»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Oznaka: moral

Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine
Crkveno pravo, Moralka

Vjerski život i ćudorednost katolika u svjetlu odredbi crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine

Crkveni sabori i dijecezanske sinode u prošlim stoljećima na prostorima današnje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, osim o drugim važnim pitanjima i temama, bavile su se također, i donosile odgovarajuće odredbe vezane za kršćanski život i ćudoredno ponašanje vjernika. U tom pogledu su određivale što vjernici trebaju obdržavati i ukazivale na neke poroke i mane koje je trebalo spriječiti, iskorijeniti ili ispraviti. O tome će ovdje biti nešto više riječi, najprije o vjerskim dužnostima, a zatim o ćudorednom ponašanju. I. VJERSKE DUŽNOSTI 1. Slavljenje nedjeljâ i svetkovinâ Božja i crkvena zapovijed nalaže da vjernici slave dane Gospodnje - nedjelje i zapovjedne svetkovine ili blagdane. O obvezi prisustvovanja i slušanja svete mise, i o izbjegavanju teških poslova u te dane odredbe...
Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda
Crkveno pravo, Moralka

Ćudoredni život i ponašanje klera na prostorima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, prema odredbama partikularnih crkvenih sabora i dijecezanskih sinoda

Uvod Dušobrižničkoj službi poučavanja, posvećivanja i upravljanja, koju u Crkvi vrše biskupi i svećenici, treba odgovarati i njihovo dolično ponašanje u svakidašnjem i običnom životu. O tome su odredbe donosili partikularni i opći crkveni sabori i vrhovni pastiri Crkve, a posebno je u tom pogledu bio značajan Tridentski sabor (1545.-1563.). U Dekretu o reformi, donesenom na 22. sjednici toga sabora, kaže se općenito: „Nema ničega što druge više i neprestano potiče na pobožnost i bogoštovlje koliko život i primjer onih koji su se posvetili božanskoj službi. Kada, naime, uzdignuti iznad svjetovnih stvari gledaju u višu sferu, drugi na njih upiru pogled kao u ogledalo i iz njih crpe primjer za nasljedovanje. Stoga veoma dolikuje da klerici, pozvani u Božju baštinu, svoj život i cjeloku...
Etika poslovanja
Socijalni nauk Crkve, Vjeronauk - srednja škola

Etika poslovanja

Uvod Današnji prosječan čovjek neodmjereno teži za vlastitim uspjehom i materijalnom dobiti. Za postizanje takvih vrjednota često je spreman ulagati puno snaga i vremena, što po sebi ne mora biti loše, ali biva loše onda kada se sva vrijednost takvih dobara vidi u ovozemaljskim okvirima, bez obaziranja na Božje zakone, važnost općeg dobra i potrebe bližnjega. Udaljavanjem od nauka Katoličke Crkve, koje je konstanta zadnjih desetljeća, takvo razmišljanje postaje sve razumljivije i prihvatljivije i prosječnom katoliku. Zato je važno imati u vidu opasnosti suvremenoga svijeta koji nudi samo ovozemaljsku perspektivu, a uspjeh se u tom svjetlu čini kao najvažnija vrjednota po kojoj se onda i sam čovjek procjenjuje u svojoj vrijednosti. No, to nije put koji nam je ponudio Isus Krist, niti...
Odnos vjere i morala
Moralka, Vjeronauk - srednja škola

Odnos vjere i morala

Za nas bi vjernike vjera i moral trebali biti uvijek povezani: vjera u Boga i njegovu neizmjernu ljubav po kojoj nam je poslao i svoga Jedinorođenoga Sina da nas otkupi, trebala bi u nama izazivati duboku zahvalnost i želju da se trudimo biti što bolji, odnosno nasljedovati Krista, a moral i nastojanje oko dobra trebali bi nas poticati da svakodnevno sve više sazrijevamo u vjeri. Stoga je dobro i važno barem ponekad se preispitati kakvi smo vjernici, jer suvremeni sekularistički način razmišljanja itekako utječe i na nas. Drugim riječima, iako mnogi ne prihvaćaju puno toga iz naučavanja Katoličke Crkve, ipak se uglavnom vole nazivati katolicima. Uočavamo tako veliku stupnjevitost unutar vjerničkih krugova, od onih koji se svim silama trude biti Kristovi nasljedovatelji, do onih koji ni...
Kriteriji dobra i zla
Vjeronauk - srednja škola

