Drugi vatikanski sabor

21ožu2020 Autor: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Crkva pred promjenama suvremenoga svijeta

Počevši od vremena humanizma i renesanse, Crkva se sa svom ozbiljnošću susreće s nekim do tada ne baš uočljivim poteškoćama, a vezuju se uz izravno odbacivanje Božjeg postojanja i autoriteta Crkve kao Kristove zaručnice i otajstva spasenja. Kroz naredna stoljeća takvi su oblici udaljavanja od božanskoga i svetoga postajali sve razvidniji i žešći, tako da su izrodili neke izričito ateističke poglede na svijet, koji su odbacivali ne samo Božje i crkvene zapovijedi, nego i sam naravni zakon. Gledajući tako plodove razvitka društva u 19. i 20. st., možemo primijetiti nastanak niza filozofsko-društveno-kulturnih pravaca i ideologija, koji su opet sa svoje strane doveli do nastanka najvećih totalitarnih režima. Svima je njima zajedničko odbacivanje Božjeg autoriteta i iskrivljeno gledanje na...

Nastavi čitati

Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora

25stu2019 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora

Prvo tipsko izdanje Reda slavljenja ženidbe odobreno je 19. ožujka 1969.[1] Bila je to prva obnovljena liturgijska knjiga koja se pojavila nakon Drugoga vatikanskog sabora. Imala je skromne Prethodne napomene. Bilo je za očekivati da se pojavi obnovljeno tipsko izdanje, jer je, između ostaloga, Red slavljenja ženidbe u Rimskom obredniku trebalo uskladiti s kasnije objavljenim liturgijskim knjigama, poglavito s misalom. To se još više pokazalo potrebitim nakon objavljivanja Zakonika zakonskog prava. Tako se drugo tipsko izdanje pojavilo 1991., a dekret nosi nadnevak 19. ožujka 1990.[2] Mi ćemo dio po dio predstavljati OCM, 1969. i OCM, 1991. naznačujući promjene i obogaćenja sadržana u drugom tipskom izdanju, s time, da ćemo, naravno, staviti naglasak na OCM, 1991. Osvrnut ćemo se takođ...

Nastavi čitati

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe

10lis2019 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe

1. Prema novom Redu slavljenja ženidbe Poznato je da je Pavao VI. 13. siječnja 1964. osnovao Vijeće za provedbu liturgijske konstitucije (Consilium ad exsequendam constitutionem de sacra liturgia).[1] Ta je komisija trebala u djelo provesti odredbe SC, a u ovom slučaju, naravno, pripraviti novi red sklapanja ženidbe. Ovom se materijom bavila studijska grupa 23.[2] Polazište za izradu novog Reda slavljenja ženidbe bile su sljedeće točke: Slavlje ženidbe treba biti uvijek ucijepljeno ili u misu ili u službu riječi. Blagoslov mladencima treba uvijek dati, to znači i u "zabranjenim vremenima", kao i u slučaju da je u pitanju ženidba udovaca ili udovica. Osnovna shema obreda jest sljedeća: kratki uvod, poslanica, pjesma, evanđelje, homilija na osnovu svetog teksta, slavlje ženid...

Nastavi čitati

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: saborske rasprave i odredbe

2ruj2019 Autor: dr. sc. Zvonko Pažin

Liturgika

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: saborske rasprave i odredbe

1. Konzultacije prije saborskih zasjedanja Glede nauka Drugoga vatikanskog sabora o ženidbi, ograničit ćemo se na Red sklapanja ženidbe, o čemu se govori u Sacrosanctum concilium (SC) 77 i 78. Pogledat ćemo kratko nastanak ta dva broja.[1] Prije samog zasjedanja Sabora i o ovome je pitanju konzultiran katolički episkopat.[2] Biskupi su tražili da se red slavljenja ženidbe posvema preradi na sljedeći način: da bude uočljivija sakramentalnost ženidbenog slavlja; da bude očito da taj sakrament podjeljuju sami mladenci; da iz samog Reda bude vidljivo da je bračna ljubav slika ljubavi Kristove prema Crkvi; da bude jasnije izražena veza između ženidbe i euharistije.[3] Zanimljivo je da je bilo i biskupa koji su, naprotiv, tražili veću ujednačenost Reda vjenčanja u cijeloj Crkvi, očito smat...

Nastavi čitati

16lis2015 Autor: Uredništvo

Crkveno Učiteljstvo

Drugi vatikanski sabor o ženidbi

Sveti sveopći drugi vatikanski sabor, Dušobrižna konstitucija Gaudium et spes o Crkvi u suvremenom svijetu (7. prosinca 1965.) [1] Blaženi Pavao VI. dovršio je Drugi vatikanski sabor; reformirao Rimski misal, Časoslov i Obrednik; odupro se kontracepciji kao „metodi kontrole rađanja“; za jednoga od najbližih suradnika uzeo je kardinala Franju Šepera; proglasio Nikolu Tavilića svetim i Leopolda Bogdana Mandića blaženim. Ženidba i obitelj u suvremenom svijetu 47. Dobrobit ljudske i kršćanske osobe i društva usko se povezuju sa sretnim stanjem ženidbene i obiteljske zajednice. Stoga se kršćani, skupa sa svima koji visoko cijene tu zajednicu, iskreno raduju različnim potporama kojima ljudi danas napreduju u toj zajednici udomljenja ljubavi i čašćenja života, a supružnici[2...

Nastavi čitati

12lis2015 Autor: Uredništvo

Crkveno Učiteljstvo

Učiteljstvo o osjećaju vjere

Sensus fidei je stručni teološki pojam u kojem se prva riječ sēnsus prevodi kao osjećaj, a zapravo znači instinkt, urođena težnja, predosjećaj, intuicija; u psihologiji osjetilo; u filozofiji smisao, osjetilna spoznaja; u tjelesnom i duševnom smislu: osjećanje, ćućenje (nasuprot umovanju i razumu); moć osjećanja, sjetilo, način mišljenja. Dakle, doslovce osjećaj vjere, sensus fidei zapravo je vjernička pamet, osjetilna spoznaja vjere, smisao za vjeru Božjega naroda. Evo kako ga opisuju isprave Učiteljstva od 1964. do 2013. godine. 1. Lumen gentium o osjećaju vjere (1964.) Sveti sveopći drugi vatikanski sabor,[1] Dogmatska konstitucija [2] Lumen gentium o Crkvi (21. studenoga 1964.) [3] 12. Sveti Božji narod ima udjela i u Kristovoj proročkoj službi time što o Njemu širi živo...

Nastavi čitati

10lis2014 Autor: mr. sc. Snježana Majdandžić-Gladić

Teološki prilozi

11. listopada slavi se spomendan svetog pape Ivana XXIII., a istog je dana isti papa 1962. god. svečano otvorio Drugi vatikanski sabor, koji je, zahvaljujući upravo svojoj otvorenosti Duhu Svetomu, bitno promijenio perspektivu Crkve, usmjeravajući ju iz zatvorenosti u samu sebe i pretjeranog apologetskog pristupa, u onu koja se otvara svijetu, onu koja se želi obnoviti i onu koja po svom pastoralnom djelovanju želi biti pravi sakrament spasenja svakoga čovjeka. Uvod Cijela se povijest Crkve može označiti kao povijest naizmjeničnih uspona, padova i stagnacije u duhovnom smislu i učenju, a također se mogu pratiti, od samih početaka, stalna napadanja na crkveni nauk i crkveno djelovanje, kao i snažna potreba da se ona sama od takvih nasrtaja obrani. Često su stoga tijeko...

Nastavi čitati