Petak, 14 svibnja

Oznaka: Josip Flavije

Isus – povijesna osoba
Vjeronauk - srednja škola

Isus – povijesna osoba

Iako će se i danas naći ponetko tko ne samo da ne vjeruje da je Krist bio Bog, nego i njegovo povijesno postojanje stavlja pod upitnik, tvrdeći da je sve oko Isusa izmišljotina njegovih sljedbenika, ipak takvi su rijetki jer postoji niz povijesnih svjedočanstava koja potvrđuju Isusov život na zemlji. Ta se svjedočanstva dijele na nekršćanke i kršćanske izvore, već prema tome jesu li im autori kršćani ili ne. Među nekršćanske izvore spadaju židovski Talmud i djelo židovskog povjesničara Josipa Flavija Židovske starine, a u kojima se izrijekom spominje i Isus Krist, kao i u četirima djelima rimskih autora: Kornelija Tacita, Plinija Mlađega, Gaja Svetonija i Celza. Kršćanski izvori su prije svega četiri evanđelja, potom Djela apostolska i poslanice, ali svjedočanstvo o Isusu se pronalazi ...
Povijest katoličkoga učenja o pobačaju
Moralka

Povijest katoličkoga učenja o pobačaju

Hamurabijev zakonik (1793.–1750. prije Krista, tj. prije gotovo četiri tisućljeća) u drevnoj Mezopotamiji kažnjavao je pobačaj, makar nesvojevoljan i slučajan. Plod u majčinoj utrobi štiti se od udarca izvana koji bi mogao prouzročiti pobačaj. Pod zakonskom je zaštitom plod ne samo slobodne žene nego i ropkinje. Počinitelj se kažnjava novčanom kaznom od dva do deset šekela srebra.[1] Tako prema člancima 209.–210.: „Ako tko udari kćer plemića i učini da pobaci, platit će deset šekela za njezin izgubljeni plod. Ako ona umre, bit će ubijena kći onoga koji je počinio zločin“.[2] Asirski zakoni (1600. prije Krista) kažnjavali su pobačaj izazvan udarcima u predjelu majčina trbuha: novčano, tjelesno (50 batina) i prisilnim radom (mjesec dana služenja kralju). Za izazvani pobačaj, do kojega j...