Utorak, 30 studenoga

Oznaka: egzegeza

Noina najveća ostavština
Sveto Pismo

Noina najveća ostavština

Pojmovi. Ostávština su tvarna i duhovna dobra koja ostaju nakon čije smrti, ono što nasljeđuju budući naraštaji. U pravu ostavìna je sve što je bilo ostaviteljevo u času njegove smrti. Ostaviteljevom smrću ostavina prelazi na nasljednika i postaje njegovo nasljedstvo. Náslijēđe[1] je potomstvo, nasljedstvo;[2] ono što se prenosi s koljena na koljeno, baština,[3] djedovina, očevina; nasljedna svojstva koja se s roditelja prenose na potomke; kulturna dobra i odlike života koje su ostavili predci ili prijašnja razdoblja. U pravu násljedstvo je imovina umrloga (ostavitelja) koja pripada komu u naslijeđe; dobra koja čijom smrću dobiva nasljednik. Sadržaj. Čovjekovo su naslijeđe vrijedne stvari koje je učinio. Glavno potomstvo, tvorevina ili djelo pravednih ljudi njihova su dobra djela. Is...
Korablja označava Krista i Crkvu
Patrologija

Korablja označava Krista i Crkvu

Čovječanstvu, spašenu u korablji na nemirnu moru, golubica s maslinovom grančicom naviješta mir od kataklizme potopa: Grb općine Arch (Kanton Bern, Švicarska). Sveti Augustin (354.–430.), hiponski biskup i crkveni naučitelj, ovako izlaže o korablji. Evo, po božanski nadahnutu izvješću, uzroka Potopu: „Vidjevši Gospodin Bog kako su se uzmnožile opačine ljudi na zemlji i kako svaki od njih u srcu svojem pomno smišlja zlo u sve dane, razmisli Bog kako je načinio čovjeka na zemlji, predomisli se i reče: Zbrisat ću čovjeka kojega načinih s lica zemlje, od čovjeka sve do zvijeri, i od gmazova sve do ptica nebeskih, jer srdit sam što sam ih stvorio” (Postanak 6, 5–7). Srdžba ne muti Božju spokojnost Božja srdžba nije smutnja njegove duše, nego je sud kojim se nam...
Biti dobar iz zadovoljstva
Moralka

Biti dobar iz zadovoljstva

Noa je bio vrlo fin čovjek, „pribavljač utjehe“ (Postanak 5, 29), prije iznimka nego pravilo u svojem naraštaju. Svijet oko njega bio je pun razvrata i pokvarenosti. Njegovi su suvremenici imali idole i obožavali ih, ubijali se, stupali u nedopuštene odnose i otimali tuđe. Ne zvuči pretjerano različito od svijeta u kojem mi živimo. Noa pušta golubicu iz korablje. Minijatura koju je oko 1450. godine naslikao cistercist Egidij Roya (1415.–1478.), Museum Meermanno u Haagu (detalj). Bog je odlučio poduzeti nešto pa je odozgor kiša pljuštila... i pljuštila... Padala... i padala... A odozdo provrli izvori, navalila sva vrela. Četrdeset dana (Postanak 7, 17). To nije bila jednostavna prirodna nepogoda, cunami odozdo, ili strahoviti dažd odozgor. Nego: kazna od Boga. Svijet se ...
Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe
Sveto Pismo

Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe

1. Sažetak Prvotni Božji naum jest da je brak supružnicima trajno otkrivanje sama sebe: „Ovo je kost od mojih kostiju, pȕt od moje pȕti!“ (Postanak 2, 23a). Ženidbu čine samo jedan muž i samo jedna žena, a „dvoje njih bit će jedna pȕt“ (Postanak 2, 24). Njihovo je spajanje neopozivo, združenje nerastavljivo, vez nerazrješiv, zajednica doživotna; ne samo po spolnom općenju nego i po načinu ostvarenja konkretne čovječnosti, jer je čovjek bogolika ukupnost obaju spolova: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka… muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1, 27). Ženidba je čin koji se obavlja pred Bogom: „Gospodin je bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, koja… ti je… tvoja žena zakonita“ (Malahija 2, 13). Zato je razvrgnuće ženidbe Bogu mrsko: „mrzim rastavu braka, izjavljuje Go...
Temeljni Božji naum o ženidbi
Sveto Pismo

