Oznaka: Prikazanje Gospodinovo – homilije

Čitanja:  vl.: Mal 3,1-4; Ps 24,7-10; Heb 2,14-18; Lk 2,22-40 Slaveći blagdan Prikazanja Gospodinova, postavlja se veliko pitanje o Marijinoj motivaciji kod ovog događaj. A motivacija koja je vodi najbolje odražava i njezinu dušu i duhovnost. Iz naglasaka koje nam nudi sv. Luka moglo bi se zaključiti da je Marija bila veliki legalist, te da je, zajedno s Josipom, obavila sve što je trebalo prema Zakonu Gospodnjemu samo zato što je Zakon to propisivao. Moglo bi se zaključiti da je njezina duhovnost onda bila kruto legalistička, to jest obično izvršavanje Zakona, a da se ne osjeti njezin stav ili njezina duša pri tome. Kao da bismo mogli zamisliti da obavlja obred u Hramu samo zato što je tako naređeno, a da ona pri tome ne uranja u ono što čini i ne doživljava osobno. Na pomisao da je b...

Već su stari Grci govorili da je mjera bitna u svemu, pa tako i mjera kada čovjek vidi da više ne može činiti što je činio, da treba krenuti drugim putem. Tako će razborit mladić znati da sa ženidbom ipak započinje drugačiji život, tako će mladi roditelji znati da će im dnevni ritam s rođenjem djeteta biti bitno drugačiji, tako će roditelji znati da se imaju do određene mjere povući kada im djeca započnu samostalan život. Važna je mjera. Upravo je tako u Lukinom evanđelju (Lk 2, 22-40) prikazan lik starca Šimuna, onoga čiji ostaci – kako se vjeruje – počivaju u poznatoj škrinji svetoga Šimuna u Zadru. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja Josip i Marija ga donose u hram. Bio tamo pobožni starac Šimun kojemu je Bog objavio da neće umrijeti dok ne bude ugledao Mesiju. Kad je ugledao Josi...

Slaveći blagdan Gospodinovog prikazanja u Hramu, valja nam razmišljati ne samo o Gospodinu koji je prikazan, već i o Marijinoj aktivnoj ulozi koju je ona imala u tom činu. Na koji će način, naime, Gospodin biti prikazan u Hramu, ovisilo je u dobroj mjeri o njoj i o Josipu. Jer njih dvoje su u svojoj revnosti prema Bogu donijeli Isusa iz Betlehema u Jeruzalem kako bi ga prikazali, te kako bi se i tim činom ispunio Zakon Gospodnji u svim neophodnim odredbama koje su se u tom trenutku tražile. No, nije Marija prikazala svoga Sina samo iz pukog formalizma ili potreba da izvrši odredbe, već sve što je činila, ona je činila sa sviješću da stoji pred živim Bogom kojemu služi, te je smisao svega što je činila pronalazila upravo u živome zajedništvu s njime. Kao ona koja zna što znači biti prik...

Ima životnih situacija u kojima se i vjernika pokoleba, a onaj „rubni“ se posvema okrene od vjere. Evo, Marija i Josip, radosni i ponosni, dijete Isusa donose u hram, a starac Šimun govori Mariji (Lk 2, 22-40): „I tebi će mač boli probosti dušu.“ O čemu je riječ? U Židova je bio običaj da otac otkupljuje svoga prvorođenca. Taj obred danas Židovi zovu pidjon haben. To je spomen na onaj događaj kad je Bog u noći izlaska iz Egipta dao da stradaju svi egipatski prvorođenci, dok su židovski bili pošteđeni tako što je umjesto njih bilo žrtvovano janje. Od tada se svaki prvorođenac smatrao Božjim vlasništvom, pa ga je zato otac i morao otkupiti. Međutim, u evanđelju stoji da Isus (kao prvorođenac u svoje majke) nije bio okupljen, nego prikazan, to jest određen da bude žrtvovan na križu.  On p...

Uvod i pokajnički čin Danas slavimo Prikazanje Gospodinovo u hramu. Četrdeset dana nakon Isusova rođenja Marija i Josip donose Isusa u hram. Tako je Isus još kao maleno dijete prikazan Bogu kao onaj koji će uzeti na se grijeh svijeta. Isus je bio prikazan Bogu kao žrtva za naše grijehe, da bismo mi bili oslobođeni naših krivnja. Zamolit ćemo Gospodina na početku i ove svete mise da nas učini dostojnima svojih darova. Gospodine, ti si svjetlost na prosvjetljenje naroda! Gospodine, smiluj se! Kriste, svojim rođenjem od Djevice Marije postao si nama u svemu jednak, osim u grijehu. Kriste smiluj se! Gospodine, ti si prikazan za nas kao nevini i neokaljani pashalni Jaganjac. Gospodine, smiluj se! Nacrt za homiliju Josip i Marija dolaze u hram. Donose Is...

