Petak, 14 svibnja

Oznaka: akoliti

Motuproprij “Spiritus Domini” – značenje i perspektiva
Crkveno Učiteljstvo, Liturgika

Motuproprij “Spiritus Domini” – značenje i perspektiva

Papa Franjo objavio je 10. siječnja 2021. Apostolsko pismo u obliku motuproprija „Spiritus Domini“ u kojim se omogućuje i ženama da budu postavljene u službu lektora ili akolita.[1] Za bolje razumijevanje ove odluke, dobro je prethodno pogledati povijest ovih službi. 1. Povijest Lektorat. Od samih početaka u Crkvi se ustrojila služba čitača, kako o tome svjedoči još Justinova Apologija iz 150. godine, a kasnije još Tertulijan i Ciprijan, dok Hipolit Rimski u Apostolskoj predaji (početak 3. st.) izrijekom spominje da lektora biskup postavlja u službu, ali bez polaganja ruku.[2] Međutim, već od 6. st., subđakoni preuzimaju čitanja, tako da služba lektora praktički nestaje, a mladići koji su prije bili lektori, prelaze u schola cantorum. Od tog vremena lektorat je uvršten u niže redove, ...
Službe i redovi: akolitat
Liturgika

Službe i redovi: akolitat

1. Povijest Akolit (grčki akolouthos, latinski sequens – pratitelj) je liturgijski službenik koji se postavlja za pomoć prezbiteru i đakonu.[1] U počecima je samo đakon mogao u bogoslužju pomagati biskupu ili svećeniku. S vremenom, kako je euharistijsko slavlje postajalo sve svečanije, pokazala se potreba za službenicima nižim od đakona, a to su bili subđakoni i akoliti (s time da je subđakonat ubrojen u više, akolitat u niže redove). Tako su ova dva reda preuzela neke službe u misi koje je prije imao samo đakon. Već koncem 2. st. u Liber pontificalis spominju se sequentes. Sredinom 3. st. papa Kornelije nabraja da u Rimu ima 7 đakona, 7 subđakona i 42 akolita, što znači da je za svaku od sedam titularnih crkava (crkvenih područja) u Rimu bilo po 6 akolita. Služba je akolita...
Poslužitelji oltara ili ministranti?
Liturgika

Poslužitelji oltara ili ministranti?

1. Povijesna utemeljenost U počecima je euharistijskom slavlju predsjedao biskup, u svečanijim prigodama okružen svojim prezbiterima i đakonima. Vrlo su se brzo iskristalizirale i druge liturgijske službe, tako da se može reći da od samih početaka nisu postojale neke privremene ("ad hoc") liturgijske službe, nego je svaka služba imala svoj liturgijski stupanj, odnosno točno određenog službenika. U latinskoj su Crkvi to bili vratari, lektori, egzorcisti i akoliti, a Istok je poznavao samo lektore i subđakone. U starini su to bile prave službe u zajednici, a kasnije su to postali tek prijelazni stupnjevi na putu do svetog reda. Vratari (lat. ostiarius, od: ostium = vrata). U starini su imali zadatak paziti da netko neovlašten ne uđe na bogoslužni sastanak. [1] Lektori (čitači)...