Oznaka: služba riječi

Služba riječi – praktične napomene
1lip2021 Autor: dr. Zvonko Pažin
Liturgika

Služba riječi – praktične napomene

Reforma Drugog vatikanskog sabora naglasila je važnost navještaja Božje riječi u bogoslužju ističući da je bogoslužje riječi sastavni dio bogoslužja Crkve. U tome je smislu u obnovljenom bogoslužju služba riječi sastavni dio svakog sakramentalnog i nesakramentalnog slavlja: krštenja, vjenčanja sprovoda, blagoslova, itd., što u prijesaborskom ustroju nije bio uvijek slučaj. Ovdje bismo htjeli kratko podsjetiti što Drugi vatikanski sabor i važeće liturgijske knjige govore o smislu i važnosti bogoslužja riječi te ukazati na neke praktične odredbe o službi riječi kao dijelu mise.[1] 1. Važnost Prisjetimo se temeljnih smjernica Liturgijske konstitucije o važnosti bogoslužja riječi: „Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pismo. Iz njega se uzimaju čitanja i tumače u homiliji; ...
Nastavi čitati
Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (7. dio)
5tra2020 Autor: dr. Zvonko Pažin
Liturgika

Euharistijsko slavlje prema Misalu iz 1962. i Misalu iz 2002. (7. dio)

Služba riječi 1. Povijesni pregled Još od apostolskih vremena euharistijsko je slavlje (lomljenje kruha ili Gospodnja večera) bilo povezano sa službom riječi, iako o tome nalazimo samo naznake u Novom zavjetu. Tako u Dj 20,7 čitamo: „U prvi dan tjedna, kad se sabrasmo lomiti kruh, Pavao im govoraše…“ Prvi podroban opis euharistijskog slavlja nalazimo u Prvoj Apologiji sv. Justina iz 150. godine: „A u dan zvan dan sunca drži se zajednički sastanak svih, bilo da borave u gradu ili na selu. Koliko već ima vremena, čitaju se spomen-zapisi apostolâ i knjige proročke. Nato, kad čitač prestane, predstojnik nas opomene i potakne živom riječju da se ugledamo u one primjere.“[1] Čitalo se, dakle, iz Starog i iz Novog zavjeta, ali očito nije bilo točno određeno koji se dijelovi imaju ...
Nastavi čitati
Priprema čitača za navještaj Božje riječi
25lis2019 Autor: dr. Zvonko Pažin
Liturgika

Priprema čitača za navještaj Božje riječi

Uvod Božja riječ naviještena u bogoslužju živi je Božji govor svome narodu, ona je Božji glas koji se uprisutnjuje u tu određenu zajednicu koja hodi prema spasenju. Zato je – prije svakog govora o načinu i tehnici čitanja, kao i o načinu priprave za čitanje – silno važno naglasiti upravo tu životnost i životvornost Božje riječi, gdje Bog ovdje i sada progovara svome puku. Zato ću u prvom dijelu prikazati smisao i važnost naviještanja Božje riječi u bogoslužju kao i o službi čitača kroz povijest. Nakon toga bit će riječi o daljnjoj i bližoj pripravi za navještaj Božje riječi. Na koncu je dodatak gdje se tretiraju neka otvorena pitanja glede službe liturgijskih čitača. A. Božja riječ u bogoslužju Nije isto pred publikom kazivati stihove Antuna Gustava Matoša i navijestiti Božju...
Nastavi čitati
U početku bijaše Riječ
11ruj2015 Autor: dr. Zvonko Pažin
Liturgika

U početku bijaše Riječ

Poznato je kako je Drugi vatikanski sabor ponovno otkrio važnost Božje riječi u bogoslužju. Tako je na primjer naloženo da se vjernicima u određenom vremenu pročita „znatniji dio Svetoga pisma“, što je kasnije i ostvareno u trogodišnjem (ABC) krugu nedjeljnih čitanja (nasuprot dotadašnjem jednogodišnjem). Osim toga, nedjeljom se čitaju tri čitanja (uključujući evanđelje), dok su do tada bila samo dva. Nadalje, što je jednako znakovito, uvedena je služba riječi u sva bogoslužja sakramenata i blagoslova. Određeno je da se Božja riječ ima tumačiti barem svake nedjelje i blagdana, a danas je po sebi razumljivo da se ona tumači i kod krštenja, sprovoda, vjenčanja, itd. Danas nam je sve to nekako razumljivo, ali će se oni s malo duljim sjećanjem s lakoćom sjetiti kako je to prije bilo posve drug...
Nastavi čitati
Božja riječ u bogoslužju
27kol2015 Autor: dr. Zvonko Pažin
Liturgika

Božja riječ u bogoslužju

Uvijek se iznova treba vraćati na Božju riječ, osobito na Božju riječ u bogoslužju, jer je to njezino prirodno okružje. Naime, prvenstvena svrha i smisao Božje riječi i jest upravo u tome da bude naviještena u zajednici vjernika. Tako je to bilo u Starom zavjetu, tako je to i danas u Židova, a tako je i u Kristovoj Crkvi. Nije tajna da se u određenim razdobljima povijesti Crkve čitanju Božje riječi nije davalo dovoljno značenja. Tome su ponajviše doprinijele dvije stvari: (puku nerazumljivi) latinski jezik i, nakon reformacije, bojazan da bismo se (pre)naglašavanjem Božje riječi poistovjetili s protestantima. Trebalo je doći do Drugog vatikanskog sabora da bismo u SC 24 konačno mogli, između ostalog rečenog o Božjoj riječi, pročitati: Od najveće je važnosti u liturgijskoj službi Sveto pism...
Nastavi čitati