Temeljni Božji naum o ženidbi

Čovjek - vrhunac Prvo poglavlje prve knjige Svetoga Pisma opisuje kako je Vječni stvorio i uredio sve vidljivo i nevidljivo pomoću deset svojih rečenica. Osma od njih je: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ (Postanak 1, 26). Čovjek je predočen kao kronološki i hijerarhijski vrhunac Božjega stvaranja. Prva stranica Biblije predočava sva druga stvorenja kao učinak Božje riječi, a samo je čovjek predstavljen kao Božje djelo, nastalo prema naumu, planu i razmišljanju među Božanskim Osobama. Giotto di Bondone (1267.–1337.), Sveti Joakim i Ana susreću se na Zlatnim vratima, freska, između 1304. i 1306. u kapelici Navještenja Djevici Mariji u Padovi Sȃm ...
Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom
Sveto Pismo

Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom

O bludnosti se može razmatrati egzegetski, u raspravi o dvjema zapovijedima sa Sinaja, no katolička moralka ima na raspolaganju i sustavan pristup, preko pojma umjerenosti, jer ta krjepost u sebi uključuje uređenje ili upravljanje, odnosno gospodstvo nad svim tjelesnim požudama ili uživanjima koja se okupljaju oko djelovanja nagona za samoodržanjem i za održanjem vrste. Umjerenost, naime, ravna požudama ili težnjama za nasladama dodira, da budu u skladu s razumom i vjerom. Svladavanje spolnoga nagona i umjerenost na spolnom području ne iscrpljuju se u govoru o zapovijedima sa Sinaja da se odgojni fenomen toga pitanja ne pretvori u legalistički problem, paragrafski moral, kazuistiku, jer kršćanstvo nije poglavito skup zabrana, nego prostor slobode, odgovornosti, krjeposti i Božje mi...
Mojsijev i Kristov zakon
Sveto Pismo

Mojsijev i Kristov zakon

Uvodna određenja Pravo Právo[1] je: „istinsko umijeće dobrote i jednakopravnosti“ (Celzo); ukupnost pravila koja uređuju životne odnose; cjelina propisa koji se odnose na neko područje; ovlast da se mogu obavljati poslovi, da se može čime raspolagati; mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime; izraz kojim se označava pravna znanost; (objektivno) skup normi koje bi trebale vrijediti u određenom društvu, (subjektivno) skup ovlasti podložnika práva utemeljenih na pravnoj normi. „Tri su zapovijedi prava: pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakomu dati što mu pripada“ (Ciceron). Zakon, „zapisana odredba“, u punom smislu riječi nije pravo nego određeni izraz prava. Pravo je predmet krjeposti[2] pravednosti, a zakonodavstvo krjeposti ...
Sv. Jeronim o rastavi supružnika
Sveto Pismo

Sv. Jeronim o rastavi supružnika

Sveti Jeronim (347.–420.), kako ga je naslikao don Mato Medović (1857.–1920.) u Zagrebu 1901. Dalmatinac po rođenju i naravi, uzorni naučitelj u tumačenju Svetoga Pisma, uvjeren je kako je za vjernika bitno približiti se svetopisamskim tekstovima, a posebice Novomu Zavjetu. „Ne poznavati Pisma, znači ne poznavati Krista“, uči sv. Jeronim (Proslov tumačenju proroka Izaije) i ponavlja Drugi vatikanski sabor (Dei verbum, br. 25). Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?“ (Pismo 30, 7). Sveto Pismo, sredstvo „po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima“ (Pismo 133, 13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sva stanja i za svaku osobu. Matej 5, 31–32 „Rečeno je: tko otpusti svoju žena, n...
Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku
Sveto Pismo

Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku

Biblijski podatci Ovaj rad istražuje svetopisamske tekstove u kojima Isus iznosi svoje učenje o rastavi braka i drugoj ženidbi i one tekstove u svjetlu kojih se to učenje može bolje razumjeti. Stoga razmatram Prvu Korinćanima 7, 10–11, gdje Pavao tvrdi da prenosi Gospodinove naputke, ali se ne bavim takozvanom pavlovskom povlasticom iz Prve Korinćanima 7, 12–15, gdje Pavao daje mišljenja izričito napominjući da su njegova, a ne Gospodinova. Ne uključujem ni problem kritike izvora ili oblika, nego uzimam textus receptus [prihvaćeni tekst] kao mjerodavan – dijelom i zbog toga što izrjeke koje je Crkva-učiteljica tijekom povijesti uzela kao Gospodinove pripadaju tomu tekstu (za razliku od podskupa ipsissima verba [doslovnih riječi] koji se na znanstvenim osnovama razlikuje od s...