Utorak, 30 studenoga

Oznaka: Euharistija

Posljedice COVID-mjera na pohađanje svete Mise i pristupanje sakramentu ispovijedi
Između srca i razuma

Posljedice COVID-mjera na pohađanje svete Mise i pristupanje sakramentu ispovijedi

Mnogostruke su posljedice koje se sve više i sve ozbiljnije osjećaju u Crkvi nakon privremenog prestanka slavlja svetih Misa s narodom u ožujku 2020. god., a čini nam se da će se najbolnije odraziti na sakrament ispovijedi. Ponekad dopru do javnosti podaci da ima župa u kojima se, bez obzira na epidemiološke mjere, nije ništa bitno promijenilo na liturgijskom, pastoralnom i katehetskom području, odnosno da se u nekim crkvama redovito slave svete Mise bez ikakvih ograničenja, održavaju župne kateheze i manje-više sve ide nekakvim svojim normalnim tijekom, ali saznaje se i s druge strane da ima župa u kojima se provode vrlo restriktivne mjere, zbog kojih je sakramentalni i općenito pastoralni život bitno oslabljen.  Čini nam se da je važno javno isticati utjecaj tih mjera na duhovni život...
Stepinčevo štovanje Euharistije
Liturgika

Stepinčevo štovanje Euharistije

Ako se u Google upiše riječ Stepinac, u 40-ak sekundi pojavi se poruka o više od milijun rezultata (7.II.21.). I to samo na latinici. Ne odnosi se sve na blaženoga Alojzija, razumije se, ali obuhvaća možda devet desetina. Pa eto opet milijun! Bože, što se ovo vrijeme između beatifikacije i kanonizacije može marljivo iskoristiti za šire upoznavanje bogoobličnih i stožernih krjeposti blaženoga mučenika Stepinca! Točno onako radi čega je čin beatifikacije i odvojen od kanonizacije: da se najprije vidi štovanje dotične svete osobe na mjesnoj ili narodnoj razini, pa onda u sveopćoj Crkvi. Koliko bi misli i argumenata u širem općinstvu ostalo neobjavljeno, nepročitano, nepoznato, neprotumačeno, neraspravljeno, da nije ovoga kanonskoga razmaka, praktično uvedena još u 17. stoljeću,[1]  između ...
Sloboda pričešćivanja
Sjaj Istine

Sloboda pričešćivanja

1. Dva oblika Dva su oblika pričešćivanja u rimskom obredu svete mise, na jezik i na ruku. Ovaj drugi, ne ruke, uveden je tijekom posljednjih pedesetak godina i smatra se izvanrednim načinom, odnosno nečim neredovitim ili ustupkom. Naime, krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, u previranjima nakon Drugoga vatikanskog sabora, u nekim zemljama sjeverne Europe, koje su bile već dobrano zahvaćene procesom sekularizacije, uvedena je ta praksa protiv postojećih propisa i bez prethodnog odobrenja Svete Stolice. Tadašnji tajnik Svetog zbora za bogoštovlje i sakramentalnu stegu, danas kardinal, Malcolm Ranjith ustvrdio je 2008. godine da je ta „praksa uvedena bespravno i na brzinu“, a „sada je postala redovita praksa za čitavu Crkvu.“[1] Stavljena pred gotov čin, Sveta Stolica, tj. njez...
Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić
Liturgika

Sveti Toma Akvinski o trostrukom rođenju Sina Božjega koje se slavi na Božić

U III. dijelu Sume teologije, 83. pitanju, 2. članku, sv. Toma Akvinski godine 1273. razmatra pitanje je li točno određeno vrijeme za slavljenje euharistijskoga otajstva? Drugi od pet prigovora glasi: Kristova muka obilježava se u Crkvi u petak prije Uskrsa, a ne na božićni blagdan. Budući da ovo svetootajstvo stoga treba spominjati o Gospodinovoj muci, čini se neprikladnim da se na Božićni dan ono slavi tri puta, a da se na Veliki petak posve propušta. Akvinac na taj i druge iznesene prigovore odgovara: Ali nasuprot tomu je običaj koji Crkva obdržava prema kanonskim propisima. Odgovaram da treba reći kako se u slavljenju ovoga otajstva pazi i na prikazivanje/zastupanje/predstavljanje Gospodinove muke i na sudjelovanje u njezinu plodu, pa prema oboma treba odrediti vrijeme prikladn...
Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve
Vjeronauk - srednja škola

Euharistija – izvor i vrhunac života i poslanja Crkve

Drugi vatikanski sabor s pravom naglašava da je euharistija, odnosno sveta Misa, izvor i vrhunac svega kršćanskog života (Lumen gentium, 11). To je najuzvišeniji oblik slavljenja Boga u kojem nam se sam Božji Sin daruje pod prilikama kruha i vina. Zato je za onoga tko doista vjeruje i tko se želi hraniti tom neraspadljivom hranom za vječni život, po sebi razumljivo i jasno kolika se važnost nalazi u crkvenoj odredbi po kojoj je vjernik dužan redovito ići na svetu Misu nedjeljom i blagdanima (Zakonik kanonskog prava, kan. 1247.). Sama se Misa često naziva euharistija, a ponekad se naziva i nekim drugim nazivima, npr. lomljenje kruha, Gospodnja večera, sveta i božanska liturgija, bogoslužje, sveta Žrtva, spomen-čin itd. Pojam euharistija dolazi iz grčkog jezika i znači zahvaljivanje. Upu...
Dva kruha
Očima svećenika

