Petak, 3 prosinca

Oznaka: porneia

Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe
Sveto Pismo

Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe

1. Sažetak Prvotni Božji naum jest da je brak supružnicima trajno otkrivanje sama sebe: „Ovo je kost od mojih kostiju, pȕt od moje pȕti!“ (Postanak 2, 23a). Ženidbu čine samo jedan muž i samo jedna žena, a „dvoje njih bit će jedna pȕt“ (Postanak 2, 24). Njihovo je spajanje neopozivo, združenje nerastavljivo, vez nerazrješiv, zajednica doživotna; ne samo po spolnom općenju nego i po načinu ostvarenja konkretne čovječnosti, jer je čovjek bogolika ukupnost obaju spolova: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka… muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1, 27). Ženidba je čin koji se obavlja pred Bogom: „Gospodin je bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, koja… ti je… tvoja žena zakonita“ (Malahija 2, 13). Zato je razvrgnuće ženidbe Bogu mrsko: „mrzim rastavu braka, izjavljuje Go...
Temeljni Božji naum o ženidbi
Sveto Pismo

Temeljni Božji naum o ženidbi

Čovjek - vrhunac Prvo poglavlje prve knjige Svetoga Pisma opisuje kako je Vječni stvorio i uredio sve vidljivo i nevidljivo pomoću deset svojih rečenica. Osma od njih je: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ (Postanak 1, 26). Čovjek je predočen kao kronološki i hijerarhijski vrhunac Božjega stvaranja. Prva stranica Biblije predočava sva druga stvorenja kao učinak Božje riječi, a samo je čovjek predstavljen kao Božje djelo, nastalo prema naumu, planu i razmišljanju među Božanskim Osobama. Giotto di Bondone (1267.–1337.), Sveti Joakim i Ana susreću se na Zlatnim vratima, freska, između 1304. i 1306. u kapelici Navještenja Djevici Mariji u Padovi Sȃm ...
Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi
Pastoral

Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi

Sažetak rasprave o temi ostajući u Kristovoj istini „Budući da je zadaća apostolskoga služenja pobrinuti se da Crkva ostane u Kristovoj istini i da u nju sve dublje prodire, pastiri moraju promicati osjećaj vjere u svim vjernicima, znalački odvagivati i prosuđivati pravo svojstvo načinā kojima se on izražava i voditi vjernike k zrelijemu poimanju evanđeoske istine“ Sv. Ivan Pavao II., Familiaris consortio, br. 5 Ogledi na temu Ostajući u Kristovoj istini: Ženidba i Pričest u Katoličkoj Crkvi odgovori su peterice kardinala Katoličke Crkve i četverice znanstvenika na knjigu kardinala Waltera Kaspera Evanđelje obitelji, objavljenu početkom 2014. godine.[1] Kasperova knjiga sadržava govor koji je izrekao tijekom izvanrednoga konzistorija kardinala održanoga 20.–21. veljače...
Rastava ženidbe i ponovno vjenčanje u prvotnoj Crkvi
Patrologija

Rastava ženidbe i ponovno vjenčanje u prvotnoj Crkvi

Neka povijesna i kulturna razmišljanja „Za patrijarhe sklone politici, oikonomía [dušobrižna razmjernost] postala je način realistične prilagodbe postojećim vlastima.“ John Meyendorff (1926.–1992.) Uvod: ženidba u suvremenom društvu Kardinal Kasper obratio se 20. veljače 2014. Izvanrednomu konzistoriju o braku i obitelji. U toj se prigodi, u sklopu tekuće rasprave o drugoj[1] ženidbi rastavljenih katolika, pozvao na dokaze iz doba prvotne[2] Crkve. Iako više nije spominjao to razdoblje u razgovoru o srodnoj temi za časopis Commonweal od 14. svibnja 2014. kad je raspravljao o svojoj knjizi Milosrđe: bȋt evanđelja i ključ kršćanskoga života,[3] njegovi zaključci daju prikladnu mogućnost da se dalje razmotre dokazi o tom kako je drevna Crkva shvaćala Kristovo n...
Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku
Sveto Pismo

Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku

Biblijski podatci Ovaj rad istražuje svetopisamske tekstove u kojima Isus iznosi svoje učenje o rastavi braka i drugoj ženidbi i one tekstove u svjetlu kojih se to učenje može bolje razumjeti. Stoga razmatram Prvu Korinćanima 7, 10–11, gdje Pavao tvrdi da prenosi Gospodinove naputke, ali se ne bavim takozvanom pavlovskom povlasticom iz Prve Korinćanima 7, 12–15, gdje Pavao daje mišljenja izričito napominjući da su njegova, a ne Gospodinova. Ne uključujem ni problem kritike izvora ili oblika, nego uzimam textus receptus [prihvaćeni tekst] kao mjerodavan – dijelom i zbog toga što izrjeke koje je Crkva-učiteljica tijekom povijesti uzela kao Gospodinove pripadaju tomu tekstu (za razliku od podskupa ipsissima verba [doslovnih riječi] koji se na znanstvenim osnovama razlikuje od s...