»Iziđi i stani u gori pred Gospodinom. Evo Gospodin upravo prolazi.« (1 Kr 19,11)

Oznaka: Misal Pija V.

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (2. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (2. dio)

Nastanak Misala iz 1570. a) Stanje prije Tridentskog sabora Sredinom 16 st. reformacija je ukazala na neke stvarne nepravilnosti u bogoslužju Crkve, ali je u nekim svojim stavovima – s katoličkog stanovišta – otišla predaleko.[1] Tako je Luther zanijekao žrtveni karakter mise, kako se izrijekom govori u misnom kanonu. Nadalje, mi ne možemo ništa Bogu prikazati niti prinijeti, zato se misa ne može namjenjivati ni za žive ni za mrtve… U to su vrijeme nepravilnosti u katoličkom bogoslužju u velikoj mjeri bile uzrokovane činjenicom da je većina klera bila nedovoljno obrazovana. Bilo je onih koji nisu dovoljno poznavali latinski, a u okolici Rima bilo je i svećenika koji doslovno nisu znali Vjerovanje. K tome, u bogoslužje su se uvukli i neki praznovjerni elementi. Osobito su bile omi...
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (1. dio)
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (1. dio)

Pretpovijest Kada je 30. studenoga 1969. u bogoslužje uveden novi Misal – koji je odmah u cijelosti preveden na narodne jezike – bio je prihvaćen s velikom naklonošću.[1] Novi je Misal doista iznio staro i novo, to jest drevnu liturgijsku tradiciju u skladu s potrebama vremena.[2] Unatoč određenim bojaznima, vjernici su s velikom naklonošću prihvatili novi oblik euharistijskog slavlja i to na narodnom jeziku u kojem su mogli sudjelovati. Međutim, bilo je onih koji su ipak s nostalgijom gledali na prethodni Misal. Izgledalo je u to vrijeme da se radi o onim vjernicima i svećenicima koji su odrasli s tom liturgijom, što je bilo razumljivo. Međutim, i danas, pedeset godina nakon uvođenja novoga Misala, određeni broj vjernika i dalje rado slavi misu po prethodnom Misalu, iako dobar dio...
Dostojanstvo prijašnje i današnje liturgije
Liturgika

Dostojanstvo prijašnje i današnje liturgije

Više je puta tema ove rubrike bila dostojanstvo i svetost liturgije, odnosno način kako to postići.[1] Ta se tema posebno nametnula s motuproprijem Summorum Pontificum, odnosno pismom koje je papa uputio biskupima povodom istog dokumenta, još 2007. Već je bilo govora o tome da je Misal Pavla VI. iz 1970. nedvojbeno bolji, bogatiji i bliži drevnoj predaji od tridentskog Misala Pija V. iz 1570. (zadnja verzija je iz 1962.) i o tome, nadam se, ne bi trebalo odveć trošiti riječi. To, naime, uopće nije prijeporno među onima koji stvari iole poznaju. Međutim, u praksi se pokazalo da današnja misna slavlja koji puta nisu na onoj visini, kako je to bilo prije reforme iz 1970. Evo kako papa u pismu biskupima govori jednostavnim i duboko osobnim riječima o situaciji među nekim vjernicima nakon što j...
Stari Misal
Liturgika

Stari Misal

Još je 7. srpnja 2007. papa Benedikt XVI., motu proprijem upućenim biskupima Katoličke Crkve, dao generalno dopuštenje svima onima koji to razborito žele slaviti misu prema prijesaborskom (naravno, latinskom) Misalu iz 1962. Pri tome, naglašava papa, euharistijsko slavlje prema sadašnjem Misalu ostaje forma ordinaria, dok bi misno slavlje prema prethodnom Misalu bilo forma extraordinaria. U ovom ćemo članku najprije iznijeti najvažnije odredbe iz ovog dokumenta, a onda ćemo pokušati razjasniti njegov smisao i pozadinu.  1. Odredbe motu proprija Na samom početku papa tumači kako se može javiti bojazan da bi se ovim dopuštenjem mogla dovesti u pitanje liturgijska reforma koja je nastala kao plod Drugog vatikanskog sabora. Ta je bojazan posve neutemeljena, veli papa i na...