Oznaka: Krštenje Gospodinovo (C)

Čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16.21-22 U Poslanici Titu veli Pavao da se pojavila Božja milost koja nas je odgojila „da se odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda te razumno, pravedno i pobožno živimo u sadašnjem svijetu“. Kako to Pavao stavlja zajedno razum i pobožnost? U Francuskoj su revoluciji stavili razum kao suprotnost vjeri i pobožnosti. U vremenu jednoumlja (toga se još dobro sjećaju mnogi od nas!) govorili su da razum i znanost pobijaju vjersku zatucanost. A evo, Pavao, koji je završio najbolje grčke i židovske škole svoga vremena, potiče kršćane da žive razumno i pobožno. Za kršćane su razum i vjera pomirljivi, odnosno oni na dva načina izriču istu stvarnost. Evo. Razumno je da čovjek poštuje drugoga čovjeka, da prašta tuđe p...

Čitanja: Iz 40,1-5.9-11; Ps 104,1b-4.24-25.27-30; Tit 2,11-14; 3,4-7; Lk 3,15-16.21-22 Slavimo danas blagdan Gospodinova krštenja koje je bilo višestruka prekretnica. Najprije njegovo krštenje bilo je prekretnica njegova života, jer je nakon krštenja započeo svoje javno djelovanje. Prije toga nije se pokazivao u javnosti, a sveti je Ivan Krstitelj naviještao njegov dolazak kao neposredan: “Ja vas, istina, vodom krstim. Ali dolazi jači od mene. Ja nisam dostojan odriješiti mu remenje na obući. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem.” Doista, nakon krštenja Ivan se povukao, to jest bio je potom i uhvaćen i utamničen, a Isus je onda započeo propovijedati i naviještati kraljevstvo nebesko. Prekretnica je bila i u snazi krštenja, jer je ono Ivanovo bilo nemjerljivo s Isusovim, kao što se v...

Danas na Blagdan krštenja Gospodinova čitali smo Božju riječ koja nas uvodi u otajstvo Isusova života na koje se naslanja i naš kršćanski život. Dva novozavjetna odlomka su iz pera svetoga Luke, te se na neki način nadopunjuju u opisu svega što se dogodilo pri samom Gospodinovu krštenju, to jest onoga što je slijedilo nakon krštenja. Sveti Luka uredno ističe kako je Isus došao k Ivanu Krstitelju, premda je Ivan znao da mu nije dostojan odriješiti remenje na obući (Lk 3,15-16.21-22). Nadalje, Isus se daje krstiti kao i svi ostali koji dolaze k Ivanu, tako da se on ne izdvaja i ne bježi ni od čega što je znao da je dobro za narod Božji. Potom odlomak iz Djela apostolskih svjedoči kako je od toga trenutka Isus, pomazan Duhom Svetim i snagom, prošao zemljom čineći dobro i ozdravljajući...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo Krštenje Gospodinovo i to je ujedno prva nedjelja vremena „kroz godinu“. Crkva se, dakle, spominje Isusova krštenja kojim je započelo njegovo javno djelovanje. Tada ga je Otac proglasio svojim ljubljenim Sinom, a Ivan Krstitelj ga je pokazao kao očekivanog Mesiju. Slikovito govoreći, Isus je ušao u vodu u kojoj su grešnici prije njega oprali svoje grijehe. A Isus, čist, ušao je u takvu vodu i na sebe uzeo grijehe ljudi, baš kako veli Izaija prorok: „Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše“ (Iz 53,5). Zato se puni pouzdanja i sada obraćamo Bogu da nam oprosti naše grijehe. Gospodine, poslao si svoga Sina kao pomirnicu za naše grijehe. Gospodine, smiluj se! Kriste, svojom smrću uništio si našu smrt. Kriste,...

