Oznaka: poplave

Je li Bog nemoćan?
Očima svećenika

Je li Bog nemoćan?

Na ovaj osvrt potakao me članak psihologinje Gordane Buljan Flander objavljen u "Dvadeset i četiri sata", 21. svibnja 2014. godine. Djeca, žrtve prirodne katastrofe, su u problemu. "I mladi gledaju suze svojih očajnih roditelja..., treba s njima pričati o poplavi da lakše prebrode traume." Ne čudim se više da rijetki od naših psihologa za djecu ne računaju da su sva ova zla izazvala i duševne dvojbe i traume u njima. Za ovo što se dogodilo stariji imaju izreku: "Bog je tako htio, to je Božja volja..." Djeca, mladi srednjoškolci ovogodišnji krizmanici zbunjeni su takvim i sličnim tvrdnjama. Zašto je to Bog taka htio? U sumnju dolazi sve ono što su učili o Bogu dobrom Ocu, Isusu prijatelju i bratu. Ožalošćeno i očajno dijete će pomisliti da je i Bog zločest jer su iskusili da samo zloč...
Nemamo pravo
Kroz bakine naočale

Nemamo pravo

Volim gledati ljude koji brinu o svojim pravima. Sviđa mi se ta borbenost kojom zastupaju svoja mišljenja. Svoja prava. S osmijehom gledam djecu kada uče reći NEĆU. Gledam kako se osnažuje duh u njima. Dozvoljavam biranje između crvene i zelene majice. Ipak, mora biti kratkih ili dugih rukava (ovisno o vremenskoj prognozi!). Dobro je kada se žene bore za svoja prava. Simpatično je kada Maslačak pogleda na sladoled i kaže: NEĆU! Pa ipak, ima nekih stvari, događaja i situacija u kojima nemamo pravo. Nemamo pravo zaboraviti. Ne smijemo smetnuti s uma kako u nekim trenutcima nemamo nikakva prava. Pravo koje sigurno nemamo je zaborav. I ne samo to. Nemamo pravo o tome niti šutjeti. Moramo govoriti. Govoriti s krovova. Govoriti svojoj djeci, svojoj unučadi. Govoriti čisto i jasno. Nedvosmisleno...
Žena za sva vremena
Kroz bakine naočale

Žena za sva vremena

Tajna želja svake žene je trajati. Modna industrija to također potiče. Sve žene žele trajati u mislima, u srcima drugih ljudi. Pa ipak ima nekih žena koje ne razmišljaju o tome. Jednostavno žive. Žive usklađeno sa sobom, sa svojim moralnim načelima, sa slikom sebe koju ugledaju ujutro u ogledalu. Ima žena (a i muškaraca ima!) koje žive punim plućima. Ne tražeći poteškoće, ne tražeći izazove i ne izbjegavajući ono što život nosi. Ovih dana svibnja 2014. godine kada je poplava iznijela na površinu svakodnevice toliko plemenitih i požrtvovnih ljudi (a i onih malo manje dobrih!) na društvenim mrežama osvanula je ova fotografije iz Bosanske Posavine. Komentatori odmah u njoj prepoznaše: 'Baka se zove Janja Đukić iz Gornjeg Vukšića.' Drugi u njoj prepoznaše: 'Ova baka se zove Ruža Vince...
Veliki potop ili kakvo je srce, takav je čovjek
Očima svećenika

Veliki potop ili kakvo je srce, takav je čovjek

Ratovi, klimatske promjene, nepogode svake vrste, test su za kršćane, za ljude općenito. Ova katastrofa biblijskih razmjera ne začuđuje. Zagadili smo i nebo i zemlju, a sad se ona osvećuje. Velika opomena svima. Nabujale vode potopne kao u dane Noine. Korablja spasa za postradale u poplavi je tvoja kuća, tvoje srce. Pomoć, solidarnost i srce idu zajedno. U nevolji ljudi jačaju svoje dobre ali i loše osobine. Velika nevolja a još veća solidarnost. Crkva nas uči da se sklad jednog naroda, jedne obitelji, može svesti na dvije riječi: kruh i srce. Kakav je život bez srca, topline i prisnosti ? Jutro nije lijepo a kruh nije sladak, a zajedničko stanovanje je još jedan u nizu mučnih dana. Toliki su u ovoj nepogodi izgubili i kuću i kruh. Lijepo je što s njima dijelimo i krov nad glavom i ručak...