Dva kruha

Toliko toga ima što nas začuđuje kad smo na kraju svećeničke službe. Jedna od tih nedoumica je neshvaćanje. Ma koliko se trudili, objašnjavali, bili uporni u poruci, neki je, ponekad većina, krivo shvate, zapravo prihvate ono što njima trenutačno odgovara. Čini nam se da je uloženi trud i napor uzaludan. Svakim danom čitam neki odlomak iz Svetoga Pisma. Neke odlomke znamo napamet, ponekad ne shvaćajući njihov dublji smisao i poruku. Ovih dana sam, nasumce, otvorio stranicu o umnažanju kruha. Tu sam našao odgovor na svoje pritužbe i dileme o neshvaćanju. Isus biva žestoko osporavan, njegove najplemenitije nakane bivaju krivo tumačene. Ali on ne odustaje od svog puta. Od njega učimo nastavljati i kad smo osporavani, dobronamjerno ili zlonamjerno. Prizor nam je poznat: umnažanje kruhova, m...
Rok trajanja
Razmišljanja o vjeri

Rok trajanja

Glede prehrambenih namirnica neophodno je pri kupnji pogledati rok trajanja, koji je obavezno utisnut na svemu što proizvodi za naknadno korištenje. I kad bolje razmislimo, vidimo da u organizam ugrađujemo samo ono što ima ograničeni rok trajanja. A to prolazno i propadljivo ne može nam jamčiti besmrtni i nepropadljivi život kojemu težimo, život koji nema zalaska ni ograničenog roka trajanja. Ali to što ne može jamčiti čovjek i zemaljska hrana, može podariti dobri Bog koji nas hrani svježom nepropadljivom hranom iz nebeskih spremnika ljubavi. Na hrani koju nam daje u Tijelu i Krvi svoga Sina nije utisnut rok trajanja, jer je vječna i nepokvarljiva hrana besmrtnosti. Onima koji je primaju s vjerom utiskuje iste svete učinke preobražavajući njihovo biće ...
Sakrament pomirenja i euharistije u korizmenim poslanicama biskupa Strossmayera
Liturgika

Sakrament pomirenja i euharistije u korizmenim poslanicama biskupa Strossmayera

Uvod Pisati o bilo kojoj temi kojom se Strossmayer bavio, veoma je zahtjevan zadatak, koji bi zahtijevao višemjesečni studij. Stoga sam se odlučio zadanu temu o njegovu nauku o sakramentu pokore i euharistije ograničiti samo na njegove korizmene poslanice, njih trideset koje su objavljene u Glasniku biskupije Bosanske i Srijemske (= GBBS) od 1974. do 1903.[1] Biskup bi redovito određivao da svećenici one dijelove koji se više tiču vjernika ili pročitaju ili protumače vjernicima tijekom korizmenih nedjelja. Budući da je riječ upravo o korizmenim poslanicama, biskup redovito i opetovano govori o pokori i ispovijedi grijeha te o dužnosti svećenika da budu dobri ispovjednici. Stoga se razmjerno manje govorio o otajstvu euharistije. Strossmayer u poslanicama nije tek moralizirao...
Opet nedjelja!
Liturgika

Opet nedjelja!

Kao što je središnje otajstvo našeg spasenja je vazmeno otajstvo Kristove muke, smrti, uskrsnuća i proslave, tako je nedjeljna euharistija temeljno bogoslužje župske zajednice. Nedjelja je i po postanku i po sadržaju prvotni blagdan. To onda, naravno, znači da se i naša briga za liturgijski život odnosi prvenstveno na nedjeljnu misu. Razumljivo je da crkveni dokumenti poklanjaju posebnu pozornost upravo nedjelji i nedjeljnoj euharistiji. Evo temeljnih odrednica Drugog vatikanskog sabora: SC 102: Bogu odana Majka Crkva smatra svojom zadaćom da u određene dane kroz godinu spasonosno djelo svoga božanskog Zaručnika slavi svetim spominjanjem. Svake sedmice, u dan što ga je nazvala Gospodnjim, ona slavi spomen Gospodnjeg uskrsnuća...  SC 106: Crkva svetkuje vazmeno otajstvo svakog o...
Štovanje euharistije
Liturgika

Štovanje euharistije

Tijekom povijesti euharistija se nije štovala na jednak način. Slobodno se može reći da se euharistijska pobožnost kršćana prvih stoljeća sastojala isključivo u slavljenju euharistije i uzimanju udjela u euharistijskoj gozbi. Tako sv. Justin oko 150. godine svjedoči: "Od euharistijske se hrane svakome dijeli i svatko prima, a nenazočnima se šalje po đakonima." Isti je sv. Justin zapisao kako su na nedjeljnu euharistiju dolazili svi. U prvim su se stoljećima posvećene euharistijske prilike čuvale za bolesnike, čak su ih vjernici pohranjivali kod svojih kuća da bi se mogli krijepiti tom hranom. Osim na euharistijska slavlja, vjernici bi se sastajali na molitvu časoslova i na molitvena bdjenja, ali o nekoj euharistijskoj pobožnosti (klanjanju) nema svjedočanstava iz tih vremena. Kasnij...