Noa – Vjera i djela

19pro2015 Autor: mr. sc. Petar Marija Radelj

Sveto Pismo

Noina najveća ostavština

Pojmovi. Ostávština su tvarna i duhovna dobra koja ostaju nakon čije smrti, ono što nasljeđuju budući naraštaji. U pravu ostavìna je sve što je bilo ostaviteljevo u času njegove smrti. Ostaviteljevom smrću ostavina prelazi na nasljednika i postaje njegovo nasljedstvo. Náslijēđe[1] je potomstvo, nasljedstvo;[2] ono što se prenosi s koljena na koljeno, baština,[3] djedovina, očevina; nasljedna svojstva koja se s roditelja prenose na potomke; kulturna dobra i odlike života koje su ostavili predci ili prijašnja razdoblja. U pravu násljedstvo je imovina umrloga (ostavitelja) koja pripada komu u naslijeđe; dobra koja čijom smrću dobiva nasljednik. Sadržaj. Čovjekovo su naslijeđe vrijedne stvari koje je učinio. Glavno potomstvo, tvorevina ili djelo pravednih ljudi njihova su dobra djela. Is...

Nastavi čitati

13pro2015 Autor: Uredništvo

Patrologija

Korablja označava Krista i Crkvu

Čovječanstvu, spašenu u korablji na nemirnu moru, golubica s maslinovom grančicom naviješta mir od kataklizme potopa: Grb općine Arch (Kanton Bern, Švicarska). Sveti Augustin (354.–430.), hiponski biskup i crkveni naučitelj, ovako izlaže o korablji. Evo, po božanski nadahnutu izvješću, uzroka Potopu: „Vidjevši Gospodin Bog kako su se uzmnožile opačine ljudi na zemlji i kako svaki od njih u srcu svojem pomno smišlja zlo u sve dane, razmisli Bog kako je načinio čovjeka na zemlji, predomisli se i reče: Zbrisat ću čovjeka kojega načinih s lica zemlje, od čovjeka sve do zvijeri, i od gmazova sve do ptica nebeskih, jer srdit sam što sam ih stvorio” (Postanak 6, 5–7). Srdžba ne muti Božju spokojnost Božja srdžba nije smutnja njegove duše, nego je sud kojim se nam...

Nastavi čitati

13pro2015 Autor: Uredništvo

Moralka

Biti dobar iz zadovoljstva

Noa je bio vrlo fin čovjek, „pribavljač utjehe“ (Postanak 5, 29), prije iznimka nego pravilo u svojem naraštaju. Svijet oko njega bio je pun razvrata i pokvarenosti. Njegovi su suvremenici imali idole i obožavali ih, ubijali se, stupali u nedopuštene odnose i otimali tuđe. Ne zvuči pretjerano različito od svijeta u kojem mi živimo. Noa pušta golubicu iz korablje. Minijatura koju je oko 1450. godine naslikao cistercist Egidij Roya (1415.–1478.), Museum Meermanno u Haagu (detalj). Bog je odlučio poduzeti nešto pa je odozgor kiša pljuštila... i pljuštila... Padala... i padala... A odozdo provrli izvori, navalila sva vrela. Četrdeset dana (Postanak 7, 17). To nije bila jednostavna prirodna nepogoda, cunami odozdo, ili strahoviti dažd odozgor. Nego: kazna od Boga. Svijet se ...

Nastavi čitati

12pro2015 Autor: Uredništvo

Dogmatika

Potop je predslika krštenja

Noa pušta golubicu da provjeri je li Potop prošao i kopno se pojavilo (mozaik iz XIII. stoljeća u bazilici Sv. Marka u Veneciji, detalj). Lik svetootajstva krštenja prethodio je još u Potopu. Što je Potop ako ne ono što čuva pravednika da bude rasadnik pravednosti, a da grijeh umre? Zato je Gospodin, videći da ljudska zlodjela preotimaju mah, očuvao jedino pravednoga s njegovim potomstvom i vòdi naložio da se prelije preko brdā. Tako je u onom potopu uništena svaka tjelesna raspadljivost. Održao se samo pravednikov rod i uzorak. Zar potop nije isto što i krst kojim se poništavaju svi grijesi, a uskrsava jedino pravednikov duh i milost? Kad se svaka pȕt bijaše iskvarila zbog vlastitih opačina, Bog veli: „Moj duh ne će ostati u ljudima jer su pȕt” (Postanak 6, 3). Time pokazuje da...

Nastavi čitati