Oznaka: Presveto Trojstvo (A)

Čitanja: Izl 34, 4b-6.8-9; Otp. pj.: Dn 3, 52-56; 2Kor 13, 11-13; Iv 3, 16-18 Nemoguće je da jedan čovjek ni u što i ni u koga ne bi vjerovao. Vjera je sastavni dio našega života. Vjerujem svome prijatelju, svome bračnog drugu, svome djetetu. Vjerujem da vozač autobusa kojim se vozim ima vozačku dozvolu. Vjerujem da je most kojim se vozim solidno izgrađen i da se neće ovaj čas srušiti. Vjerujem da je kućanski aparat koji sam kupio ispravan, te da neće izazvati požar… Vjerujem u ono što ovaj čas ne mogu provjeriti i što jednostavno ne mogu znati. Kada je u pitanju kršćanska vjera, ne radi se tek o vjeri da Bog postoji. Kršćani vjeruju da je Bog Stvoritelj, da je dobrostiv, da nas čini svojom djecom po svome Sinu Isusu Kristu. Tako Isus govori: „Bog je tako ljubio svijet te je dao sv...

Čitanja: Izl 34, 4b-6.8-9; Otp. pj.: Dn 3, 52-56; 2Kor 13, 11-13; Iv 3, 16-18 Čitali smo u prvom čitanju današnje svetkovine Presvetoga Trojstva da se Bog objavio Mojsiju kao Onaj koji jest. Premda neizreciv, dopustio je Mojsiju da ga zaziva u onom obliku u kojem je ljudima dano da se Bogu obraćaju. No nadasve, Bog se objavio kao Bog “milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću”. Onaj koji jest i ne može biti drugačiji. Jer uistinu jest milosrđe i milost, ljubav i vjernost. Da milosrđe i milost nisu bitna obilježja Boga, onda Bog ne bi ni stvarao ni opraštao ljudima njihove grijehe i prijestupke. Da ljubav i vjernost nisu obilježja njegova bića, zar bi i ljudi mogli postojati i razviti međusobno zajedništvo ljudskoga roda koje počiva ne na mržnji i nevjernosti,...

Čitanja: Izl 34, 4b-6.8-9; Otp. pj.: Dn 3, 52-56; 2Kor 13, 11-13; Iv 3, 16-18 Svoju Drugu poslanicu Korinćanima Pavao završava riječima: „Pozdravite jedni druge svetim cjelovom.“ Reklo bi se, posve razumljivo u pobožnom načinu govora. Međutim, u ono je vrijeme ta Pavlova rečenica bila posve revolucionarna. O čemu se radi? U nekim obiteljima – pogotovo prije – bio je običaj da se pri susretu poljube članovi šire obitelji. Tako kada netko ženidbom ili udajom ulazi u jednu širu obitelj, njega se pozdravlja poljupcem. Do jučer stranac, a od danas – jedan od naših. Kada Pavao kaže da se kršćani u Korintu trebaju poljubiti, to znači da se oni imaju smatrati članovima jedne obitelji. Za nekršćane – Grke i Židove – bilo je to neshvatljivo. Naime, kršćanska je zajednica bila vrlo šarolika. K...

Čitanja: Izl 34, 4b-6.8-9; Otp. pj.: Dn 3, 52-56; 2Kor 13, 11-13; Iv 3, 16-18 Što god čovjek progovorio o Bogu, bit će djelomično, slikovito, nemušto. Kako da smrtan i ograničen čovjek opiše nešto što je Vječno, Neograničeno? Iz silne potrebe da Boga stave u neke svoje okvire, ljudi su Bogu tisućljećima pridavali neke svoje osobine, a osobito su ih rado uspoređivali sa svojim velikašima i silnicima. Međutim, tko će pojmiti Nepojmljvoga? Upravo zbog toga Sveto pismo nikada ne ide za tim da zadovolji našu puku znatiželju o Bogu, nego nam isključivo govori o tome što Bog za nas čini i kakav je Bog prema nama. Evo kako Bog pred Mojsijem progovara o sebi: “Jahve! Jahve! Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću!” Božje ime „Jahve“ u slobodnijem prijevodu bi z...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo uzvišenu i nadspoznatljivu tajnu naše vjere: Presveto Trojstvo. Bog je jedan i jedinstven u svojoj božanskoj naravi, a ipak u isto vrijeme trojstven u božanskim osobama, kao Otac, Sin i Duh Sveti. Iako Bog u svome veličanstvu posvema nadvisuje svako naše poimanje, danas nam se Bog u svojoj riječi na poseban način predstavlja kao onaj koji je prisutan, koji nam je blizak, koji nas ljubi. Htjeli bismo u ovom misnom slavlju dostojno proslaviti ovu veliku tajnu naše vjere. Stoga ćemo se pokajati za sve svoje grijehe i propuste. Gospodine, ti si se svome narodu objavio kao brižan Otac. Gospodine, smiluj se! Kriste, ti si savršena Slika Očeva. Kriste smiluj se! Gospodine, Duh koji izlazi od Oca i Sina i nas čini dionicima ...

