Petak, 21 siječnja

Oznaka: Jairova kći

Uskrisenje Jairove kćeri
Pjesme

Uskrisenje Jairove kćeri

Bila sam voljeno dijete, kap na dlanu, sunčev sjaj u oku majke i oca moga. U jutru života smrt mi došla u pohode, dane odbrojila, zatamnila moja staze, zaustavila korake, igre djetinje. Postadoh uvenuli list na vjetru, mrtva površina vode i sunce na zalazu. Ležala sam na postelji bijeloj, svijeće su drhtale od suza majčinih. Otac ga pozva, a on se odazva. Reče: "Smrt je samo san, smrti zapravo i nema." Svi ostadoše u čudu. Od njegova dodira zaiskri život u meni. Svoje sam lice vidjela u njegovim očima.