Kriteriji dobra i zla

Svaki normalan čovjek ima temeljnu savjest, odnosno zna da dobro treba činiti, a zlo izbjegavati, ali u zamršenijim situacijama to i nije tako jednostavno. U takvim se prilikama valja voditi četirima kriterijima, a to su slobodna volja, objekt, nakana i okolnosti. Svi oni mogu nekada umanjiti, a nekada uvećati nečiju odgovornost za učinjena djela. Slobodna volja podrazumijeva činjenicu da će osoba u izvršavanju svojih čina imati punu svijest, odnosno da neće npr. biti u stanju omaglice, mjesečarenja, pod utjecajem lijekova, u pijanom stanju, u stanju kada ju netko prisiljava na nešto i slično. Drugim riječima, mora biti potpuno svjesna svojih čina. Objekt podrazumijeva sam čin koji se čini, a on može biti moralno dobar ili moralno zao. Temeljna savjest osigurava da se pri tome zna što ...
Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja
Vjeronauk - srednja škola

Čovjek – polazište etičkoga razmišljanja

Kristove riječi nas upozoravaju da sve što smo učinili ili nismo učinili jednom od onih najmanjih, učinili smo ili nismo učinili samom Bogu. Zato kršćanska ljubav uvijek ima dva krila: ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku. Oba su važna i oba se međusobno nadopunjuju. Iz toga proizlazi da je čovjek, kao Božje stvorenje i kao kruna stvorenosti, polazište konkretnog moralnog ponašanja u svakodnevici. Nitko ne može tvrditi da ljubi Boga, a istovremeno zanemarivati svoga bližnjega, ali ni obrnuto, nitko ne može istinski evanđeoskom ljubavlju ljubiti čovjeka, ako pri tom ne ljubi Boga svim svojim srcem, svom dušom svojom i svom pameću svojom. Čovjeka pred sobom vidi, a Boga nazire razumom, pa je stoga važno da se ta ljubav stvarno konkretizira u ispravnom moralnom djelovanju. Da bi se mo...
Izgubljena moralna načela
Očima svećenika

Izgubljena moralna načela

Pretražujući Internet naišao sam na članak Danas se izopačenost smatra pothvatom (Glas Slavonije - Magazin, 12. kolovoza 2017.), koji je napisao psiholog dr. sc. Miro Jakovljević, profesor psihijatrije iz Zagreba, a otkriva svu nemoć  moralnog, društvenog i crkvenog nauka, Riječi Božje u kojoj su trebali biti odgojeni i roditelji i djeca, a nisu. U potpunosti se slažem nakon svega što sam vidio, što znam iz susreta s mladima iz moje župe, grupama koje dolaze na zabavu u Hrvatsku. Duboko sam razočaran i što je najgore ne vidim izlaza. Što se događa u glavama roditelja kada sinu ili kćeri koji još nisu završili srednju školu uplate odmor na moru s djevojkom (ili mladićem) koju neće vjenčati najmanje za nekoliko godina? Redovito idu u crkvu i daju dojam kršćanske obitelji, a onda ne...
Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom
Sveto Pismo

Toma Akvinski o žudnji za tuđim supružnikom

O bludnosti se može razmatrati egzegetski, u raspravi o dvjema zapovijedima sa Sinaja, no katolička moralka ima na raspolaganju i sustavan pristup, preko pojma umjerenosti, jer ta krjepost u sebi uključuje uređenje ili upravljanje, odnosno gospodstvo nad svim tjelesnim požudama ili uživanjima koja se okupljaju oko djelovanja nagona za samoodržanjem i za održanjem vrste. Umjerenost, naime, ravna požudama ili težnjama za nasladama dodira, da budu u skladu s razumom i vjerom. Svladavanje spolnoga nagona i umjerenost na spolnom području ne iscrpljuju se u govoru o zapovijedima sa Sinaja da se odgojni fenomen toga pitanja ne pretvori u legalistički problem, paragrafski moral, kazuistiku, jer kršćanstvo nije poglavito skup zabrana, nego prostor slobode, odgovornosti, krjeposti i Božje mi...
Mojsijev i Kristov zakon
Sveto Pismo

Mojsijev i Kristov zakon

Uvodna određenja Pravo Právo[1] je: „istinsko umijeće dobrote i jednakopravnosti“ (Celzo); ukupnost pravila koja uređuju životne odnose; cjelina propisa koji se odnose na neko područje; ovlast da se mogu obavljati poslovi, da se može čime raspolagati; mogućnost djelovanja, postupanja, vladanja čime; izraz kojim se označava pravna znanost; (objektivno) skup normi koje bi trebale vrijediti u određenom društvu, (subjektivno) skup ovlasti podložnika práva utemeljenih na pravnoj normi. „Tri su zapovijedi prava: pošteno živjeti, drugoga ne vrijeđati, svakomu dati što mu pripada“ (Ciceron). Zakon, „zapisana odredba“, u punom smislu riječi nije pravo nego određeni izraz prava. Pravo je predmet krjeposti[2] pravednosti, a zakonodavstvo krjeposti ...