Oznaka: đakovački obrednici

Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: “Privjenčavanje”

U Strossmayerovu obredniku nalazimo obred „privjenčavanje“, tj. blagoslov supružnika o pedesetoj obljetnici ženidbe, što nije sadržavao tadašnji Rimski obrednik, kao ni mnogi drugi vlastiti obrednici.[1] Evo kraćeg prikaza. 1. Slavlje obljetnice vjenčanja u drevnim liturgijskim knjigama Da podsjetimo. Kršćani nisu u počecima mali određen obred vjenčanja, nego su se držali građanskih običaja, isključujući, naravno, poganske elemente. Možemo samo pretpostaviti da su imali neke prigodne molitve u okviru svoje zajednice. U 4. st. javlja se obred velatio nuptialis”, to jest blagoslov mladenaca od strane biskupa. Međutim, teško je da su svi kršćani tako sklapali ženidbu. Ako se i slavio pred svećenikom, obred vjenčanja sve do Tridentskog sabora bio je tek „na vratima crkve“, a onda bi ...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Blagoslov kuća o Bogojavljenju

U Rimskom obredniku koji je vrijedio do Drugog vatikanskog sabora[1] nalazimo nekoliko obreda blagoslova kuća: Blagoslov kuća na Veliku subotu i u ostalo uskrsno vrijeme, Blagoslov kuće izvan uskrsnog vremena, Blagoslov mjesta ili kuće te Drugi blagoslov kuće.[2] Međutim, u Dodatku Rimskog obrednika među nepridržanim blagoslovima nalazi se Blagoslov krede na blagdan Bogojavljenja i Blagoslov kuća na blagdan Bogojavljenja.[3] Ovaj je blagoslov u Dodatak Rimskog obrednika ušao tek koncem 19. st. Ne nalazimo ga u starim mađarskim obrednicima[4], ali se pojavljuje u austrijskim[5] i hrvatskim obrednicima.[6] Zanimljivo je da ga nema u Vrhovčevom obredniku iz 1796.[7] Napomenimo da su identični obredi u RO 1893, RO 1929, ZO 1933 i ĐO 1933. Kako to da je u vlastitim obrednicima nastao bl...
Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata

Ovih dana došla mi je u ruke na izvan neugledna knjižica, ali pravi biser: Obred oblačenja novaka i primanje ministranata, Tisak Tiskare Narodne Fronte, Đakovo 1948.[1] Knjižica ima 12 stranica formata 13,5 x 9,5 cm. U onim vremenima strašne represije kad je blaženi Alojzije Stepinac, kao i toliki svećenici, bio u zatvoru, kada su još bili svježi humci ubijenih svećenika, dok se za neke ubijene za grob nikad nije saznalo, Biskupski je ordinarijat u Đakovu našao potrebnim i odvažio se tiskati ovu knjižicu. Navedeni su dr. Z. Marković kao cenzor te dr. A. Akšamović, biskup kao onaj koji je dao odobrenje za tisak.[2] Na početku se naglašava da se obred oblačenja i primanje ministranata slavi jednom, najviše dvaput godišnje o nekom blagdanu, te da za ovu svečanost treba mnogo priprave i v...
Nekadašnji đakovački obrednici
Liturgika

Nekadašnji đakovački obrednici

Obrednici su liturgijske knjige koje služe svećeniku kod podjeljivanja sakramenata i sakramentala. Danas su oni podijeljeni u niz zasebnih knjiga, dok su prije Drugog vatikanskog sabora bili objedinjeni u jedan obrednik. U počecima Crkve takvih obrednika nije bilo, nego su biskupi i svećenici zapravo velikim dijelom improvizirali liturgijsko slavlje, ali se zbog šarolikosti kvalitete i iz bojazni od mogućih hereza, uskoro pojavila potreba za njihovim zapisivanjem. Tako su u narednim stoljećima nastali mnogi predobrednici, odnosno najprije su svećenici sami sebi sastavljali brošurice, pa su se međusobno ujedinjavale i usklađivale one župe koje su geografski bile bliže, da bi se isto činilo na područjima biskupija i šire, no i dalje je ostao veliki broj obrednika, a koji su se međuso...
Nekadašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema
Liturgika

Nekadašnji obrednici, korišteni na području današnje istočne Hrvatske i Srijema

Uvod U vremenu između Tridentskog i Drugog vatikanskog sabora na području današnje Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije bilo je u upotrebi više različitih, iako međusobno sličnih, obrednika, koji se mogu grupirati u tri skupine: rimski, krajevni i vlastiti obrednici. Pod pojmom rimski obrednici podrazumijevamo više latinskih izdanja Rituale Romanum i njegova četiri prijevoda na hrvatski jezik, pod pojmom krajevni obrednici podrazumijevamo obrednike Ostrogonske, Kaločke i Zagrebačke (nad)biskupije, dok se sintagma vlastiti obrednici odnosi na dva obrednika Đakovačke i Srijemske biskupije, te na njihova dva izvatka.[1] Ovdje ćemo pružiti određeni uvid u te i neke druge obrednike, prvenstveno s nakanom da se na taj način vidi kako su i koliko stariji obrednici utjecali ...