»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Oznaka: etika

Etika poslovanja
Socijalni nauk Crkve, Vjeronauk - srednja škola

Etika poslovanja

Uvod Današnji prosječan čovjek neodmjereno teži za vlastitim uspjehom i materijalnom dobiti. Za postizanje takvih vrjednota često je spreman ulagati puno snaga i vremena, što po sebi ne mora biti loše, ali biva loše onda kada se sva vrijednost takvih dobara vidi u ovozemaljskim okvirima, bez obaziranja na Božje zakone, važnost općeg dobra i potrebe bližnjega. Udaljavanjem od nauka Katoličke Crkve, koje je konstanta zadnjih desetljeća, takvo razmišljanje postaje sve razumljivije i prihvatljivije i prosječnom katoliku. Zato je važno imati u vidu opasnosti suvremenoga svijeta koji nudi samo ovozemaljsku perspektivu, a uspjeh se u tom svjetlu čini kao najvažnija vrjednota po kojoj se onda i sam čovjek procjenjuje u svojoj vrijednosti. No, to nije put koji nam je ponudio Isus Krist, niti...
Kriteriji dobra i zla
Vjeronauk - srednja škola

Kriteriji dobra i zla

Svaki normalan čovjek ima temeljnu savjest, odnosno zna da dobro treba činiti, a zlo izbjegavati, ali u zamršenijim situacijama to i nije tako jednostavno. U takvim se prilikama valja voditi četirima kriterijima, a to su slobodna volja, objekt, nakana i okolnosti. Svi oni mogu nekada umanjiti, a nekada uvećati nečiju odgovornost za učinjena djela. Slobodna volja podrazumijeva činjenicu da će osoba u izvršavanju svojih čina imati punu svijest, odnosno da neće npr. biti u stanju omaglice, mjesečarenja, pod utjecajem lijekova, u pijanom stanju, u stanju kada ju netko prisiljava na nešto i slično. Drugim riječima, mora biti potpuno svjesna svojih čina. Objekt podrazumijeva sam čin koji se čini, a on može biti moralno dobar ili moralno zao. Temeljna savjest osigurava da se pri tome zna što ...
Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja
Vjeronauk - srednja škola

Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja

Kristove riječi nas upozoravaju da sve što smo učinili ili nismo učinili jednom od onih najmanjih, učinili smo ili nismo učinili samom Bogu. Zato kršćanska ljubav uvijek ima dva krila: ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oba su važna i oba se međusobno nadopunjuju. Iz toga proizlazi da je čovjek, kao Božje stvorenje i kao kruna stvorenosti, polazište konkretnog moralnog ponašanja u svakodnevici. Nitko ne može tvrditi da ljubi Boga, a istovremeno zanemarivati svoga bližnjega, ali ni obrnuto, nitko ne može istinski evanđeoskom ljubavlju ljubiti čovjeka, ako pri tom ne ljubi Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svom pameću svojom. Čovjeka pred sobom vidi, a Boga nazire razumom, pa je stoga važno da se ta ljubav stvarno konkretizira u ispravnom moralnom djelovanju. Da bi se mo...