Uvod i pokajnički čin Slavimo danas blagdan Krštenja Gospodinovog. Nakon što se Isus ponizno stavio u red grešnika, nakon što je primio krštenje od Ivana, kao svi grešni Izraelci, Bog Otac ga je pokazao da je Isus njegov ljubljeni Sin. Pravi put do Boga i Božje slave – put je poniznosti. Ispitajmo se na početku ove svete mise koliko je naš kršćanski put – put poniznosti i priznajmo pred Bogom sve grijehe oholosti i uznositosti. Gospodine, ti si stao u red s grešnicima. Gospodine, smiluj se! Kriste, tebe je Otac prozvao svojim ljubljenim sinom. Kriste, smiluj se! Gospodine, ti i naše korake želiš upraviti putem poniznosti i jednostavnosti. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Koja je prva napast koju je čovjek oćutio? Prisjetimo se. Bilo je to jo...

Blagdanom Krštenja Gospodinovoga završava božićno vrijeme – božićni liturgijski ciklus koji je vremenom došašća otvorio crkvenu godinu. Liturgijska godina slijedi tijek Isusovog života: sve počinje iščekivanjem i pripremom za Isusovo rođenje, masakr Nevine dječice, potom dolazak triju Kraljeva ili mudraca s Istoka na poklon djetetu Isusu da bi božićni ciklus i period Gospodinova odrastanja bio dovršen događajem krštenja, kada kao odrasli uzima svoj život u svoje ruke i odlučuje se na ovaj čin koji ima dalekosežne posljedice. Već u Knjizi Ponovljenog Zakona Mojsije obećava proroka kao što je bio on. Od čega će ih izbaviti iz čega izvesti ako će sada ući u Obećanu zemlju? Kasniji događaji pokazat će da itekako imaju od čega biti izbavljani – sada kada nema stranaca koji bi ih poro...

Sveti Luka nam otvara današnji evanđeoski odlomak tvrdnjom kako je u vrijeme kad je sv. Ivan krštavao u narodu raslo iščekivanje: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Osim što nam sveti Luka svjedoči da su iščekivali Krista – Mesiju, ne tumači podrobnije o kakvom je iščekivanju riječ, to jest što je bio sadržaj i koja su im bila očekivanja od budućeg Mesije. Ako ćemo povući paralelu sa svakidašnjim životom, a to nam je i Evanđelje kasnije potvrdilo na više mjesta, možemo s velikom vjerojatnošću reći kako su očekivali zacijelo političkog Mesiju, osloboditelja koji je trebao biti kadar zajamčiti blagostanje izraelskom narodu nakon dugog razdoblja ropstva i potlačenosti. No Isus je odmah, od prvog trenutka, pokazao da njegove mesijanske m...

Da se odreknemo bezbožnosti Poslanica Titu iz koje je uzet odlomak kojeg smo danas čuli u drugom čitanju, upućena je kršćanima iz poganstva. Pavao jednostavno opominje kako nas milost Božja odgaja da se „odreknemo bezbožnosti i svjetovnih požuda“. Ovdje je riječ o mladoj kršćanskoj zajednici, koja se obratila iz poganstva. S jedne strane i sami su donedavno živjeli po zasadama lakomislenih poganskih običaja, a s druge strane su još uvijek uronjeni u takav svijet, jer su tada kršćani još bili izrazita manjina. Postojala je opasnost da se mlada kršćanska zajednica ponovno vrati nekim lošim poganskim običajima, da počnu ponovno uzimati udjela u razuzdanim dionizijevskim svečanostima; jednom riječju, da se kršćani razvodne i izgube u moru poganstva. Očito je da im to nije bi...

Današnji evanđeoski tekst započinje sljedećim osvrtom svetoga Luke na stanje iščekivanja u kojem je živio izabrani narod: Narod bijaše u iščekivanju i svi se u srcu pitahu o Ivanu nije li on možda Krist. Gledajući, dakle, prema budućnosti pobožni puk je imao određena očekivanja. Iščekivao je Krista – Pomazanika i spasitelja, a kako su uočili da Ivan Krstitelj ima određenu snagu duha, a i osjećaj poslanja, pretpostavili su da bi možda mogao biti Mesija, što je Ivan kategorički odbio. Kad promatramo kako fenomen iščekivanje naroda, pogotovo izabranoga, onda nije ništa neobično što su iščekivali. Oni su imali dvostruk razlog iščekivati, jer su kao i svi ljudi gajili određena očekivanja ljudska očekivanja o budućnosti, a povrh toga imali su dodatni razlog očekivati jer im je Bog dao ...