Utorak, 5 srpnja

Oznaka: sakrament ženidbe

Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja
Liturgika

Iz riznice đakovačkih obrednika: Zakletva u obredu vjenčanja

U Rimskom obredniku iz 1614. pa sve do reforme Drugog vatikanskog sabora, obred vjenčanja bio je veoma jednostavan. Svećenik bi tražio od mladenaca da izraze svoju privolu, koju bi on zaključio riječima: „Ja vas združujem u ženidbu u ime Oca i Sina i Duha Svetoga“, pri čemu bi im omotao ruke svojom štolom. Nakon toga bi blagoslovio (samo jedan) prsten koji zaručnik stavi zaručnici na prstenjak lijeve ruke. Na koncu bi slijedila završna molitva. Međutim, u našim je krajevima bila uobičajena zakletva mladenaca nakon izrečene privole. Ta zakletva se temelji na nekim odredbama Tridentskog sabora. 1. „Confessio tridentina“ Pavao IV. je 13. studenoga 1564. bulom „Iniunctum nobis“ napisao Ispovijest vjere[1] i odredio da je imaju položiti svi oni koji stupaju u neku značajnu crkvenu službu t...
Slavlje sakramenta ženidbe – prijedlozi za liturgijsko pjevanje
Prijedlozi za liturgijsko pjevanje

Slavlje sakramenta ženidbe – prijedlozi za liturgijsko pjevanje

Sakramenti su izvor novoga života u Kristu. Tako i sakrament ženidbe očituje na zemlji Božju ljubav u zaručničkoj ljubavi. Ženidba svoj temelj ima u Božjem Savezu koji je izrastao iz Kristova Saveza sklopljenoga u žrtvi križa. Moramo sve više biti svjesni da je euharistija izvor kršćanske ženidbe. U otajstvu euharistijske žrtve trajno se nastavlja i čini spasonosnim savez ljubavi između Krista i njegove Crkve. Iz toga vrela kršćanski supružnici trajno obnavljaju bračni savez kojim Svevišnji posvećuje njih, Crkvu i svijet. Ozbiljnost življenja ženidbe svoju snagu pronalazi u euharistiji, u Kristovu sebedarju do smrti na križu, koju euharistija ponazočuje.  Danas smo svjedoci da se sakramentu ženidbe u njegovom slavljenju pridodavaju elementi koji mu nisu pripadni jer ne proizla...
Promjene u odredbama o ženidbi u Zakoniku kanonskog prava
Crkveno pravo, Crkveno Učiteljstvo

Promjene u odredbama o ženidbi u Zakoniku kanonskog prava

Članak ukratko obrađuje promjene do kojih je došlo u odredbama ženidbenog prava u važećem Zakoniku kanonskog prava, proglašenom 1983. godine, a koje je u tri slučaja (kan. 1086 § 1; kan. 1117; kan. 1124) izvršio papa Benedikt XVI. svojim ap. pismom MP: Omnium in mentem, od 26. listopada 2009., a u 6 slučajeva (kan. 1108 § 3; kan. 1109; kan. 1111 § 1; kan 1112 § 1; kan. 1116 § 3; kan. 1127 § 1) papa Franjo ap. pismom MP: De concordia inter Codices, od 15. rujna 2016. Kod pape Benedikta radilo se o izostavljanju iz tri kanona (kan. 1086 § 1; kan. 1117 i kan 1124) riječi „i nije formalnim činom iz nje otpala“, a kod pape Franje promjene su se sastojale u dodavanju novih paragrafa u dva kanona (kan. 1108 § 3 i kan. 1116 § 3), u dopunjavanju dvaju paragrafa referiranjem na novi, 3. paragraf u...
Ženidba: sakrament bračne ljubavi i zajedništva
Vjeronauk - srednja škola

Ženidba: sakrament bračne ljubavi i zajedništva

Uvod Sveto Pismo na samom svom početku, u Knjizi Postanka, govori o muškarcu i ženi kao jednom tijelu. Time je postavilo temelj bračnom zajedništvu, koje je Krist uzdigao na otajstvo, a Crkva ga uprisutnjuje po sakramentu ženidbe. Po njemu bračni drugovi primaju mnoge milosti koje ih osnažuju u bračnom i obiteljskom životu. Stoga je važno odgajati naraštaje za uzvišenost i važnost ženidbe kao sakramenta ljubavi i zajedništva. Svrhe ženidbe Ponajprije valja uočiti da ženidba ima trostruku svrhu, a to su: dobro supružnika, odnosno ponajprije njihova međusobna upućenost jedno na drugo, po kojoj će se ostvarivati u ljubavi i pomoći, zatim dobro djece, koje označuje da su supružnici pozvani uvijek biti otvoreni rađanju i sa zahvalnošću od Boga primati dar novoga života, kao i...
Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora
Liturgika

Latinska tipska izdanja Reda slavljenja ženidbe nakon Drugog vatikanskog sabora

Prvo tipsko izdanje Reda slavljenja ženidbe odobreno je 19. ožujka 1969.[1] Bila je to prva obnovljena liturgijska knjiga koja se pojavila nakon Drugoga vatikanskog sabora. Imala je skromne Prethodne napomene. Bilo je za očekivati da se pojavi obnovljeno tipsko izdanje, jer je, između ostaloga, Red slavljenja ženidbe u Rimskom obredniku trebalo uskladiti s kasnije objavljenim liturgijskim knjigama, poglavito s misalom. To se još više pokazalo potrebitim nakon objavljivanja Zakonika zakonskog prava. Tako se drugo tipsko izdanje pojavilo 1991., a dekret nosi nadnevak 19. ožujka 1990.[2] Mi ćemo dio po dio predstavljati OCM, 1969. i OCM, 1991. naznačujući promjene i obogaćenja sadržana u drugom tipskom izdanju, s time, da ćemo, naravno, staviti naglasak na OCM, 1991. Osvrnut ćemo se takođ...
Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe
Liturgika

