»Krist zato umrije i oživje da gospodar bude i mrtvima i živima.« (Rim 14,9)

Oznaka: muž i žena

Žena, muškarac, oproštenje
~ Izdvojeno ~, Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, oproštenje

Oproštenje nije trenutačno. Nije bezuvjetno. Nije privatno. Laž i nepravda su zloupotreba oproštenja kada smo prisiljeni na temelju laži i nepravde oprostiti. Time se nepravda i laž produbljuju. Kada opraštamo? Opraštamo onda kada je drugi u našoj potpunoj vlasti. Kada drugi prizna istinu o onome što nam je učinio i traži od nas da budemo pravedni prema njemu i preda se potpuno našem sudištu. Osveta je naša prirodna potreba u takvom trenutku. Osveta bi mogla izbalansirati našu bol i patnju na jednoj strani s onim koji je uzrok boli i patnje. Osveta neće donijeti oproštenje. Ona će se širiti poput spirale zla jer će netko drugi u ime onoga kojemu smo se osvetili tražiti nas da nam se osveti za bol i patnju koju sada on osjeća. Oproštenje nije mehanizam zaborava niti je povezano sa zabora...
Žena, muškarac, bešćutnost
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, bešćutnost

Bešćutnost je iskrenost bez nježnosti i poštovanja. Ona nije ona bešćutnost kada se drugog ostavlja na cjedilu. Ona je ona komunikacijska bešćutnost koja nema nikakvog ljudskog i intimnog osjećaja prema osobi drugog. Odnos muškarca i žene zahtijeva iskrenost. Bez nje teško je išta izgraditi da traje. Mora li ta iskrenost biti bešćutna, bez imalo nježnosti i ljubavi prema jednom od njih dvoje? U odnosu muškarca i žene s pravom se puno polaže na iskustvo iskrenosti jer iz nje se djelomično rađa sposobnost i mogućnost međusobnog povjerenja i neskrivanja onoga što se ne bi trebalo skrivati od muškarca ili žene. Bešćutnost kao surova i bezobrazna iskrenost koja ne osjeća nikakvo poštovanje pred osobom drugoga ništa ne rješava. Ako i rješava iza sebe ostavlja dublje rane i teže poteškoće po...
Žena, muškarac, otuđenost
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, otuđenost

Muškarac i žena ne žele otuđenost. Bolno iskustvo otuđenosti nije nešto za čime teže dok su zajedno. Streme suprotnom. Zajedništvu. Intimi. Međusobnom zbližavanju. Ipak usprkos njihovim naporima otuđenost se ponekad uvuče u njihov odnos. Kako dođe do otuđenosti? Mušakrac i žena svojim odnosom balansiraju između dvije situacije u kojoj se mogu naći. Prezasićenost jedno drugim kada zajedništvo postaje teret, iskustvo koje guši i zarobljuje. Udaljenost jedno od drugog kada se zajedništvo ne živi, kada se prezire i kada se za zajedništvom čezne i traga, ali se do zajedništva ne dolazi. Otuđenost se može pojaviti u oba ova krajnja iskustva zajedničkog života i braka. Prezasićenost i stalna kontrola rađaju strah i udaljavanje koje prelazi u otuđenost. Udaljenost i stalno isticanje apsolutne ...
Žena, muškarac, prihvaćanje
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, prihvaćanje

Autentično prihvaćanje zahvaća cjelinu i traži cjelovitost odlučivanja. Istinski prihvatiti znači u cijelosti biti na raspolaganju i u potpunosti prihvatiti muškarca ili ženu. Kao što se odnos između muškarca i žene kroz njihov brak stalno razvija i raste i autentično prihvaćanje u braku ostaje otvoreno za prihvaćanje novog koje se rađa u odnosu između muškarca i žene. Nije uvijek moguće reći prihvaćam i misliti kako se više ne treba truditi oko prihvaćanja. U braku ne postoji zatvorena prihvaćenost koja isključuje neki važan dio međusobnog odnosa između muškarca i žene. Polovično ili površno prihvaćanje ne može biti autentično jer odbija biti cjelovito i odbija biti cjelovit pristup ljudskoj osobi. Površno prihvaćanje uvjetuje i zahtjeva. Ono je forma sebičnosti u kojoj drugi mora ra...
Žena, muškarac, bračna samoća
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, bračna samoća

Ukoliko je moguće, mudrije je pokušati riješiti problem ili svađu unutar svoja četiri zida. Izlaganje bračne intime prijateljicama, prijateljima, rodbini, kolegama s posla ne mora po sebi predstavljati najbolje i najsretnije rješenje kao da se bračni problemi uvijek sretno i spretno rješavaju u širem krugu ljudi. Muškarac i žena sudjeluju u nečemu što ćemo ovdje nazvati bračnom samoćom. Bračna samoća je kao zajednička zavjera dvoje ljudi koji jedno drugom žele dobro i žele postići dobro svojim povlačenjem od znatiželjnih pogleda i napetih ušiju koje žele čuti ono što im ne pripada. Bračna samoća podsjeća na evanđeosku skrovitost. Učini dobro u skrovitosti jer će ti biti dobrim uzvraćeno u skrovitosti. Muškarac i žene u skrovitosti svoja četiri zida mogu učiniti dobro za sebe i za svoj ...
Žena, muškarac, razmjena
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, razmjena

