Oznaka: nevjera

Čekanje
Kroz filozofsku prizmu

Čekanje

U Pismu mi kažeš kako je vjera već neko imanje onoga čemu se nadam, uvjerenost u zbiljnost koju ne vidim. Čekanje, zar ne? Treba znati čekati. U redcima koji slijede, nakon što vjeru opisuješ kao čekanje, hvališ Abrahama. Njegovu strpljivost. Njegovo čekanje. I u pravu si. Koliko je taj čovjek čekao obećanu zemlju kada si ga pozvao iz poznatog svijeta njegova oca da ga napusti i uputi se u nepoznato. A tek čekanje potomka! Znaš dobro što je nemati potomstvo u to vrijeme značilo ili se barem tako mislilo. Tko nema potomstvo, ti si ga prokleo. I Abraham proklet, jer je je jalov, čeka tvoj odgovor. I njegov uspon na brdo zajedno sa sinom kojega treba ubiti kako bi se dokazao vjernim. Čekanje da ubije sina dok se s njim uspinje na brdo. Čitajući o Abrahamu, vjeru doživljavam kao čekanje....
Mrtvac
Kroz filozofsku prizmu

Mrtvac

Trenutak kad se prihvati kukavičluk. Spoznaja kako nemam hrabrosti. Kako bih to sakrio, upirem prstom u druge. Javno nabrajam njihove grijehe. S krovova vičem o njihovim slabostima. Neugodno je znanje o vlastitoj dvoličnosti. O tome kako se na kraju život sveo na komfor. I lagodnost. I kako između lagodnosti i ozbiljne odluke izabirem lagodan život. Ništa me više ne veže uz tebe. Nema više duhovnog izvora. Život se sveo na spavanje, hranjenje i posjedovanje. Tako živjeti je nepodnošljivo, ali nekim čudom sam ušutkao savjest. Svejedno mi. Ipak riječi Pisma me ne pošteđuju. Niti sam vruć niti sam hladan i jer sam ni jedno ni drugo, ispljunut ćeš me. Ja sam pronašao način kako bih te izbjegao. Površno uživanje u životu bez ozbiljnog napora. Sve je u meni zakržljalo i počelo se sušiti. Od...
Jeremija
Kroz filozofsku prizmu

Jeremija

U Pismima čitam kako jednom od proroka obećavaš kako ćeš ga spasiti. I ja se pitam od čega me trebaš spasiti? Hoćeš li me spasiti bijegom? Ili smrću? Ili čime? Danas se pokušavam spasiti od života koji imam. Njegova besmislenost i jalovost postaje nepodnošljiva. Dosada života ponekad je toliko opipljiva da ne vidim ništa pred sobom. Ali, i česti neuspjesi i krive odluke pretvaraju mi život u pakao. I ta vječita briga za život. Taj strah od gubitka života, krova nad glavom, financijske sigurnosti, ta uporna i prokleta briga koja me ujutro probudi prije vremena i uvečer mi ne da mirno spavati. Ponekad ti se molim da me spasiš od života kao i onaj bolesnik u dugotrajnim i teškim mukama koji viče iz bolničke sobe: uzmi me konačno sebi, ja više ovako ne mogu! Kad te molim da me spasiš od ž...
Znanje
Kroz filozofsku prizmu

Znanje

Moram ipak drugačije pročitati onaj redak iz Pisma upućen učenicima: A vi, što vi kažete tko sam ja? A ti, što ti kažeš tko sam ja? Ponekad upadnem u napast. Čak i pođem misliti kao onaj što misli o tebi. Treba li za mene biti važno što filmska zvijezda kaže kako ne vjeruje u tebe i u život poslije smrti? Zašto je njegovo ili njezine mišljenje mjerodavno? Je li netko od njih iskusio onostranost i susreo tebe i ima dokaze za svoje tvrdnje? Povodljivost mi je stvarala nedoumice. Na pitanje o tome tko si ti kao da mi je uvijek bilo važnije što o tome misle drugi i koji su njihovi odgovori, nego moje iskustvo s tobom. Tražim slobodu da samostalno za sebe odlučim tko si ti za mene. To isto tražit će i drugi. Hoćemo slobodu samostalnosti. I odlučivanja. O tebi. Iako postoji opasnost da će n...
Zloba
Kroz filozofsku prizmu

