Oznaka: karizme

Karizme u Crkvi
Vjeronauk - srednja škola

Karizme u Crkvi

Karizme su milosni darovi Duha Svetoga dani pojedincu na korist drugima, Crkvi i društvu. Značenje im dolazi od grč. haris, što znači dar ili milost. Mogu se gledati u užem i širem smislu, a oba takva pristupa svoje tumačenje pronalaze u Svetom Pismu. Tako sveti Pavao u 1 Kor 12, 12-31 uspoređuje tijelo s Crkvom i naglašava da kao što se tijelo sastoji od glave i udova, tako se i Crkva sastoji od svoje Glave - Krista, i nas vjernika - udova. Kao što je svaki ud važan da bi tijelo bilo zdravo, tako i svaki član Crkve ima svoju vrijednost i pridonosi bogatstvu Crkve. Kao što je Stvoritelj svojom mudrom odlukom oblikovao tijelo u jedan skladan organizam, tako Duh Sveti daruje svoje milosne darove kome hoće i na način koji hoće. Karizme u širem smislu odnose se na sve darove koji su nekome...
“Karizme” i “karizmatici”
Za Crkvu; za Papu

“Karizme” i “karizmatici”

Ni o čemu se danas, ni u svećeničkim i katoličkim krugovima, ni u katoličkoj štampi, ne govori tako neozbiljno, površno, konfuzno, teološki neispravno, kao o "karizmama" i "karizmaticima". Psihoza "karizmatičarstva" Ni broja se ne zna onima u Crkvi, koji, — sada, iza Drugoga vatikanskog koncila, — sebe smatraju "karizmaticima" i koji, u ime svojih "karizma", pretendiraju, da ih se sluša i da im se vjeruje. Pa se nameću, svima oko sebe, za učitelje i mentore, hoće da sve druge vode, prisvajaju sebi pravo, da, tobože u ime Duha, koji iz njih govori, uvode u crkveni život novosti i u njemu provode "reforme": često i na račun dosadašnjih, posvećenih, crkvenih normi i zakona; često i u opoziciji prema hijerarhijskom starješinstvu Crkve. I Papu, ti "karizmatici", kritiziraj...
Različiti su dari, a isti Duh
Liturgika

Različiti su dari, a isti Duh

Duboko želimo vjerovati da je u Crkvi Kristovoj Duh Božji nazočan i djelatan. Čini je živom, duhovnom, Bogu milom, Kristovom. A Božja ljubav i Božji darovi uvijek nadmašuju i naša očekivanja i naše zasluge. Crkva naučava da je Božji Duh nazočan i u svakom kršćaninu snagom sakramenata inicijacije (krsta, potvrde i euharistije). A Duha ne želimo trnuti niti omalovažavati njegove darove. U tome je smislu zacijelo i Drugi vatikanski sabor htio ponovno otkriti pomalo zapretano blago kršćanskog nauka koji vrjednuje svakog vjernika u njegovu daru kojim ga Duh obdaruje. Tako je bilo i u vremenu apostola. Da se podsjetimo: Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gospodin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A svakomu se daje očitovanje Duha na korist...