Odnos muškarca i žene može biti odnos samopredanja ili razmjene. Odnos razmjene je forma davanja bez povjerenja. Bez truda. Bez utemeljujućeg vezivanja za njega ili nju. Kao razmjena materijalnih dobara gdje svatko gleda da prije svega dođe do onoga što u tom trenutku želi ili mu treba i odnos razmjene između muškarca i žene je poput razmjene materijalnog. Oboje gledaju dobiti u tom trenutku ono što im treba ili što žele. Nema utemeljujućeg vezivanja. U središtu je ispunjenje vlastite želje koristeći muškarca ili ženu kao sredstvo. Razmjena se opravdava mišlju kako oboje imaju ono što onaj drugi želi i to je dovoljno. Sve drugo može po potrebi biti isključeno i odvojeno iz njihovog odnosa. Razmjena između muškarca i žene ne uključuje povjerenje, zasluge, obveze, brigu za drugog. Razmje...
Žena, muškarac, uskrsnuće
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, uskrsnuće

Francuski filozof Emanuel Mounier rano je ostao udovac. Kao objašnjenje zašto nije nakon ženine smrti koju je jako volio potonuo u beznađe i očaj rekao je da voljeti nekoga znači reći mu ti nikada nećeš umrijeti. Ne bi li muškarac od svih moći koje bi mogao posjedovati želio imati moć nad smrću žene koju voli i obožava? Kada bi mogao birati bilo koji oblik moći ne bi li želio moć da zaustavi smrt? Ne da je odgodi do nekog novog trenutka patnje i bolesti. Nego da je trajno i potpuno zaustavi. Ne bi li i žena željela tu istu moć kad je riječ o muškarcu kojega voli? I za muškarca i za ženu mora biti duboko tragično i bolno iskustvo vidjeti, promatrati i osjećati kako život voljene osobe klizi nezaustavljivo kroz prste. U takvim situacijama naslućuje se brutalnost i surovost života koji ne...
Žena, muškarac, predrasuda
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, predrasuda

Svi su muškarci isti. Sve su žene iste. Ovo je kolektivna predrasuda kojom se pojedinačni muškarci i žene služe u međusobnim sukobima i obračunima. Ova kolektivna predrasuda je negativna. Koristi se da se istakne ono loše u muškarcu ili ženi. Rijetko se govori da su sve žene iste u nježnosti i toplini ili da su svi muškarci isti u hrabrosti. Muškarci i žene ne znaju da bi mogle postojati kolektivne predrasude koje u sebi sadrže dobro i pozitivno o muškarcima i ženama. Bilo kako bilo kolektivna predrasuda se projicira u pojedinačnog muškarca ili ženu. U svoga supruga ili suprugu. Predrasuda koju muškarac ima o svojoj supruzi ili žena o svom suprugu može se nadvladati, ali se može i u nju i dublje potonuti. Kada se potone dublje u kolektivnu predrasudu o muškarcima i ženama stvaraju se ...
Žena, muškarac, savršenstvo
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, savršenstvo

Ne mora se biti vjernik da bi se prepoznalo savršenstvo. I kad ne vjeruje, čovjeka savršenstvo privlači. Kao kada na koncertu slušamo virtuoza na klaviru, violini ili kada slušamo orkestar koji reći ćemo svira savršeno. Kao kada vojnici slijede zapovjednika koji je dosegao određeno savršenstvo u hrabrosti, zapovijedanju i strateškom planiranju napada ili obrane. Savršenstvo se može prepoznati. Možemo mu se diviti. Možemo ga slijediti. Mrziti. Obezvrijediti. Odnos između muškarca i žene posebno je težak i opterećujući kada se savršenstvo odbacuje, obezvrjeđuje i mrzi. Kad se savršenstvo ne podnosi i ne tolerira. Nije riječ o apsolutnom savršenstvu kao da nijedno od njih nema nedostatke. Riječ je o određenoj osobini čija izgradnja i podrška učvršćuje i gradi njihov međusobni odnos. Ako ...
Žena, muškarac, kompliment
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, kompliment

Tijelo i seksualnost su danas izvitopereni i redovit su predmet zloupotrebe. Zajedno s njima i govor, odnosno jezik kao sredstvo komunikacije, također nailaze na nepovjerenje i sumnjičavost. Danas se ne vjeruje komplimentima. Kada Bog govori u Svetom pismu stvorimo čovjeka na svoju sliku, On u muškarca i ženu utiskuje nešto od božanskog bića. Bog utiskuje dio božanske savršenosti. Dio božanske nježnosti. Dio božanske intimnosti, topline i hrabrosti. Od svoje božanske punine Bog se odriče djelića sebe i daruje se muškarcu i ženi. Kada govorimo o prisutnosti božanskog u muškarcu i ženi kako bismo u svjetlu stvaranja muškarca i žene opisali komplimente? Što su oni? Komplimenti su danas rečenice, izričaji koji se podvrgavaju sumnjama i napadima. Tumači ih se kao dvosmislene izraze koji ne...