Četvrtak, 7 srpnja

Oznaka: euharistijska molitva

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (9. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (9. dio)

Euharistijska molitva Novozavjetni naziv za misu je Gospodnja večera i lomljenje kruha. Danas rado govorimo o euharistiji, odnosno o euharistijskom slavlju. Grčki pojam eucharistia znači molitvu hvale. Takvu je molitvu Isus izgovorio na Posljednjoj večeri nad kruhom i vinom, pa se zato ovaj naziv čini osobito primjerenim, iako se danas jednako govori i misa, odnosno misno slavlje. Središnju misnu molitvu, onu nakon priprave darova a prije Gospodnje molitve, nazivamo euharistijskom molitvom, dok se na Istoku veli anafora. Ovu veoma obimnu i liturgijsko-teološki bremenitu temu nastojat ćemo razložiti u osnovnim crtama.[1] 1. Počeci Iz novozavjetnih spisa ne možemo točno rekonstruirati Isusovu Posljednju večeru. Jednako tako ne znamo kako je izgledalo euharistijsko slavlje u apos...
Red mise: euharistijska molitva
Liturgika

Red mise: euharistijska molitva

1. Povijest Kako je izgledala euharistija koju su slavili apostoli? U Dj 20,7-20 lapidarno se kaže da je Pavao „dugo zborio“, zatim „razlomio kruh“, pa onda opet „dugo zborio“. Teško je reći da je euharistijsko slavlje u apostolsko doba imalo neku točnu strukturu i neke točno određene molitve. Vjerojatno su se pjevali himni od kojih su neki zapisani u Novom zavjetu.[1] Najviše o euharistijsko slavlju čitamo u 1 Kor 11,23-26: Ja od Gospodina primih što vama predadoh: Gospodin Isus one noći kad bijaše predan uze kruh, zahvalivši razlomi i reče: „Ovo je tijelo moje – za vas. Ovo činite meni na spomen.“ Tako i čašu po večeri govoreći: „Ova čaša novi je Savez u mojoj krvi. Ovo činite kad god pijete, meni na spomen.“ Doista, kad god jedete ovaj kruh i pijete čašu, smrt Gospodnju ...
Misa: lomljenje kruha u euharistijskoj molitvi
Liturgika

Misa: lomljenje kruha u euharistijskoj molitvi

Poznato nam je kako to izgleda kada neki pobožni ljudi – uz dužno poštovanje – bez poznavanja temeljne egzegeze počnu tumačiti Bibliju. Pa onda ispadne da će se spasiti samo sto četrdeset i četiri tisuće opečaćenih ili da je jedino ispravno svetkovati subotu jer i jedno i drugo jasno piše u Bibliji. Slično se može dogoditi da neki pobožni svećenik – opet uz dužno poštovanje! – bez dostatnog liturgijskog znanja počne na svoj način tumačiti neke obrede. Tako neki svećenici – nadajmo se ne mnogi – lome hostiju u isto vrijeme dok u euharistijskoj molitvi govore; „…uze kruh, razlomi i dade svojim učenicima…“ To im se čini posve ispravnim jer je, prema sinopticima, na posljednjoj večeri Isus doista uzeo kruh, razlomio ga, dao svojim učenicima uz riječi: „Uzmite i jedite…“ Rekli bi latinci: O san...