Srijeda, 8 prosinca

Oznaka: 9. nedjelja kroz godinu (C)

9. nedjelja kroz godinu (C) – homilija
Homilije u godini C

9. nedjelja kroz godinu (C) – homilija

Čovjek se rađa s određenim talentom, a to uopće ne ovisi o okruženju iz kojeg je ponikao. Naravno, talent je potrebno dalje razvijati da bi došao do svoje punine. Talent je dar. Božji dar. Božja milost. A mi vjernici znamo da je i vjera – nezasluženi dar, čista Božja milost. Tako se i prava vjera može susresti tamo gdje to i ne bismo očekivali. O tome nam svjedoči poznati evanđeoski događaj (Lk 7, 1-10). Jedan rimski satnik šalje Isusu židovske starješine da ga zamole da izliječi satnikova slugu koji je bio već na umoru. Iako je bio nežidov, Rimljanin, visoki časnik rimske okupatorske vojske, bijaše on blizak Židovima te im je čak i sinagogu sagradio. Isus odmah krene k satnikovoj kući. Kad su već bili blizu kuće, pripovijeda evanđelje, pošalje satnik prijatelje s porukom: „Gospodine, ...
Za dom dostojan Gospodina – razmišljanje uz 9. nedjelju kroz godinu (C)
Homilije u godini C

Za dom dostojan Gospodina – razmišljanje uz 9. nedjelju kroz godinu (C)

Današnji odlomak (Lk 7, 1-10) opisuje zanimljivu situaciju u kojoj je došla do izražaja vjera jednog rimskog satnika do te mjere da je Gospodin izrekao izuzetno pohvalne riječi o njemu i njegovoj vjeri. Radilo se o uglednom i časnom čovjeku čiji je sluga ležao bolestan, te je zamolio židovske starješine da posreduju kod Isusa da dođe izliječiti ga. Jer su ga smatrali dostojnim svoga posredovanja i Isusove pomoći, starješine su prenijele Isusu njegovu zamolbu i Isus se je zaputio prema njegovoj kući kako bi to mu izliječio slugu. No dok se Gospodin približavao njegovoj kući, satnik je poslao poruku po prijateljima kako se ne osjeća dostojnim da mu Isus uđe u kuću, nego ga je zamolio da samo izgovori riječ kako bi mu sluga ozdravio. A to nije izjavio zato što nije imao gdje Isusa pri...
9. nedjelja kroz godinu (C)
Homilije u godini C

9. nedjelja kroz godinu (C)

1Kr 8, 41-43 Prvo čitanje, iz Prve Knjige o Kraljevima, dolazi iz sekcije u kojoj se u pozitivnom vidu predstavlja Salomonovo kraljevanje, prije nego li se prijeđe na njegove negativne strane. Poglavlje iz kojega je uzet naš odlomak donosi teologiju hrama: on je kuća u kojoj Gospodin slobodno odlučuje nastaniti svoje ime, u njoj prebiva Njegova slava. U dugačkoj molitvi u času njegova stavljanja u funkciju, Salomon ga predstavlja mjestom u kojem se, između ostaloga, grešnici mogu obraćati Bogu tražeći oproštenje. Reci koje slušamo uključuju se u liniju koja kroz gotovo cijeli Stari zavjet na vidjelo iznosi napetost između Izraelove isključivosti spram drugih naroda i njegove svijesti kako je ipak poslan doslovce svima. Salomon moli Gospodina neka u hramu primi te neka usliši...