Srijeda, 26 siječnja

Oznaka: službe i redovi

Biskupsko ređenje
Liturgika

Biskupsko ređenje

1. Povijesni pregled U Novom zavjetu spominju se apostoli, proroci, nadglednici (episkopoi), starješine (presbyteroi), učitelji, đakoni. Uloga i nadležnost tih službenika nisu točno određene. Nakon smrti apostola crkvene se službe polagano ustaljuju i određuju.[1] Tako, početkom 2. st. Ignacije Antiohijski (+ 110.) točno razlikuje hijerarhijske stupnjeve biskupa (episkopoi), svećenika (presbyteroi) i đakona (diakonoi). To se ustrojstvo rasprostranilo po čitavoj Crkvi: Potičem vas da se trudite sve činiti u Božjoj slozi uz predsjedanje biskupa namjesto Boga, svećenika namjesto apostolskog zbora i meni predragih đakona kojima je povjereno otajstvo Isusa Krista.[2] Najstariji opis biskupskog ređenja nalazimo u Hipolitovoj Traditio apostolica: Za biskupa neka se red...
Prezbitersko ređenje
Liturgika

Prezbitersko ređenje

1. Prezbitersko ređenje prema najstarijim izvorima U Rimu su prezbiteri od samih početaka bili prvi biskupovi suradnici i zamjenjivali su ga, kada je bilo potrebno, u propovijedanju, krštavanju, pomazanju bolesnika, pomirenju pokornika i u euharistiji, da bi kasnije u titulima (rimskim crkvama) redovito slavili euharistiju sa svojim vjernicima.[1] Kada se kršćanstvo počelo širiti, prezbiteri su po udaljenim selima počeli trajno boraviti s vjernicima i slaviti bogoslužje, s time da su vjernici u počecima, kako svjedoči Augustin, dolazili na biskupsku liturgiju samo o većim blagdanima. Uskoro su prezbiteri dobili određenu autonomiju tako da su praktički postali jedini duhovni pastiri vjernika.[2] Prvu zabilježenu liturgiju prezbiterskog ređenja nalazimo u Apostolskoj predaji Hipolita...
Đakonsko ređenje
Liturgika

Đakonsko ređenje

Đakonska služba, kao služba svetoga reda, u počecima Crkve bila je stalna služba, kao što je to i danas slučaj na Istoku, gdje u bogoslužju đakon ima istaknutu ulogu. Na Zapadu je đakonat, osim u kraćem vremenskom razdoblju, vrlo brzo postao tek prijelazni stupanj do svećeništva. Poslije Drugog vatikanskog sabora obnovljen je stalni đakonat, ali očito nije zaživio na onaj način kako se to u početku moglo činiti. Da bismo mogli bolje razmotriti značenje đakonata u današnjim okolnostima, pogledat ćemo – na osnovu liturgijskih tekstova đakonskog ređenja – kako je tekao njegov razvoj do danas, te koje se mogućnosti danas otvaraju. 1. Razvoj đakonske službe Prvi spomen đakonske službe nalazimo u poznatom tekstu iz Djela apostolskih: Dj 6,1-6: U one dane, kako se broj ...
Liturgijske službe: sadašnje stanje i perspektive
Liturgika

Liturgijske službe: sadašnje stanje i perspektive

1. Povijesni osvrt a) Novozavjetna svjedočanstva Pavao spominje tri službe u Crkvi. Veli: „Neke postavi Bog u Crkvi: prvo za apostole, drugo za proroke, treće za učitelje“ (1 Kor 12,28). Apostoli su bili oni koji su poput Pavla naviještali evanđelje od grada do grada, kao putujući misionari. Proroci su bili voditelji mjesnih Crkava, oni koji su predsjedavali liturgijom i propovijedali. Od njih su se birali apostoli-misionari, npr. Dj 13,1-3: U antiohijskoj je Crkvi bilo proroka i učitelja: Barnaba, Šimun zvani Niger, Lucije Cirenac, Manahen, suothranjenik Heroda četverovlasnika, i Savao. Dok su jednom obavljali službu Božju i postili, reče Duh Sveti: „De mi odlučite Barnabu i Savla za djelo na koje sam ih pozvao.“ Onda su postili, molili, položili na njih ruke i ...
Službe i redovi: subđakonat
Liturgika