Zloba

Iz moje nevjere proizlazi strah od ništavila i strah da ne postojiš. Strah od ništavila porađa u sebi besmisao i beznađe. Strah da ne postojiš porađa očaj i bespomoćnost. Tako moja nevjera iz koje proizlaze dva straha u sebi nosi četiri egzistencijalne zabrinutosti: besmisao, beznađe, očaj i bespomoćnost. Iz zlobe prema tebi proizlazi strah da ipak postojiš. Strah kako sam možda u krivu. Moja zloba znak je mog skrivenog straha. Posebno ona moja zloba kojom vrijeđam druge. Taj strah porađa podsmijeh prema onima koji se nadaju. Prijezir prema onima koji se ufaju. Cinizam prema onima koji vjeruju. Tako moja zloba nosi u sebi strah da nisam u pravu. I ona u sebi nosi tri egzistencijalna otpora prema onomu što od tebe dolazi: podsmijeh, prijezir i cinizam. Kad u meni prevladaju nevjera i ...
Žena, muškarac, oproštenje
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac, oproštenje

Oproštenje nije trenutačno. Nije bezuvjetno. Nije privatno. Laž i nepravda su zloupotreba oproštenja kada smo prisiljeni na temelju laži i nepravde oprostiti. Time se nepravda i laž produbljuju. Kada opraštamo? Opraštamo onda kada je drugi u našoj potpunoj vlasti. Kada drugi prizna istinu o onome što nam je učinio i traži od nas da budemo pravedni prema njemu i preda se potpuno našem sudištu. Osveta je naša prirodna potreba u takvom trenutku. Osveta bi mogla izbalansirati našu bol i patnju na jednoj strani s onim koji je uzrok boli i patnje. Osveta neće donijeti oproštenje. Ona će se širiti poput spirale zla jer će netko drugi u ime onoga kojemu smo se osvetili tražiti nas da nam se osveti za bol i patnju koju sada on osjeća. Oproštenje nije mehanizam zaborava niti je povezano sa zabora...
Žena, muškarac i vjernost
Kroz filozofsku prizmu

Žena, muškarac i vjernost

U evanđeljima se ponavlja na različitim mjestima Isusova opomena: Ne učini preljuba! Jedna od Božjih zapovijedi nosi isti zahtjev. Što je preljub? Različite su definicije i opisi. Različiti motivi i razlozi ljude navode na preljub. Ovdje bismo se osvrnuli na jednu od dimenzija preljuba. Time nipošto nismo rekli sve o tako složenoj pojavi među ljudima. Imati ljubavnika ili ljubavnicu u braku znači pretvoriti drugu osobu u predmet. Ne samo u predmet zadovoljstva. Zamislimo da druga osoba ima također svoju obitelj. Svi su pretvoreni u predmete. Suprug ili supruga se pretvara u predmet obezvrjeđivanja, ljubavnik ili ljubavnica se pretvaraju u predmet korištenja i upotrebe. Bračna vjernost je svakodnevna i dugotrajna borba protiv pretvaranja drugog čovjeka u predmet za upotrebu. To je borb...
Izazov nevjere
Vjeronauk - srednja škola

Izazov nevjere

Današnji je društvo, više nego ikada u povijesti, izloženo izazovima nevjere. Naime, povijest nas uči da je čovjek oduvijek u nešto vjerovao, a tek u novije doba susrećemo se s izravnim i izričitim odbacivanjem vjere u Božje postojanje. Temelji za takav pogled na svijet postavljeni su još u vrijeme renesanse i humanizma, kada je čovjek zauzeo središnje mjesto, a Bog je polako počeo gubiti na svojoj važnosti. U narednim su se stoljećima razvili mnogostruki i mnogovrsni filozofski pravci i svjetonazori koji su počeli izravno tvrditi da Boga nema, a vjera u njegovo postojanje je besmislena. Usporedo s tim pravcima raste i broj nereligioznih osoba, tako da statistički podaci pokazuju da je danas u svijetu približno 88% onih koji se izjašnjavaju vjernicima i oko 12% onih koji se smatraju ne...