Utorak, 7 prosinca

Oznaka: rastava supružnika

Razvod i drugi brak u Pravoslavnoj Crkvi
Kolumne, osvrti, komentari

Razvod i drugi brak u Pravoslavnoj Crkvi

Osvrt na članak Rastava supružnika, rastava braka, razrješenje veza i druga ženidba Na portalu „Vjera i djela“ izašao je prije dvije godine prijevod članka grkokatoličkog nadbiskupa msgr. Cyrila Vasila o temi razvoda i drugog braka u Pravoslavnoj Crkvi. Tema je to o kojoj se u Hrvatskoj uglavnom slabo zna, uslijed općenito slabe informiranosti o učenju i praksi Pravoslavne Crkve. Članak donosi prilično opsežnu i sustavnu faktografiju kroz koju se pokušava razraditi katolički stav prema ovome fenomenu, te mogućnost njegove eventualne primjene u Katoličkoj Crkvi, uslijed sve glasnijih zahtjeva razvedenih i ponovno građanski vjenčanih katolika za punim pristupom sakramentima. Iako članak obiluje podacima i referencama, smatramo da ima u njemu nekoliko krupnih stvari, koje onemo...
Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe
Sveto Pismo

Tora, Isus i Pavao o razrješivosti ženidbe

1. Sažetak Prvotni Božji naum jest da je brak supružnicima trajno otkrivanje sama sebe: „Ovo je kost od mojih kostiju, pȕt od moje pȕti!“ (Postanak 2, 23a). Ženidbu čine samo jedan muž i samo jedna žena, a „dvoje njih bit će jedna pȕt“ (Postanak 2, 24). Njihovo je spajanje neopozivo, združenje nerastavljivo, vez nerazrješiv, zajednica doživotna; ne samo po spolnom općenju nego i po načinu ostvarenja konkretne čovječnosti, jer je čovjek bogolika ukupnost obaju spolova: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka… muško i žensko stvori ih“ (Postanak 1, 27). Ženidba je čin koji se obavlja pred Bogom: „Gospodin je bio svjedok između tebe i žene mladosti tvoje, koja… ti je… tvoja žena zakonita“ (Malahija 2, 13). Zato je razvrgnuće ženidbe Bogu mrsko: „mrzim rastavu braka, izjavljuje Go...
Temeljni Božji naum o ženidbi
Sveto Pismo

Temeljni Božji naum o ženidbi

Čovjek - vrhunac Prvo poglavlje prve knjige Svetoga Pisma opisuje kako je Vječni stvorio i uredio sve vidljivo i nevidljivo pomoću deset svojih rečenica. Osma od njih je: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična, da bude gospodar ribama morskim, pticama nebeskim i stoci – svoj zemlji – i svim gmizavcima što puze po zemlji!“ (Postanak 1, 26). Čovjek je predočen kao kronološki i hijerarhijski vrhunac Božjega stvaranja. Prva stranica Biblije predočava sva druga stvorenja kao učinak Božje riječi, a samo je čovjek predstavljen kao Božje djelo, nastalo prema naumu, planu i razmišljanju među Božanskim Osobama. Giotto di Bondone (1267.–1337.), Sveti Joakim i Ana susreću se na Zlatnim vratima, freska, između 1304. i 1306. u kapelici Navještenja Djevici Mariji u Padovi Sȃm ...
Sv. Jeronim o rastavi supružnika
Sveto Pismo

Sv. Jeronim o rastavi supružnika

Sveti Jeronim (347.–420.), kako ga je naslikao don Mato Medović (1857.–1920.) u Zagrebu 1901. Dalmatinac po rođenju i naravi, uzorni naučitelj u tumačenju Svetoga Pisma, uvjeren je kako je za vjernika bitno približiti se svetopisamskim tekstovima, a posebice Novomu Zavjetu. „Ne poznavati Pisma, znači ne poznavati Krista“, uči sv. Jeronim (Proslov tumačenju proroka Izaije) i ponavlja Drugi vatikanski sabor (Dei verbum, br. 25). Kako bi se moglo živjeti bez poznavanja Pisama po kojima se uči kako upoznati samoga Krista koji je život vjernika?“ (Pismo 30, 7). Sveto Pismo, sredstvo „po kojem Bog svakoga dana govori vjernicima“ (Pismo 133, 13), postaje tako poticaj i izvorište kršćanskoga života za sva stanja i za svaku osobu. Matej 5, 31–32 „Rečeno je: tko otpusti svoju žena, n...
Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku
Sveto Pismo

Gospodinovo učenje o rastavi ženidbe i drugom braku

Biblijski podatci Ovaj rad istražuje svetopisamske tekstove u kojima Isus iznosi svoje učenje o rastavi braka i drugoj ženidbi i one tekstove u svjetlu kojih se to učenje može bolje razumjeti. Stoga razmatram Prvu Korinćanima 7, 10–11, gdje Pavao tvrdi da prenosi Gospodinove naputke, ali se ne bavim takozvanom pavlovskom povlasticom iz Prve Korinćanima 7, 12–15, gdje Pavao daje mišljenja izričito napominjući da su njegova, a ne Gospodinova. Ne uključujem ni problem kritike izvora ili oblika, nego uzimam textus receptus [prihvaćeni tekst] kao mjerodavan – dijelom i zbog toga što izrjeke koje je Crkva-učiteljica tijekom povijesti uzela kao Gospodinove pripadaju tomu tekstu (za razliku od podskupa ipsissima verba [doslovnih riječi] koji se na znanstvenim osnovama razlikuje od s...