Oznaka: kršćanstvo zaborava

Kršćanstvo zaborava
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo zaborava

U Pismu otprilike stoji: Može li majka zaboraviti dijete i ne imati sućuti za čedo utrobe svoje. I na drugom mjestu čitam utješnu rečenicu: Ako te svi i zaborave, ja tebe zaboraviti neću. Težak je onaj zaborav koji se iskusi još za vrijeme života. Nije to od onih zaborava koji nastupaju nakon gubitka moći vlasti i bivam ogorčen jer me nitko više ne primjećuje. I svi pokazuju što o meni stvarno misle sad kad znaju da im ne mogu ništa. Ne taj i takav zaborav. Takvih ogorčenih zaborava je ionako i previše. Ne mislim ni na onaj zaborav da me nitko neće pamtiti. I takvih nespominjanih zaborava također ima. Njih je zapravo najviše. Na umu mi je jedan od najtežih zaborava, ako ga takvim mogu nazvati. Osjećaj da si me ti zaboravio. Ostavio. I napustio. Osjećaj da ti više ne pripadam. Pa i kad...
Kršćanstvo zaborava
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo zaborava

Roman Patricka Modiana Ulica mračnih dućana svojevrsni je roman identiteta. Priča prati zaposlenika privatne istražne agencije kojega upoznajemo kao Pedra. Priča je prožeta slikama Pariza, njegovim ulicama i mjestima koja služe Pedru kao podsjetnik u pokušaju da se prisjeti i sazna tko je on zapravo. Različiti likovi koje Pedro susreće ostavljaju mu najčešće fotografije, razbacane kroz vrijeme. Preko njih Pedro polako slaže slagalicu svog života. Iako Pedro ima novi identitet i zove se Guy Roland, on ne odustaje od pokušaja da otkrije tko je bio prije promjene identiteta. Kao da osjeća nametnutost lažnog identiteta, koji uspješno živi, ali osjeća u sebi prazninu, gubitak svoga izvornog ja. Ima ljudi i događaja koje pokušavamo zaboraviti. Pokušavamo zaboraviti traume, zlostavljanja i pre...
Kršćanstvo zaborava
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo zaborava

U romanu Ericha Marie Remarquea Na zapadu ništa novo koji govori o strahotama prvog svjetskog rata ima jedna scena u kojoj glavni junak Paul Bäumer dolazi na dopust. Strahote rata zamijenio je svakodnevni život daleko od bojišnice. Bäumer se nađe u jednom restoranu gdje ga mahom stariji muškarci pitaju kako je tamo na ratištu, kako napreduje rat, čuju da njihove snage pobjeđuju na bojišnici. Bäumer osjeća težak teret jer ne samo da ne uspijeva objasniti znatiželjnim pogledima strahote kojima svjedoči, nego još više Bäumer ne može razumjeti kako ovi ljudi pate od određenog zaborava da se tamo ne tako daleko vodi rat u kojem ljudi ginu, bivaju ranjeni, umiru od gladi i različitih bolesti izazvanih hladnoćom, kišom, marširanjem. Dok se oni dobro hrane i uživaju u toplom, on se uskoro vraća...