Mojsijev i Kristov zakon
Uvodna određenja
Pravo
Právo[1] je:
„istinsko umijeće dobrote i jednakopravnosti“ (Celzo);
ukupnost pravila koja uređuju životne odnose;
cjelina propisa koji se odnose na neko područje;
ovlast da se mogu obavljati poslovi, da se može čime raspolagati;
mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime;
izraz kojim se označava pravna znanost;
(objektivno) skup normi koje bi trebale vrijediti u određenom društvu,
(subjektivno) skup ovlasti podložnika práva utemeljenih na pravnoj normi.
„Tri su zapovijedi prava: pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakomu dati što mu pripada“ (Ciceron).
Zakon, „zapisana odredba“, u punom smislu riječi nije pravo nego određeni izraz prava.
Pravo je predmet krjeposti[2] pravednosti, a zakonodavstvo krjeposti ...