Nedjelja, 24 listopada

Oznaka: lektorat

Motuproprij “Spiritus Domini” – značenje i perspektiva
Crkveno Učiteljstvo, Liturgika

Motuproprij “Spiritus Domini” – značenje i perspektiva

Papa Franjo objavio je 10. siječnja 2021. Apostolsko pismo u obliku motuproprija „Spiritus Domini“ u kojim se omogućuje i ženama da budu postavljene u službu lektora ili akolita.[1] Za bolje razumijevanje ove odluke, dobro je prethodno pogledati povijest ovih službi. 1. Povijest Lektorat. Od samih početaka u Crkvi se ustrojila služba čitača, kako o tome svjedoči još Justinova Apologija iz 150. godine, a kasnije još Tertulijan i Ciprijan, dok Hipolit Rimski u Apostolskoj predaji (početak 3. st.) izrijekom spominje da lektora biskup postavlja u službu, ali bez polaganja ruku.[2] Međutim, već od 6. st., subđakoni preuzimaju čitanja, tako da služba lektora praktički nestaje, a mladići koji su prije bili lektori, prelaze u schola cantorum. Od tog vremena lektorat je uvršten u niže redove, ...
Priprema čitača za navještaj Božje riječi
Liturgika

Priprema čitača za navještaj Božje riječi

Uvod Božja riječ naviještena u bogoslužju živi je Božji govor svome narodu, ona je Božji glas koji se uprisutnjuje u tu određenu zajednicu koja hodi prema spasenju. Zato je – prije svakog govora o načinu i tehnici čitanja, kao i o načinu priprave za čitanje – silno važno naglasiti upravo tu životnost i životvornost Božje riječi, gdje Bog ovdje i sada progovara svome puku. Zato ću u prvom dijelu prikazati smisao i važnost naviještanja Božje riječi u bogoslužju kao i o službi čitača kroz povijest. Nakon toga bit će riječi o daljnjoj i bližoj pripravi za navještaj Božje riječi. Na koncu je dodatak gdje se tretiraju neka otvorena pitanja glede službe liturgijskih čitača. A. Božja riječ u bogoslužju Nije isto pred publikom kazivati stihove Antuna Gustava Matoša i navijestiti Božju...
Liturgijske službe: sadašnje stanje i perspektive
Liturgika

Liturgijske službe: sadašnje stanje i perspektive

1. Povijesni osvrt a) Novozavjetna svjedočanstva Pavao spominje tri službe u Crkvi. Veli: „Neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje“ (1 Kor 12,28). Apostoli su bili oni koji su poput Pavla naviještali evanđelje od grada do grada, kao putujući misionari. Proroci su bili voditelji mjesnih Crkava, oni koji su predsjedavali liturgijom i propovijedali. Od njih su se birali apostoli-misionari, npr. Dj 13,1-3: U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: „De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.“ Onda su postili, molili, položili na njih ruke i ...
Službe i redovi: lektorat
Liturgika

Službe i redovi: lektorat

1. Postanak Dok u službi sinagoge, bar načelno, svaki odrastao muškarac može i smije čitati Božju riječ,[1] čini se da se u Crkvi vrlo rano – od samih početaka – ustrojila lektorska služba.[2] Spominje se već oko 150. godine u Justinovoj apologiji.[3] Službu čitača spominju Tertulijan i Ciprijan. Hipolit Rimski u Apostolskoj predaji (početak 3. st.) izrijekom spominje da lektora biskup postavlja u službu, ali bez polaganja ruku.[4] Zanimljivo je da su čitači redovito bili mlađe dobi, često dječaci. Smatra se da je to iz dva razloga. Prvo, dječački glas je jasan i dobro se može čuti u prostranim bazilikama, a dugo, smatralo se da su oni zbog svoje nevinosti – primjerene toj dobi – osobito prikladni naviještati Božju riječ. Pa i oni koji su u starijoj dobi čitali, naglašavaju ...