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: priprava novoga slavljenja ženidbe

1. Prema novom Redu slavljenja ženidbe Poznato je da je Pavao VI. 13. siječnja 1964. osnovao Vijeće za provedbu liturgijske konstitucije (Consilium ad exsequendam constitutionem de sacra liturgia).[1] Ta je komisija trebala u djelo provesti odredbe SC, a u ovom slučaju, naravno, pripraviti novi red sklapanja ženidbe. Ovom se materijom bavila studijska grupa 23.[2] Polazište za izradu novog Reda slavljenja ženidbe bile su sljedeće točke: Slavlje ženidbe treba biti uvijek ucijepljeno ili u misu ili u službu riječi. Blagoslov mladencima treba uvijek dati, to znači i u "zabranjenim vremenima", kao i u slučaju da je u pitanju ženidba udovaca ili udovica. Osnovna shema obreda jest sljedeća: kratki uvod, poslanica, pjesma, evanđelje, homilija na osnovu svetog teksta, slavlje ženid...
Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: saborske rasprave i odredbe
Liturgika

Obred vjenčanja nakon Drugog vatikanskog sabora: saborske rasprave i odredbe

1. Konzultacije prije saborskih zasjedanja Glede nauka Drugoga vatikanskog sabora o ženidbi, ograničit ćemo se na Red sklapanja ženidbe, o čemu se govori u Sacrosanctum concilium (SC) 77 i 78. Pogledat ćemo kratko nastanak ta dva broja.[1] Prije samog zasjedanja Sabora i o ovome je pitanju konzultiran katolički episkopat.[2] Biskupi su tražili da se red slavljenja ženidbe posvema preradi na sljedeći način: da bude uočljivija sakramentalnost ženidbenog slavlja; da bude očito da taj sakrament podjeljuju sami mladenci; da iz samog Reda bude vidljivo da je bračna ljubav slika ljubavi Kristove prema Crkvi; da bude jasnije izražena veza između ženidbe i euharistije.[3] Zanimljivo je da je bilo i biskupa koji su, naprotiv, tražili veću ujednačenost Reda vjenčanja u cijeloj Crkvi, očito smat...
Posebnosti obreda vjenčanja u našim krajevima do Drugoga vatikanskog sabora
Liturgika

Posebnosti obreda vjenčanja u našim krajevima do Drugoga vatikanskog sabora

Da bi se uvelo reda u sklapanje ženidbe, Tridentski je sabor dekretom Tametsi odredio da se od toga trenutka imaju valjanima smatrati samo one ženidbe sklopljene pred vlastitim župnikom i pred dvojicom ili trojicom svjedoka. U istoj izjavi se kaže kako svećenik mladence spaja u ženidbu riječima: "Ego vos in matrimonium coniungo in nomine Patris et Filii et Spiritus Sancti, vel aliis utatur verbis iuxta receptum uniuscuisque provinciae ritum." Štoviše, kad je cijeli obred vjenčanja u pitanju, Tridentski sabor određuje: Si quae provinciae aliis laudabilis consuetudinibus et caeremoniis in celebrando Matrimonii Sacramento utuntur, eas omnino retineri Sancta Synodus vehementer optat.[1] Na toj crti ustraje i Rituale Romanum (RR) iz 1614.[2] Nakon što donosi Red sklapanja ženidbe, on pripo...
Obred sklapanja ženidbe nakon Tridentskog sabora
Liturgika

Obred sklapanja ženidbe nakon Tridentskog sabora

1. Odredbe Tridentskog sabora Tridentski sabor htio je prvenstveno riješiti neka doktrinarna i pastoralna pitanja. Na doktrinarnom planu trebalo je riješiti pitanje sakramentalnosti ovoga sakramenta, njegove osnovne značajke, kao jednost i nerazrješivost, zatim kompetenciju Crkve glede oprosta od ženidbenih zapreka. Na pastoralnom planu osnovno je bilo riješiti pitanje tajnih ženidbi koje se u praksi nisu mogle kontrolirati, pa je zato dolazilo do bigamije. Evo ukratko odluka Sabora o ovom pitanju.[1] 1. kanon: Kršćanska je ženidba sakrament.[2] 2. kanon: Monogamiju je Bog ustanovio.[3] Kanoni 5., 6., i 7. govore o nerazrješivosti.[4] U ostalim se kanonima govori o kompetenciji Crkve glede oprosta od zapreka, oprosta od tvrde, a neizvršene ženidbe, od mogućnosti davanja rastave od stol...
Ženidbeni obredi u starim liturgijskim knjigama
Liturgika

Ženidbeni obredi u starim liturgijskim knjigama

Nakon vremena prve Crkve, kada je slavlje ženidbe većim dijelom bilo spontano i bez preciznih obreda, polako se pojavljuju određeni liturgijski obrasci. Naime, kod obreda "velatio" imamo samo naznaku obreda i odrednicu da se nakon toga slavi misa, ali do nas nisu dospjeli nikakvi molitveni obrasci. Sada se, međutim, javljaju po prvi put točno određeni misni obrasci za mise za mladence, s blagoslovom nad zaručnicom, odnosno nad zaručnikom. Uskoro su se pojavili i obredi sklapanja ženidbe "pred vratima crkve", blagoslov prstena, blagoslov bračne ložnice, itd. 1. Najstariji obrasci u rimskoj liturgiji Predstavit ćemo sada nekoliko najstarijih i najvažnijih molitvenih obrazaca i obreda prigodom sklapanja ženidbe u drevnim liturgijskim knjigama latinskoga jezika. To su Sakramentar iz Veron...