Utorak, 15 lipnja

Oznaka: krštenje

Kršćanska inicijacija od 10. st. do Drugog vatikanskog sabora
Liturgika

Kršćanska inicijacija od 10. st. do Drugog vatikanskog sabora

1. Inicijacija do Tridentskog sabora Grgurov sakramentar još uvijek formalno sadrži nešto od provjera.[1] U njem se po prvi put javlja indikativna formula I., ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.[2] Ona se prvo javila kod krštenja djece, jer ona nisu mogla odgovarati na krsna pitanja. U obredu krštenja djece kum postaje zastupnik. Supplementum nam svjedoči da su se katekumenski obredi i molitve slavili u susljednom obredu. Krsna je formula: Ja te krstim u ime Oca i Sina i Duha Svetoga.[3] Ako krsti biskup, on odmah i krizma i daje pričest (čak i maloj djeci!).[4] Rimsko-germanski pontifikal[5] ponovno donosi provjere (kojih nema u Grgurovu sakramentaru), ali se one i ovdje slave u susljednom obredu. Novost je da kod krizme biskup u molitvi drži ruke ispružene nad svim kri...
Kršćanska inicijacija od 4. do 9. stoljeća
Liturgika

Kršćanska inicijacija od 4. do 9. stoljeća

A. Poslanica Ivana Đakona Senariju (429. g.) U 4. i 5. st. nemamo pravih liturgijskih knjiga. Ovaj nam spis ipak daje dosta podataka o katekumenskoj liturgiji u 5. st. Senarije, činovnik iz Ravenne, pita svoga prijatelja Ivana, rimskog đakona (neki smatraju da je on kasnije postao papa pod imenom Ivan I.), o krsnim propisima i običajima.[1] U svom odgovoru Ivan Đakon ovako razlaže nauku i propise glede krštenja: a) Po istočnom je grijehu čovjek rob sotone. Stoga, čim povjeruje potrebno je da se odreče sotone. b) Pouka treba sadržavati osnovne članke vjere. c) Katekumenat sadržava razne obrede: Često polaganje ruku. Po njem katekumen već postaje svet. Duhanje u lice označava izganjanje đavla i pripravljanje mjesta Kristu. Davanje soli označava postojanost i mudrost. Predaja Vjerovanj...
Prvi opisi organiziranog katekumenata
Liturgika

Prvi opisi organiziranog katekumenata

1. Justin: Prva Apologija i Dijalog s Trifunom (150. godina) Justin u Prvoj Apologiji kaže: »Izložit ćemo kako ćemo se, Kristom nanovo rođeni, Bogu posvetiti. Svi koji budu uvjereni, te uzvjeruju da je istinito ono što učimo i govorimo, te obećaju da mogu tako živjeti, počet će zajedno s nama moliti i posteći tražiti od Boga otpuštenje svojih prošlih grijeha. Zatim ćemo ih povesti onamo gdje je voda, te će se nanovo roditi preporođenjem kojim smo i mi nanovo rođeni. Tada naime u Ime Roditelja svega Gospodina Boga i Spasitelja našega Isusa Krista i Duha Svetoga primaju kupelj u vodi.«[1] Uočavamo: treba povjerovati navještaju katehete, treba obećati živjeti prema toj pouci, valja moliti za oprost grijeha te treba naučiti postiti. Značajno je da čitava zajednica moli za kandidata. O sa...
Povijesni pregled nauke o krstu od otačkih vremena do Tridentskog sabora
Liturgika

Povijesni pregled nauke o krstu od otačkih vremena do Tridentskog sabora

1. Vrijeme prije Ciprijana Didaché već opisuje nešto od obreda (krštenje uranjanjem i krštenje polijevanjem). Tertulijan i Hipolit početkom 3. st. već zahtijevaju priznavanje grijeha prije krštenja. Tertulijan poznaje blagoslov krsne vode i općenito naglašava važnost znakova, osobito važnost vode (nije voda po sebi djelotvorna, nego Duh koji po njoj djeluje). Justin govori o novom stvaranju, preporođenju u Kristu. Klement Aleksandrijski bogatstvo krštenja prikazuje u slikama: kršten = prosvijetljen = posinovljen = savršen = besmrtan. Origen promatra krštenje u stvarnosti i u nagovještaju. Tako je npr. prijelaz Izabranog naroda preko Crvenog mora tip, nagovještaj, slika spasenja koje se događa po krštenju. Origen nadalje naglašava važnost vjernosti krsnim zavjetima. 2. Ciprijan i spor ...
Krštenje u judeokršćanskim spisima
Liturgika

Krštenje u judeokršćanskim spisima

1. Didaché – Upute apostolske »1. Što se pak tiče krštenja, ovako krstite: pošto ste sve to prije izrekli u živoj vodi krstite u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 2. Ako li nemaš živu vodu, krsti u drugoj vodi; ako ne možeš u hladnoj, onda u toploj. 3. Ukoliko nemaš ni jednu ni drugu, triput izlij vodu po glavi u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. 4. Prije krštenja neka posti i krstitelj i krštenik, a ako mogu i ostali. Kršteniku naloži da jedan ili dva prethodna dana posti.«[1] Pošto ste sve to prije izrekli odnosi se na nauku o dvama putovima koju Didaché donosi na samom početku i ona je kasnije umetnuta, što znači da se u to vrijeme krsna kateheza nije održavala prije krštenja, nego poslije. Nadalje, trinitarna formula – poput navoda iz Matejeva evanđelja – ne znači nužno obrednu formulu...
Pregled novozavjetne nauke o krstu
Liturgika

