Oznaka: smisao života

Jeremija
Kroz filozofsku prizmu

Jeremija

U Pismima čitam kako jednom od proroka obećavaš kako ćeš ga spasiti. I ja se pitam od čega me trebaš spasiti? Hoćeš li me spasiti bijegom? Ili smrću? Ili čime? Danas se pokušavam spasiti od života koji imam. Njegova besmislenost i jalovost postaje nepodnošljiva. Dosada života ponekad je toliko opipljiva da ne vidim ništa pred sobom. Ali, i česti neuspjesi i krive odluke pretvaraju mi život u pakao. I ta vječita briga za život. Taj strah od gubitka života, krova nad glavom, financijske sigurnosti, ta uporna i prokleta briga koja me ujutro probudi prije vremena i uvečer mi ne da mirno spavati. Ponekad ti se molim da me spasiš od života kao i onaj bolesnik u dugotrajnim i teškim mukama koji viče iz bolničke sobe: uzmi me konačno sebi, ja više ovako ne mogu! Kad te molim da me spasiš od ž...
Čemu osveta
Kroz filozofsku prizmu

Čemu osveta

Ja sam možda nepotrebno iskren. I djetinje naivan. Maštam o zarastanju svih mojih rana. O sebi koji neću nositi nikakve ožiljke kao podsjetnike. Preobraženi ja. Vječnost kao sjećanje na rane loša je vječnost. I vječnost s ožiljcima nepodnošljiva je. Vječnost mora biti nešto bezvremeno. To što vrijeme liječi rane ništa ne govori o ožiljcima. Nema vremena koje njih može izliječiti bez obzira koliko bih mogao produžiti sebi život. Dođite k meni svi izmoreni i opterećeni, pozivaš kroz Pisma. Dođi k meni ti koji si ranjen i patiš od bojazni da tvoji ožiljci neće nestati. Čovjek čovjeka ne može ozdraviti od sjećanja na patnje i muke. Može olakšati. Nije isto patiti od nasilne i nametnute amnezije zbog svojih rana i roditi se kao preobraženi čovjek. Tvoje rane poslije uskrsnuća ne bole. I njih...
Kršćanstvo pobune
Kroz filozofsku prizmu

Kršćanstvo pobune

Što bi se promijenilo kad bih se odlučio vjerovati da te nema? Biti slobodan od tebe. Ja bih postao gospodar dobra i zla. Ali ne i gospodar smrti. Kad bih te i ubio, kako je netko pisao, i propovijedao smrt Boga time ne bih razriješio dramu svoga postojanja niti tragediju postojanja drugoga. Kakav to smisao ima svijet bez tebe? Kakvo to novo stvaranje unosim u svijet ako tebe proglasim mrtvim? Ali kad bih se nastanio i moru na kraj i tu bi me ruka tvoja pronašla, kažeš mi u Pismu. Oh, da si barem nekakav vječni satrap i nebeski tiranin! Onda bi moja pobuna imala smisla i bio bih u pravu. Ali čemu pobuna protiv onoga koji mi je dopustio da ga ogrnem skrletnim plaštem? Koji mi je dopustio da mu stavim krunu od trnja na glavu? Čemu pobuna protiv onoga koji je bespomoćno raširio ruke i dopu...
Čovjek – očajni tragatelj smisla, biće smisla i smislen
Kolumne, osvrti, komentari

Čovjek – očajni tragatelj smisla, biće smisla i smislen

Svaki čovjek po naravi teži za smislom. Smisao je ono što oživotvoruje naše postojanje. Čini ga smislenim. Riječ je o jednoj od temeljnih ljudskih čežnji. No pravo je pitanje što je zapravo smisao. Kako ga otkriti? Je li zaista tako nedohvatljiv kako nam se katkada čini, ili je potrebno uzeti odmak od stvarnosti i spoznati kako je smisao zapravo nešto što već posjedujemo, samo toga nismo dovoljno svjesni? Kompleksnost čovjeka očituje se u paradoksu njegove očajničke potrage za smislom koji mu je bliži nego što se nada. Trivijalnost takvog životnog traganja očituje se u trajnoj razapetosti (dihotomiji) između onoga što je već sada, ali još nije. Eshatologija[1] nas to uči u svojoj hermeneutici. Ovo promišljanje smjera ukazati na dinamiku čovjekova traganja za smislom na fundamentalnoj, a...
Kršćanska vjera kao odgovor smisla
Vjeronauk - srednja škola

Kršćanska vjera kao odgovor smisla

Vjera je unutrašnja sigurnost da Bog postoji. Drugim riječima, oni koji su vjernici imaju čvrsto uvjerenje u Božje postojanje, ali ono nije rezultat nekakvih slučajnih okolnosti, nego se oblikuje na temelju Svetoga Pisma, posebno onoga što je Isus Krist naučavao i kako je djelovao, te na temelju učenja Crkve. Kao takva, vjera se u određenom smislu prenosi s koljena na koljeno odgojem u kršćanskim krepostima, ali uvijek ima imperativ rasta i napredovanja. Štoviše, ona je Božji dar, kako nas poučava Isus kroz riječi nitko ne dolazi Ocu osim po meni. Pozvani smo povjerovati Kristu, svemu što je govorio i naučavao, a jednako tako imati i povjerenje u Crkvu, koja je sve ono što nam je Krist govorio sačuvala u svom Pokladu. Vjera je posebno značajna kada se u životu traže odgovori na temeljn...
Smisao i besmisao života
Vjeronauk - srednja škola

Smisao i besmisao života

Uvod Mnogi ljudi ne vide smisao svojega i tuđega postojanja i ne prepoznaju vrijednost života, nego se zatvaraju u okvire depresivnosti i beznađa, ili pak s druge strane buntovno odbacuju sve ono što im se čini nevrijednim, a napose u tom smislu bolest, patnju i životne nedaće. Mnogi su filozofi, teolozi, književnici i drugi učenjaci tijekom povijesti raspravljali o toj tematici i pokušali odgovoriti na takva pitanja, a neka od njih su i npr. učenje stoika, epikurejaca, hedonista, manihejaca, ateista, marksista, nihilista, egzistencijalista itd. Za razliku od svih njih, kršćanstvo vidi veliku vrijednost u svakom životu, pa tako i u onom koji se nekima može činiti besmislenim, jer je obilježen patnjama i stradanjima. Štoviše, upravo takav život po učenju Crkve ima posebnu vrijednost, jer...
Zašto živim?
Iz pera Jordana Kuničića

Zašto živim?

Zašto živim? druga je od šest propovijedi iz knjige prof. dr. sc. Jordana Kuničića, OP, Propovijedi, Svezak I., Zagreb, 1957., str. 6–12 (umnoženo ciklostilom). Nekada to pitanje provaljuje iz pameti, koja traga za istinom; nekada je ono bolna jeka srca, koje traži melem svojim bolima. Isto pitanje kod mnogih, kod svih ljudi, a koliko različitih odgovora, kako oprječnih lijekova?! Ne znamo, zašto živimo, i ne ćemo nikada znati. Posljednji će čovjek na zemlji upisati u led upitnik – tako odgovaraju oni kojima svjetlo razuma doživljuje pomrčinu, a kojima svjetlo vjere smeta. Možda su žrtve igre mašte. Znamo, zašto živimo, naime da se hranimo i zabavljamo. Tijelo i vremenita egzistencija predstavljaju, najvišu i jedinu vrjednotu. Takvo su stajalište oduvijek zastupali duševni...