Oznaka: 30. nedjelja kroz godinu

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Jedan veliki problem u duhovnom životu vjernika je navikavanja na vlastito stanje. Štoviše, naviknuti se na vlastito stanje i nemati potrebu iz dana u dan biti gorljiviji i zauzetiji, to jest živjeti osoban odnos s Isusom, označava također da lagano tonemo i klizimo prema većoj duhovnoj mlakosti. Navika na duhovni život nas stavlja u kolotečinu u kojoj se vrtimo kao kotač koji je u nju upao i ne može iz nje izići. Najgore što nema puno volje ni želje jer ne vidi smisao ni potrebu ići u duhovnu neizvjesnost i nepoznato iz kolotečine u kojoj zna što ga čeka i u kojoj rutinski uspješno ‘odrađuje’ svoje svakodnevne aktivnosti. Ali duhovni život i odnos s Gospodinom se ne može svesti na navike i na rutinu. Duhovni život može biti je...

Čitanja: Jr 31, 7-9; Ps 126, 1-6; Heb 5, 1-6; Mk 10, 46-52 Čitači na misi obično lome jezik kada trebaju pročitati da je Isus „svećenik po redu Melkisedekovu“. Budući da je zapisano da je Melkisedek – kao svećenik – pred Abrahamom Bogu prinio kruh i vino, kršćanski ga pisci rado uspoređuju s Kristom koji je na Posljednjoj večeri prinio kruh i vino kao svoje Tijelo i Krv. Međutim, Poslanica Hebrejima primjenjuje na Krista redak jednoga psalma: Zauvijek ti si svećenik po redu Melkisedekovu, iz posve drugog razloga. Naime, židovsko je svećeništvo bilo plemenski ustrojeno. U hramsku su službu kao svećenici i leviti mogli ući samo članovi Levijeva plemena. Međutim, za Melkisedeka se nije znalo odakle dolazi, on se nije oslanjao na svoj rod ili društveni položaj. Tako i Isus. Nije bio iz Lev...

U današnjem evanđeoskom odlomku (Mk 10, 46-52) čitali smo kako se dogodio susret između Isusa i slijepog prosjaka Bartimeja dok je Isus izlazio iz Jerihona. Premda tek u nekoliko rečenica, evanđelist Marko nam je izrazio svu dinamiku toga susreta nakon kojega se dogodilo čudo ozdravljenja. Bartimej, nakon što je čuo da tuda prolazi Isus Nazarećanin, pokazuje neobičnu upornost i potrebu da skrene pozornost na sebe i svoje potrebe. Isus ga na neki način prepušta kao nekoj kušnji da vidi hoće li se on othrvati pritisku ljudi koji ga ušutkavaju, pa tek onda, kad se on nije dao ušutkati, Isus traži da ga pozovu i dovedu. A u samom razgovoru s Bartimejom Isus ne troši mnogo riječi, već izravno pita: Što hoćeš da ti učinim? Ovo pitanje iziskuje i Bartimejevu jasnu volju i želju da se on ...