Četvrtak, 2 prosinca

Oznaka: đakovački obrednici

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju

U Rimskom obredniku koji je vrijedio do Drugog vatikanskog sabora[1] nalazimo nekoliko obreda blagoslova kuća: Blagoslov kuća na Veliku subotu i u ostalo uskrsno vrijeme, Blagoslov kuće izvan uskrsnog vremena, Blagoslov mjesta ili kuće te Drugi blagoslov kuće.[2] Međutim, u Dodatku Rimskog obrednika među nepridržanim blagoslovima nalazi se Blagoslov krede na blagdan Bogojavljenja i Blagoslov kuća na blagdan Bogojavljenja.[3] Ovaj je blagoslov u Dodatak Rimskog obrednika ušao tek koncem 19. st. Ne nalazimo ga u starim mađarskim obrednicima[4], ali se pojavljuje u austrijskim[5] i hrvatskim obrednicima.[6] Zanimljivo je da ga nema u Vrhovčevom obredniku iz 1796.[7] Napomenimo da su identični obredi u RO 1893, RO 1929, ZO 1933 i ĐO 1933. Kako to da je u vlastitim obrednicima nastao blagos...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata

Ovih dana došla mi je u ruke naizvan neugledna knjižica, ali pravi biser: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata, Tisak Tiskare Narodne Fronte, Đakovo 1948.[1] Knjižica ima 12 stranica formata 13,5 x 9,5 cm. U onim vremenima strašne represije kad je blaženi Alojzije Stepinac, kao i toliki svećenici, bio u zatvoru, kada su još bili svježi humci ubijenih svećenika, dok se za neke ubijene za grob nikad nije saznalo, Biskupski je ordinarijat u Đakovu našao potrebnim i odvažio se tiskati ovu knjižicu. Navedeni su dr. Z. Marković kao cenzor te dr. A. Akšamović, biskup kao onaj koji je dao odobrenje za tisak. Na početku se naglašava da se obred oblačenja i primanje ministranata slavi jednom, najviše dvaput godišnje o nekom blagdanu, te da za ovu svečanost treba mnogo priprave i vježbe....
Nekadašnji đakovački obrednici
Liturgika

Nekadašnji đakovački obrednici

Obrednici su liturgijske knjige koje služe svećeniku kod podjeljivanja sakramenata i sakramentala. Danas su oni podijeljeni u niz zasebnih knjiga, dok su prije Drugog vatikanskog sabora bili objedinjeni u jedan obrednik. U počecima Crkve takvih obrednika nije bilo, nego su biskupi i svećenici zapravo velikim dijelom improvizirali liturgijsko slavlje, ali se zbog šarolikosti kvalitete i iz bojazni od mogućih hereza, uskoro pojavila potreba za njihovim zapisivanjem. Tako su u narednim stoljećima nastali mnogi predobrednici, odnosno najprije su svećenici sami sebi sastavljali brošurice, pa su se međusobno ujedinjavale i usklađivale one župe koje su geografski bile bliže, da bi se isto činilo na područjima biskupija i šire, no i dalje je ostao veliki broj obrednika, a koji su se međuso...
Nekadašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema
Liturgika

Nekadašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema

Uvod U vremenu između Tridentskog i Drugog vatikanskog sabora na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije bilo je u upotrebi više različitih, iako međusobno sličnih, obrednika, koji se mogu grupirati u tri skupine: rimski, krajevni i vlastiti obrednici. Pod pojmom rimski obrednici podrazumijevamo više latinskih izdanja Rituale Romanum i njegova četiri prijevoda na hrvatski jezik, pod pojmom krajevni obrednici podrazumijevamo obrednike Ostrogonske, Kaločke i Zagrebačke (nad)biskupije, dok se sintagma vlastiti obrednici odnosi na dva obrednika Đakovačke i Srijemske biskupije, te na njihova dva izvatka.[1] Ovdje ćemo pružiti određeni uvid u te i neke druge obrednike, prvenstveno s nakanom da se na taj način vidi kako su i koliko stariji obrednici utjecali ...