog proračuna, prema tome, to je novac poreznih obveznika. Komu onda treba ići zahvala? Apostol Pavao u tome smislu nije se dao navući na tanak led kada su se u kršćanskoj zajednici u Korintu javile različite struje (1Kor 1,10-13.17). Neki su se smatrali sljedbenicima Pavla, drugi Petra, a treći poznatog propovjednika Apolona… I za svaku od tih skupina više nije bilo toliko važno tko su i kakvi su, nego to na koga se mogu pozvati. I svaka...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mt 4, 12-23) evanđelist Matej nas izvještava o početku Isusove navjestiteljske djelatnosti. Prema njegovim uvidima, Isus je započeo svoje djelovanje u Galileji, te on nastoji ponuditi i obrazloženje Isusove odluke, to jest izbora mjesta za početak javnog djelovanja. Razlog za to Matej vidi u činjenici da je Galileja poganska, što znači najpotrebnija Božjeg očitovanja, jer je ležala u tami zablude. Pri tome se Evanđelist poziva na tekst iz proroka Izaije koji o tome jasno svjedoči: Zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, a s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Kako vidimo Evanđelist smatra da Isus započinje svoje djelovan...

Uvod i pokajnički čin Sabrali smo se danas poslušati Božju riječ i proslaviti ova sveta otajstva. Dok slušamo Božju riječ na pameti imamo da je to riječ za nas, upućena baš danas svakome pojedinom od nas. Tvojem te dobru učim (Iz 48,17) govori nam Bog po proroku Izaiji. Jer, što je nekoć napisano, nama je za pouku napisano (Rim 15,4). Htjeli bismo tu drevnu riječ, upućenu danas nama, ovdje sabranima, srcem prihvatiti i ova sveta otajstva dostojno proslaviti. Zato ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si svome izabranom narodu govorio po prorocima. Gospodine, smiluj se! Kriste, u punini vremena progovorio si nam kao vječna Očeva riječ. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i danas govoriš svome narodu kad god se u crkvi naviješta tvoja riječ....

Uvod i pokajnički čin Božja nas riječ poučava da je Crkva Kristova zapravo jedno tijelo i, prema toj slici, svatko je od nas dio toga tijela, pri čemu nitko nije važniji ili časniji, baš kao što je ludo uspoređivati jesu li jednom čovjeku važnije oči ili uši, srce ili pluća, jetra ili bubrezi. Sve je važno i sve je potrebno i sve pripada jednome tijelu. Tako je i Kristovom Crkvom. Zbog toga je za Crkvu najgore kad se javljaju razdori, kad se jedini izdižu iznad drugih. Evo, na početku ove svete mise, zamolit ćemo Gospodina da nam oprosti sve naše razmirice, našu oholost i uznositost, tako da svi zajedno kao jedno Kristovo tijelo možemo dostojno proslaviti ova sveta otajstva. Gospodine, ti si jedini Bog, ti si Stvoritelj Svega. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si ...

U današnjem evanđeoskom tekstu čitamo o početku Isusova javnog djelovanja koje je uslijedilo nakon što je Ivan Krstitelj bio uhićen i utamničen. Upravo radi tog događaja Isus se povukao iz Judeje u svoj rodni galilejski kraj. Ali ne započinje djelovati u Nazaretu u kojem je othranjen, nego se preselio uz more, u Kafarnaum, jedan od većih gradova onog dijela Palestine. U tome sveti Matej iščitava ostvarenje mesijanskih nagovještaja izrečenih u Izaijinu proroštvu koje veli: „Zemlja Zebulonova i zemlja Naftalijeva, Put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska – narod što je sjedio u tmini, svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.“ Tako Evanđelist iznosi uvjerenje da je Gospodin svjesno započeo svoje javno djelovanje u ovom rubnom dijelu zeml...

ZAR JE KRIST RAZDIJELJEN? Prepuna je povijest primjera gdje su častohlepni i nesposobni nasljednici svojom ohološću i nesposobnošću protratili bogatstvo koje su njihovi preci godinama mukotrpno stvarali. Kao da je takva opasnost prijetila djelu koje je apostol Pavao poduzeo u Korintu. Pavao, zabrinut, piše svojim vjernicima u Korint kako je čuo da među njima ima svađa. „To je među ljudima, nažalost, redovita pojava“, primijetit će netko. Međutim, te su svađe nastale zato jer su se korintski kršćani počeli dijeliti. Jedni su se hvalili da su učenici Pavlovi, a dugi su se ponosili da su učenici Apolonovi, drugi su se opet kitili imenom Petrovim, dok su se četvrti jednostavno proglasili Kristovim učenicima. To je Pavla ljuto zaboljelo. Korinćani, očito, nisu shvatili ono bitno. Veliki se ap...

Iz 8,23b-9,3 Izaija želi snažno podcrtati razliku između onoga što se događa u vrijeme pisanja ovoga teksta i onoga što nosi budućnost. Sadašnjost je bila obilježena velikim širenjem Asirije ondašnjim Srednjim Istokom, sve do sjevernih područja Izraelovih teritorija. Plemena Zebulun i Naftali iskusili su okupatorovu desnicu, razaranja, nasilje, deportacije… Sve ove teškoće Izaija naziva tamom. I tada, kada je narod izgubio snagu i razloge za nadu, prorok počinje naviještati dolazak svjetlosti. Cijela knjiga proroka Izaije posvećena je razmatranju dvije epohe: onoga što je bilo u vrijeme suda, okupacija, sužanjstva te nevoljâ s njima povezanih i, na drugoj  strani, vremena obnove, podizanja ruševina te otkrivanja Božje prisutnosti usred svoga naroda. Međusobna nasuprotnost ovih zbivanja oc...