Jedan poznati filozofski princip glasi: Nitko ne može dati ono što nema. Doista to je vrlo jasan i očigledan princip koji se tiče logike zdravoga razuma. Ujedno neupitno vrijedi u svim okolnostima i prigodama, te se odnosi na sva stvorenja, pa tako i na samoga Gospodina. Ali ovo pravilo izraženo negacijom, to jest negativnim izričajem upravo zato je opće pravilo, jer zabrana i negacija mogu lakše biti izrečeni kroz univerzalnu odredbu, za razliku od pozitivnog naloga. Slično se događa i kod oblikovanja zakonskih normi: zabrana se lako izriče na opći način, dok se pozitivna odredba ne može zapovjediti, ma koliko ona predstavlja istinski smisao svega što se određuje kako zabranama tako i pozitivnim nalozima. Tako na primjer u slučaju gornje odredbe, nju ne možemo tako lako preoblikov...

Uvod i pokajnički čin Znatiželja je prirođena ljudskom biću, a znatiželja i potreba za otkrivanjem temelj je ljudskog napretka. Razumljivo je da su ljudi oduvijek htjeli i Boga razumjeti. Ta je potreba išla dotle da su si predočavali bogove kao bića s ljudskim osobinama koji jedu, piju, zabavljaju se, rađaju djecu i tako dalje. Nasuprot tomu Sveto pismo nikada ne ide za tim da zadovolji našu puku znatiželju o Bogu, nego nam isključivo govori o tome što Bog za nas čini i kakav je Bog prema nama. Tako se i Crkva danas na poseban način klanja velikom i nedokučivom otajstvu trojedinoga Boga, Boga koji je jedan, jer Bog i može biti samo jedan, a koji je ipak trojstven u osobama Oca, Sina i Duha Svetoga. I na ovoj svetoj misi želimo se pokloniti trojedinome Bogu koji nas uzima u s...

Izl 34,4b-6.8-9 Prvi Sinajski savez razvrgnut je činom nevjere naroda jer je sebi načinio zlatno tele. Nije mu preostalo drugo nego čekati eventualno oproštenje. Na Mojsijev zagovor Bog oprašta narodu i odlučuje s njim obnoviti svoj Savez – zato Mojsije mora napraviti nove ploče Saveza i ponovno poći na goru – jer on je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću. Njegovo milosrđe hebrejski izvornik opisuje izrazom koji evocira osjećaje majke prema djetetu što ga nosi u utrobi. Tu se nazire nutarnja kvaliteta Božjega bića – ljubav! Ona se pokazuje postojanom i milosnom unatoč Izraelovoj nepostojanosti. Njezin izraz jest i strpljivost u podnošenju grijeha te obilje vjerne, savezničke ljubavi kojom stoji uz svoj narod. Ova zgoda se nalazi na početku dugog hoda ...

BOG MILOSRDAN I MILOSTIV Vozači su ljudi, a to znači uglavnom nestrpljiva čeljad. Eno, dogodi se da se nekom ulicom odjedanput ne može proći, da je zatvorena jedna cesta ili čak dio grada. Otkud sad to? I onda se čuje na vijestima kako dolazi neki državnik, pa da su radi sigurnosti preusmjerili, tj. bitno usporili promet. I onda se ljute: “Što? Njegovo je vrijeme važno, a moje nije? Zar i ja nemam važnih poslova na koje trebam na vrijeme stići?” Upravo tako. Oduvijek je u povijesti bilo onih koji su si uzimali više prava, iako su stalno govorili kako samo služe drugima. Nije, dakle, čudo da je u glavama ljudi i Bog bio veoma uzvišen, nedodirljiv, nepredvidljiv, ćudljiv, onaj koji postupa prema nekim svojim hirovima. Jednom riječju, njihovi ćudljivi vladari bili su im često pod...

Danas na svetkovinu Presvetoga Trojstva čitali smo odlomak iz Ivanova Evanđelja u kojem kao da se ne govori o božanskoj Trojici, nego samo o dvojici, Ocu i Sinu. Ali pozornom čitatelju ne će promaknuti kako Evanđelist veli kako je Bog ljubio svijet, te je uslijed velike ljubavi svoje poslao Sina na svijet. Time nam on daje bitnu informaciju o Bogu i božanskom životu. Sveti Ivan otkriva da Bog ima u sebi ljubav za svijet, a ako Bog ljubi svijet, onda on nužno mora posjedovati tu kvalitetu koju pokazuje prema vani. Da bi mogao ljubiti prema vani, on u sebi mora biti ljubav. A da bi mogao u sebi biti ljubav, to jest ostvariti ljubav, neophodno je da ljubi nekoga. I doista on odvijeka ima Sina kojega ljubi vječnom ljubavlju u kojoj mu sve predaje. A ta vječna Ljubav i vječni Dar do te mjere ...