Oznaka: 4. korizmena nedjelja (B)

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21 Povijest je nekada nemilosrdna. Cijeli Stari zavjet stoji na tome da je za svako zlo koje je snašlo izabrani narod, kriv sam taj narod. Tako Druga knjiga Ljetopisa izvješćuje kako se židovski narod udaljio od svoje vjere i od svoga identiteta i počeo se poistovjećivati vjerom i običajima s drugim narodima: „Gospodin, Bog njihovih otaca, slao je k njima zarana svoje glasnike, slao ih svejednako, jer mu bijaše žao svojega naroda i svojega Prebivališta. Ali su se oni rugali Božjim glasnicima, prezirući njegove riječi i podsmjehujući se njegovim prorocima.“ Ostalo je povijest. Došao je babilonski kralj Nabukodonozor, razorio grad i hram, te velik dio stanovništva odveo u prognanstvo, gdje su ostali oko sedamdeset godina. Što ...

Čitanja: 2Ljet 36,14-16.19-23; Ps 137,1-8; Ef 2,4-10; Iv 3,14-21 U današnjem evanđeoskom odlomku Gospodin Isus progovara o smislu svoga dolaska među ljude objašnjavajući da ga je poslao sam Bog u želji da spasi svijet. No Božja želja da spasi svijet iziskuje i konkretnu ljudsku suradnju, bez koje nema spasenja. Spomenuta ljudska suradnja očituje se ne riječima, već djelima koja su podložna sudu Božjemu. Isus čak opisuje u čemu će biti taj sud koji će se ticati i ljudskih djela: “A ovo je taj sud: Svjetlost je došla na svijet, ali ljudi su više ljubili tamu nego svjetlost, jer djela im bijahu zla. Uistinu, tko god čini zlo, mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti da ne razotkriju djela njegova; a tko čini istinu, dolazi k svjetlosti nek bude bjelodano da su djela njegova u Bogu učinjena...

Nedjeljna čitanja ove četvrte korizmene nedjelje (2Ljet 36, 14-16.19-23; Ef 2, 4-10; Iv 3,14-21) pozivaju nas da razmišljamo o određenim događajima povijesti spasenja u kojima su se dogodili neobični raspleti. Naime, nevjernosti i grijesi naroda Božjega bili su uzrok kazni koje su stizale narod, kako smo čitali u Knjizi ljetopisa. Pa opet Bog ih nije napuštao, već se služio neobičnim i nenadanim odlukama pojedinaca koje je sam podizao da spase njegov narod, kao što je svetopisac izjavio za perzijskoga kralja Kira koji oslobađa židovski narod iz sužanjstva. Jedan poganski kralj ih je odveo u sužanjstvo, a drugi poganski kralj ih je pustio iz sužanjstva. Pa i Gospodin će se u Evanđelju prisjetiti da je i prije toga Mojsije oslobodio narod od ujeda otrovnica, koje su ujedale narod nak...

Uvod i pokajnički čin Znamo kao to izgleda – i u filmovima i u stvarnosti – kada nasljednik olako i lakomisleno rasipa imanje koje su njegovi preci stjecali trudom i naporom. Znamo i sami kako će mlad čovjek razmjerno lako slupati automobil koji nije zaradio… Istina je, koji puta ne znamo cijenu onoga što posjedujemo i što nam je dano. Danas nas Božja riječ podsjeća da smo otkupljeni neprocjenjivom Isusovom krvlju, te da bismo, svjesni velike cijene našega otkupljenja, trebali i živjeti u skladu s Isusovim evanđeljem. Olako smo vrijeđali Božju ljubav. Pokajmo se za svoje grijehe, da budemo dostojni ovih velikih otajstava. Gospodine, predanošću svoga Sina ti si nas izbavio od vječne smrti. Gospodine, smiluj se! Kriste, bio si Ocu poslušan sve do smrti na križu. Kris...

Uvod i pokajnički čin Danas nam Bog šalje veliku poruku nade. On je izbavio svoj narod iz ropstva, onda kad je on već počeo gubiti nadu, on je svojega Sina podizao i izbavio od smrti, Bog i nas želi podići iz naših grijeha i pridružiti slavi svojega uskrslog Sina. Gospodine, ti si svoj izabrani narod iz progonstva opet doveo u njihovu zemlju. Gospodine, smiluj se! Kriste, tebe je nebeski Otac izbavio od vlasti smrti, uzdigao iznad svakog stvorenja i postavio Kraljem neba i zemlje. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i nas uzdižeš u svoju nebesku slavu. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Svako pripovijedanje, svako književno djelo, pogotovo drama u svojoj potki ima tri osnovna dijela: zaplet, vrhunac i rasplet. U prvom čitanju (2Ljet 36, 14-16.19-...

2 Ljet 36,14-16.19-23 Ljetopisac u svojem djelu snažno ističe da je Izrael određen za Obećanu zemlju, da njegov narod pripada toj zemlji a zemlja narodu. Posebnu potvrdu ovomu vidi u činjenici da je Gospodin vratio Izraelce iz babilonskog sužanjstva i to čak preko tuđinca, asirskog imperatora Kira. Sjajna linija Izraelove „osiguranosti“ na vlastitoj zemlji ima svoj razlog – Božja vjernost njegovim obećanjima. Obećana zemlja je Izraelova samo zato jer je Gospodin obećao praocima – Abrahamu, Izaku i Jakovu! Na Božju vjernost mora odgovoriti svojom vjernošću. Iako su bili nevjerni i predao ih je u babilonsko sužanjstvo, Bog ih je ipak oslobodio i prije negoli su se do kraja pokajali. Zato biti vjeran saveznik s Bogom nije samo političko pitanje nego pitanje elementarne ljudskos...

U današnjem evanđeoskom odlomku sveti nam Ivan prenosi dio Isusovih riječi upućenih učenom i uglednom Židovu farizejske sljedbe Nikodemu koji je došao po noći razgovarati s Isusom kako bi saznao nešto više o njegovu nauku i uvjerio se je li Isus obećani Mesija. Cijeli njihov razgovor se kretao o navještaju rođenja za nebo, kao i Isusova povratka Ocu u nebesku slavu. Kako bi što zornije predočio na koji način je Bog odlučio iskazati svoju ljubav prema svijetu i ljudima proslavljajući ujedno svoga Sina, Isus se poslužio slikom jednog starozavjetnog događaja. Povezao je otajstvo spasenja koje se imalo izvršiti njegovim pribijanjem na križ s podizanjem na stup zmije u pustinji u vrijeme kad je izraelski narod hodio prema obećanoj zemlji: Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tak...

BITI PODIGNUT Evanđelista se Ivan rado služi jakim riječima. Tako nas i danas u jednoj jedinoj riječi uči spasenjskoj mudrosti. Riječ je o uzdignuću. Veli: „Kao što je Mojsije podigao zmiju u pustinji, tako ima biti podignut Sin čovječji.“ Glagol hypsoo, podići/uzdići kojeg Ivan ovdje rabi bremenit je značenjem. Pojavljuje se u njega pet puta i svaki puta ima dvostruko značenje: „Kad uzdignete Sina čovječjega, znat ćete da Ja jesam“ (8,28); „A ja, kad budem uzdignut sa zemlje, sve ću privući k sebi“ (12,32; usp. također 12,34). Pokušat ćemo dokučiti ta značenje. Isus „podignut“ i „podignut“. Iako to Isusovi slušatelji u onome trenutku nisu mogli dokučiti, prvo je značenje jasno: Isus ima biti podignut na drvo križa. To je, osim strašne smrti, još značilo biti postavljen na ...