Mogli bismo reći: malog Isusa roditelji donose u Hram, slično kao i mi naše mališane kad ih krstimo. I ne bismo krivo rekli. Mogli bismo reći malo više: roditelji Isusa prikazuju Bogu, predaju Ga Njemu i time žele za svoje dijete učiniti najviše što mogu – njegov život položiti u ruke Božje. U ruke tvorca svega, u sam izvor blagoslova. Možemo ići i dalje. Po Zakonu kojeg je Bog dao Izraelu, oni su svako muško prvorođenče prikazivali Gospodinu. I sad sam Sin Božji dolazi i poštiva Zakon kojeg je dao ljudima. Ne traži iznimke. Ne želi ništa zaobići. Naprotiv, baš želi prikazanje. Puno se ljudi prikazalo Gospodinu, ali nijedno prikazanje nije kao ovo današnje. Sva su ostala bila nepotpuna, nesavršena kao što smo i mi ljudi ograničeni. Jedino je Isusovo prikazanje potpuno, jedino...

Marija je često i rado odlazila u Hram, mjesto štovanja Boga u kojem je i sama naučila klanjati se, ali ne samo u smislu da zna kako se obavlja određena religiozna forma, već kako se kroz poklon Bogu prikazuje cijeli život onome tko je vrelo i začetnik života. Zato je smatrala sretnom okolnošću što je svoga Sina donijela na svijet u Betlehemu judejskome, dosta blizu Jeruzalema, tako da je mogla zahvaliti Bogu živomu za darovano čedo i u njegovu Hramu. Upravo tamo gdje je danju i noću njoj dok se klanjala svijetlilo svjetlo Božje vjere i gdje je jasnije shvaćala Božju objavu i njegovu ljubav, gdje je i sama donosila prosvijetljene odluke o poniznom služenju uzvišenome Gospodinu, htjela je donijeti svoga Sina kojega je primila od njega. Svjetlo svijeta u Hramu Za Mariju...

U vrijeme kad anđeo Gabriel naviješta Nazaretskoj Djevici da će začeti i roditi Sina Božjega malo je koji ljudski um zastupao da je Bog dobar. Najpoznatiji pobornici govora o prvom počelu kao Dobru bili su filozofi platonisti koji su prvu Ideju poistovjetili s Dobrom. Premda su držali da se cjelokupna stvarnost i u svom bitku i u svom postajanju i kretanju temelji na Dobru, ipak to isto počelo nisu poimali kao osobnog i živog Boga nego kao ideju, pa je za njih ipak bio distanciran, bez konkretne skrbi oko čovjeka i svijeta. Ljudi su dolazili do njega kroz razmatranje svijeta ideja, te su, prema uvjerenju platonista, rastući intelektualno u spoznaji ideja, rasli u dobru. S druge pak strane u židovstvu Marijina vremena o Božjoj dobroti se nije govorilo kao o principu ili ideji, niti ...

SVJETLOST NA PROSVJETLJENJE Blagdan Prikazanja Gospodinova u hramu, posljednji blagdan Božićnog kruga, pun je simbolike svjetla. Kad je dijete Isus bio prikazan u hramu, starac ga je Šimun prozvao „Svjetlost na prosvjetljenje naroda“ (Lk 2,32). Od toga usklika evo drugog imena za ovaj blagdan - Svijećnica. Toga dana vjernici užižu svoje svijeće i nose ih u svečanom ophodu spominjući se svoga Gospodina koji ih je prosvijetlio. Zaustavimo se malo na simbolici i ljepoti svjetlosti. Ne bismo ni pomislili koliko je svjetlost važna u Božjem djelovanju prema čovjeku. Prvo što je Bog na zemlji stvorio, bila je upravo svjetlost: I reče Bog: „Neka bude svjetlost!“ I bi svjetlost. I vidje Bog da je svjetlost dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame. Svjetlost prozva Bog dan, a tamu proz...

Mal 3, 1-4 Gospodin preko Malahije objavljuje da će odlučno reagirati i pročistiti hramsko bogoštovlje, što će prethoditi sudu nad socijalnim nepravdama. Prorok najavljuje uprisutnjenje Božje blizine i pri tome osjeća potrebu malo ublažiti snagu izričaja jer bi mogao predstavljati i prijetnju. Naime, iako isprva tvrdi da će sâm Gospodin doći u svoj hram, ova formulacija kasnije biva preinačena u anđeo Saveza, tj. neko od nebeskih bića pri čemu značenje pojma anđeo ipak ostaje dvojbeno jer ista riječ označava anđela i glasnika. U svakom slučaju, radi se o izvanrednom događaju Božje blizine koju će predstavljati odabrano biće. Heb 2, 14-18 Drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima pobliže fokusira upravo i od proroka Malahije naglašeni aspekt „ublaženja“ Gospodnje pri...