Pregled novozavjetne nauke o krstu

U Novom zavjetu nalazimo tek nekoliko mjesta koja govore o ustanovi krštenja, odnosno o krštenju kao takvom: »Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!« (Mt 28, 18-19). Ovdje se ne radi o liturgijskoj trojstvenoj formuli krštenja koja se u zapadnoj Crkvi javlja koncem 7. st., nego o jednostavnom izričaju vjere prve kršćanske zajednice:  »Obratite se i svatko od vas neka se krsti u ime Isusa Krista da vam se oproste grijesi i primit ćete dar, Duha Svetoga« (Dj 2, 38). I Markov tekst mogao bi se ovdje ubrojiti: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte Evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se« (Mk 16, 15-16). U ostalim dijelovima...
Krštenje u Židova i pogana
Liturgika

Krštenje u Židova i pogana

1. Židovsko krštenje prozelita U Starom su zavjetu poznate odredbe o obrednoj čistoći, poglavito levita. Međutim, obredno se pranje javlja i u obredu primanja prozelita u izabrani narod. Naime, iako Stari zavjet govori samo o obrezanju kao obredu po kojem se postaje punopravnim pripadnikom židovskoga naroda, ipak se kasnije u nekim drugim židovskim spisima javlja i obredno pranje, tzv. krštenje prozelita. Tako Mišna u svom poglavlju Jevamot opisuje kako prozelit (obraćenik) ima biti opomenut o teškim progonima i kušnjama kojima su Židovi često podvrgnuti, zatim treba biti poučen o zapovijedima i kaznama za njihovo neodržavanje, kao i o nagradi za one koji ustraju u vjernosti. Onda ga dva rabina obrežu. Nakon toga u njihovoj nazočnosti kandidat pristupi obrednomu pranju – krštenju. T...
Oslobođenje u krsnoj i katekumenskoj liturgiji prema izvorima
Liturgika

Oslobođenje u krsnoj i katekumenskoj liturgiji prema izvorima

Uvod Što je ropstvo,[1] a što je sloboda? Djeca će lako zaključiti da biti slobodan znači činiti što god te volja. To, očito, nije baš tako jednostavno. Evo primjera. U boljševičko-komunističkoj revoluciji 1917. govorilo se masama da ih novi poredak želi osloboditi od diktature Cara i krupne buržoazije. Na koncu se dogodilo da je Cara i krupnu buržoaziju naslijedila uska politička vrhuška, koja je krvlju milijuna ugušila i najmanji dašak slobode. Nova nazovi-sloboda bila je još gore ropstvo nego u vremenu carske Rusije. Drugi je primjer „revolucija“ koja nam se danas događa. Došle su slobode: sloboda govora, sloboda izbora. Ono što baš nije protuzakonito, dopušteno je i poželjno, samo ako je to u skladu s čovjekovim trenutačnim prohtjevima. Pri tome, naravno, mnogi ne zapaža...
Krštenje djece pod misom
Liturgika

Krštenje djece pod misom

Euharistija je culmen et fons, vrhunac i izvorište svekolike liturgije i svakog sakramenta. Zato je – pogotovo u obnovljenoj liturgiji – hvalevrijedno pojedina bogoslužja slaviti pod misom. Time se pokazuje veza svakog slavlja – pogotovo sakramentalnog – s euharistijom. Time se, osim toga, ponajbolje očituje eklezijalnost svakoga slavlja, jer se ono ostvaruje u zajedništvu vjernika koji u tome dvostrukom slavlju sudjeluju. Međutim, ako se takva slavlja pod misom preporučuju, ne znači da su ona uvijek nužna ili prikladna. O tome govore liturgijski propisi ali i pastoralna razboritost, kako ćemo kasnije vidjeti. Iako su liturgijske odredbe jasno iznesene u prethodnim napomenama pojedinih liturgijskih knjiga, ipak u praksi uočavamo neke poteškoće i nejasnoće. Vjerujem da će biti koris...
Potop je predslika krštenja
Dogmatika

Potop je predslika krštenja

Noa pušta golubicu da provjeri je li Potop prošao i kopno se pojavilo (mozaik iz XIII. stoljeća u bazilici Sv. Marka u Veneciji, detalj). Lik svetootajstva krštenja prethodio je još u Potopu. Što je Potop ako ne ono što čuva pravednika da bude rasadnik pravednosti, a da grijeh umre? Zato je Gospodin, videći da ljudska zlodjela preotimaju mah, očuvao jedino pravednoga s njegovim potomstvom i vòdi naložio da se prelije preko brdā. Tako je u onom potopu uništena svaka tjelesna raspadljivost. Održao se samo pravednikov rod i uzorak. Zar potop nije isto što i krst kojim se poništavaju svi grijesi, a uskrsava jedino pravednikov duh i milost? Kad se svaka pȕt bijaše iskvarila zbog vlastitih opačina, Bog veli: „Moj duh ne će ostati u ljudima jer su pȕt” (Postanak 6, 3). Time pokazuje da...