Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (14. dio)
Zaključni osvrt
Kompleksno je pitanje, zašto se određeni broj iskrenih i dobronamjernih vjernika priklanja misi slavljenoj prema prethodnom misalu. Neki teolozi nastoje pokazati i dokazati da je prethodni misal bolji i prikladniji od novoga te da novi misal naprasno i nasilno prekida rimsku liturgijsku predaju.[1] Naravno, treba poštovati takva mišljenja, kao što treba imati poštovanja za one vjernike koji se okupljaju oko „tradicionalne“ mise jer oni to čine, uvjeren sam, iz duboke pobožnosti, a ne iz potrebe za polemikom. Poštujući dakle one koji tako misle i osjećaju, evo sažetka onoga o čemu je do sada bilo govora.
1. Crkva ima pravo i dužnost uređivati svoje bogoslužje
Crkveni su oci tijekom prvih stoljeća naučavali da liturgijska predaja Crkve (budući da je nema u Novom zavjet...