Službe i redovi: subđakonat

1. Povijest Subđakonat se u počecima smatrao nižim redom.[1] On po sebi ipak nije stupanj svetoga reda, što se vidi iz toga, da biskup na subđakona nikada nije polagao ruke.[2] Subđakon[3] se prvi puta spominje u Apostolskoj predaji Hipolita Rimskog početkom 3. st.: „Na subđakona se ne polažu ruke, jer je izabran da bude na pomoć đakonu“.[4] Tijekom vremena subđakoni su uz liturgijske preuzimali i administrativne zadaće. Tako se sredinom 3. stoljeća u Liber pontificalis veli da oni imaju bilježiti život i djela mučenika, a Ciprijan Kartaški ih sredinom 3. st. spominje kao svoje pisare. Srednjovjekovna Crkva subđakonat nije ubrajala u stupanj svetoga reda, kako to svjedoči još Urban II. koncem 11. st. Međutim, od Inocenta III. († 1216.) počeo se ubrajati u više redove, kako t...
Službe i redovi: akolitat
Liturgika

Službe i redovi: akolitat

1. Povijest Akolit (grčki akolouthos, latinski sequens – pratitelj) je liturgijski službenik koji se postavlja za pomoć prezbiteru i đakonu.[1] U počecima je samo đakon mogao u bogoslužju pomagati biskupu ili svećeniku. S vremenom, kako je euharistijsko slavlje postajalo sve svečanije, pokazala se potreba za službenicima nižim od đakona, a to su bili subđakoni i akoliti (s time da je subđakonat ubrojen u više, akolitat u niže redove). Tako su ova dva reda preuzela neke službe u misi koje je prije imao samo đakon. Već koncem 2. st. u Liber pontificalis spominju se sequentes. Sredinom 3. st. papa Kornelije nabraja da u Rimu ima 7 đakona, 7 subđakona i 42 akolita, što znači da je za svaku od sedam titularnih crkava (crkvenih područja) u Rimu bilo po 6 akolita. Služba je akolita...
Službe i redovi: egzorcistat
Liturgika

Službe i redovi: egzorcistat

1. Postanak Treći niži red bio je egzorcistat. Oni koji su primili taj niži red tek su formalno, a ne stvarno dobivali vlast zaklinjanja (egzorcizma) nad opsjednutima od sotone. Prisjetimo se. Isus je imao vlast nad nečistim dusima i tu je vlast dao i svojim učenicima: „Ustanovi dvanaestoricu da budu s njime i da ih šalje propovijedati s vlašću da izgone đavle“ (Mk 3,14-15).[1] U prvim je kršćanskim zajednicama bilo vjernika koji su imali karizmu izgoniti zloduhe, o čemu svjedoči jedan spis iz 3. stoljeća: Ovo dolikuje Kristovoj braći… pohoditi one koji su pogođeni nečistim duhom i izricati nad njima odgovarajuća zaklinjanja u obliku molitve koje su Bogu mile, dok su oni drugi [vračevi] sposobni samo izgovarati odvratne riječi koje utjeruju strah u ljude. [2] Uskoro je Crkva takve e...
Službe i redovi: lektorat
Liturgika

Službe i redovi: lektorat

1. Postanak Dok u službi sinagoge, bar načelno, svaki odrastao muškarac može i smije čitati Božju riječ,[1] čini se da se u Crkvi vrlo rano – od samih početaka – ustrojila lektorska služba.[2] Spominje se već oko 150. godine u Justinovoj apologiji.[3] Službu čitača spominju Tertulijan i Ciprijan. Hipolit Rimski u Apostolskoj predaji (početak 3. st.) izrijekom spominje da lektora biskup postavlja u službu, ali bez polaganja ruku.[4] Zanimljivo je da su čitači redovito bili mlađe dobi, često dječaci. Smatra se da je to iz dva razloga. Prvo, dječački glas je jasan i dobro se može čuti u prostranim bazilikama, a dugo, smatralo se da su oni zbog svoje nevinosti – primjerene toj dobi – osobito prikladni naviještati Božju riječ. Pa i oni koji su u starijoj dobi čitali, naglašavaju ...
Službe i redovi: ostijarijat
Liturgika

Službe i redovi: ostijarijat

Davne, 1974. godine u Đakovu je bilo biskupsko ređenje biskupa Ćirila Kosa. Katedrala je bila puna, jednako tako i trg ispred katedrale, kao i dobar dio đakovačkog korza. Razumljivo je da su zbog toga silnog mnoštva sjemenišni poglavari odredili nas sjemeništarce da budemo u katedrali redari. Bila je to važna služba. I sve je proteklo u najboljem redu. U posve drugačijim okolnostima od 1991. do 1995. mi župnici smo za božićnu polnoćku uvijek zamolili nekoliko crkvenih odbornika da pripaze na vratima crkve tko ulazi, da ne bi netko došao s oružjem ili inače s lošim nakanama. Osim toga, znali smo da su ispred crkve bili također i policajci u odorama i bez njih. Tih je godina bilo osobito važno paziti na sigurnost i dostojanstvo mise polnoćke, kada su crkve redovito posve ispunjen...